Počinje 18. AFC Asia Cup: Japanci i Južni Korejci daleko ispred svih, Ivanković, Štimac i Šegrt sanjaju prolazak skupine

Nešto više od godinu dana nakon što je završeno prvenstvo u Kataru, Katar će ugostiti 18. izdanje Azijskog kupa koje počinje 12. siječnja, a završit će 10 veljače. Na turniru sudjeluju 24 najbolje azijske reprezentacije raspoređene u šest grupa. U osminu finala prolaz će izboriti dvije najbolje momčadi svake grupe i šest najboljih trećeplasiranih reprezentacija.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+) 

Katar turnir dočekuje u teškoj geopolitičkoj situaciji ne samo za Bliski istok, već i za cijeli kontinent s obzirom na to da ratne pretenzije postoje i na Dalekom istoku. Državnici i političari od pamtivijeka koriste sport za ideološku i političku propagandu, drukčije nije niti u slučaju ovog turnira, no, istovremeno, sport je oduvijek služio i kao sredstvo pomirenja, smirivanja tenzija i prebacivanja realnog ratovanja na sportska bojitšta. Nadamo se da će ovaj turnir poslužiti toj svrsi...

Na turniru ćemo pratiti reprezentacije koje vode čak tri Hrvata. Branko Ivanković ima vrlo dobre šanse za prolazak skupine sa svojim Omanom koji će igrati protiv Saudijske Arabije, Tajlanda i Kirgistana. Igor Štimac i njegova Indija dobili su izrazito tešku skupinu sa Australijom, Uzbekistanom i Sirijom te malo tko očekuje da će Iron Igor izboriti drugi krug, što bi za po novome najmnogoljudniju zemlju svijeta bila velika senzacija. Petar Šegrt, bivši izbornik Gruzije, Afganistana i Maldiva, prvi put u povijesti plasirao je Tadžikistan na Azijski kup, a u ovoj srednjoazijskoj državi s velikim očekivanjem iščekuju početak natjecanja i sudare s Katarom, Kinom i Libanonom u objektivno najslabijoj skupini prvog kruga natjecanja.

Osim što je domaćin natjecanja, Katar je aktualni prvak. No, Katarci su daleko od forme iz 2019., a iza njih je vrlo slaba godina koju su donekle popravili uvjerljivim pobjedama u kvalifikacijama za plasman na Svjetsko prvenstvo protiv Afganistana (8-1) i Štimčeve Indije (3-0). Od Katara se očekuje prolazak grupe, možda i ulazak u borbu za odličja, no azijski analitičari smatraju kako domaćin ima male šanse za obranu naslova. Igračka kvaliteta nije njihov forte, posebno u odnosu na najjače reprezentacije kontinenta. Turnir će se otvoriti današnjom utakmicom između Katara i Libanona u 17 sati.

Borba za naslov vjerojatno će se voditi između pet tradicionalno najjačih Azijskih reprezentacija, a među koje od 2004. spada i Australija.

Ipak, od tih pet reprezentacija, prava bitka trebala bi se voditi između dvije dalekoistočne - Japana i Južne Koreje. Dok Južna Koreja, na čijoj klupi sjedi Jürgen Klinsmann, ima najubojitiji napad, kojeg predvode Heung-min Son iz Tottenhama, Hee-chan Hwang iz Wolverhamptona te Kang-in Lee iz PSG-a, a obranu čuva Bayernov stoper Min-jae Kim, Japanci su ti koji imaju uvjerljivo najširi kadar, s pregršt igrača koji su nositelji igre u jakim europskim klubovima. Kaoru Mitoma iz Brightona možda je i najveća zvijezda Plavih Samuraija, a uz bok ga prate Takefusa Kubo, Takehiro Tomiyasu, Hiroki Ito, Wataru Endo, Takumi Minamino, Ayase Ueda, Keito Nakamura te Celticov dvojac Daizen Maeda, i Reo Hatate (Kyogo Furuhashi otpao je zbog ozljede)...

Japanska reprezentacija toliko je jaka da je Hajime Moriyasu imao 'privilegiju' iz kadra izostaviti jednog Daichija Kamadu, dugogodišnjeg nositelja igre Plavih Samuraija.

Prema popularnoj transfer-platformi Transfermarktu, od 25 najvrjednijih igrača turnira, čak 17 ih stiže iz Zemlje izlazećeg sunca. Među tih 25 još je pet Južnih Korejaca, dva Iranca (Mehdi Taremi i Sardar Azmoun) i jedan Australac (Harry Souttar).

Japanci uz to igraju u impresivnoj formi. U posljednjih 10 utakmica upisali su svih 10 pobjeda pritom zabivši 45 pogodaka, odnosno 4.5 po susretu. A među tih 10 pobjeda bilo je nekoliko izrazito jakih reprezentacija poput Njemačke, Turske, Kanade, Perua, Tunisa...

I glavni japanski rivali Južni Korejci na turnir stižu u odličnoj formi sa šest uzastopnih pobjeda u kojima su ostvarili ukupnu gol-razliku 20-0. Istina, Južna Koreja nije igrala s toliko jakih reprezentacija kao Japan (najjače su bile Tunis i Saudijska Arabija), ali demoliranje suparnika potvrdilo je da ne Son-min i društvo nalaze u odličnoj formi.

No, iako Japan i Južna Koreja imaju najjače sastave na 'papiru' iz računice oko borbe za naslov ne smijemo izostaviti ni preostala tri favorita, posebno ne Iran, tradicionalnu kontinentalnu silu koja nije izgubila utakmicu od Svjetskog prvenstva u Kataru. Od tada su Iranci odigrali 13 utakmica, upisali 11 pobjeda i tek dva remija. Osvojili su prvenstvo Centralne Azije i međunarodni turnir u Jordanu, a uspješno su otvorili i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. Osim Taremija i Azmouna, puno nade polažu u Feyenoordovog Alirezu Jahanbakhsha, Brentfordovog Samana Ghoddosa, a važna uloga očekuje se, dakako, i od Dinamovog Sadegha Moharramija.

No, Iranci su osvojili samo jedan Azijski kup, daleke 1976. i u zemlji koja se svojata nasljednicima Perzijskog carstva postoji veliki pritisak da ponovno vrate naslov u domovinu, što bi im mogao predstavljati hendikep.

Reprezentacija Australije daleko je od svojih slavnih dana, a u kadru nema niti jednog zvučnog igrača, dok joj nositelji igre igraju u Championshipu (Souttar, McGree, Silvera...) ili škotskom Premiershipu (Yazbeck, Boyle, Tilo, Rowles...). No, Australija je na prošlo Svjetsko prvenstvo otpraćena kao apsolutni autsajder, analitičari su je okarakterizirali najlošijom momčadi turnira nakon Katara, a na kraju su prošli skupinu minimalnim pobjedama nad Tunisom i Danskom, a onda su propisno namučili Svjetskog prvaka Argentinu u osmini finala (1-2). Ako će Socceroose pomaziti ždrijeb, mogli bi se 'potući' i za svoj drugi naslov prvaka Azije.

Dok je saudijski klupski nogomet u neviđenoj ekspanziji, reprezentativni je u stagnaciji, možemo čak napisati i padu. Reprezentacija Saudijske Arabije, koja je nanijela predzadnji poraz Argentini na otvaranju svjetskog prvenstva, napravila je seriju od 11 utakmica u kojima je upisala samo jednu pobjedu, remi i čak devet poraza. Dolazak Roberta Mancinija urodio je plodom i Saudijska Arabija pobijedila je Pakistan i Jordan u kvalifikacijama za SP 2026 s ukupnih 6-0, a onda i svladala Libanon s 1-0 u prijateljskoj utakmici. U razmaku od dva dana Saudijci su odigrali dvije prijateljske utakmice, neriješeno s reprezentacijom Palestine (0-0), a dan kasnije svladali su Hong Kong i tako ipak popravili samopouzdanje pred početak natjecanja.

Iako se Saudijska Arabija nalazi u teškoj skupini s Tajlandom, Kirgistanom i Omanom, grupu bi trebala proći, a za nešto više od toga ovisit će o Mancinijevoj 'magiji' te inspiraciji Salema Al Dawsarija, Mohameda Halla i Saleha Al Shehrija iz Al Hilala te Firasa Al Buraikana koji igra odlično za Al Ahli.

Izuzev pet spomenutih reprezentacija, te domaćina i branitelja naslova Katar, teško je za očekivati da bi se netko od preostalih selekcija mogao priključiti borbi za naslov. U nekakvu kategoriju 'dark horseva' možemo uvrstiti tradicionalno jake azijske reprezentacije poput Iraka, UAE, Omana, Sirije (koju vodi Hector Cuper), Uzbekistana i Kine.

Jordan, Bahrein, Sirija, Palestina, Vijetnam, Kirgistan i Libanon borit će se za drugi krug, a čudu se nadaju Indija, Tadžikistan, Tajland, Malezija, Hong Kong i najslabije rangirana reprezentacija natjecanja Indonezija.