Pobjednik se ne rađa, pobjednik se postaje

Dinamo pa Hajduk, Hajduk pa Dinamo. To je, u velikoj većini slučajeva, bio redoslijed kod prosječnog uživatelja HNL-a kad je na početku sezone dobio pitanje tko će svibanj 2025. okončati na vrhu svima nam omiljene lige. I to je u redu, Dinamo i Hajduk odskaču po budžetima, broju članova, prosječnoj gledanosti i mnogim drugim stvarima, ali zato ove sezone ni najmanje ne odskaču po nogometnim predstavama. Dok se na društvenim mrežama svakodnevno vodi bitka između bezimenih ratnika jesu li bolji Plavi ili Bijeli, kome suci pomažu, kome je sviran kazneni udarac, kome neopravdano nije, Rijeka, u tišini, osvaja bodove, čuva mrežu netaknutom i svoje navijače itekako čini ponosnima. Protiv Šibenika su pokazali zajedništvo, mentalnu snagu i odlučnost, a iako bi se mnogi u njihovoj koži 'raspali' nakon promašenog jedanaesterca u ranoj fazi utakmice te bi to bio svojevrsni pokazatelj kako ove nedjelje 'neće na dobro', momčad Radomira Đalovića još je jednom demonstrirala kako se s gardom pobjednika nitko ne rađa, već se on izgrađuje na svakom treningu i na svakoj utakmici.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Nije Rijeka na Šubićevcu odigrala utakmicu 'za prste polizati', nije to bila partija koje će se još dugo sjećati i od koje će previše toga naučiti, ali su zato još jednom dobili potvrdu da vrijede i da mogu. Razumljivo je da je ispadanje iz Europe potaknulo mnoge sumnje, ali usprkos tome što ponajbolji igrači momčadi nisu u idealnoj napadačkoj formi (Pašalić, Janković), Rijeka iz kola u kolo pronalazi način kako da svoju igru čini boljom i kako da rezultati budu konstantni. Đalović svoju filozofiju ne temelji na silini i stihiji, već na planu i kontinuitetu. A kako igrači to najbolje osjete, tako su i njihove predstave sve smirenije, sve pitkije, sve uvjerljivije.

Deve(dese)tak! Briljantan pogodak srpskog braniča odveo Rijeku na vrh HNL-a, domaćin pao bez ispaljenog metka

Nismo sigurni je li ijednom Riječaninu porastao puls nakon rano promašenog jedanaesterca Nike Jankovića. Jednostavno, od prvog zvižduka suca Patrika Kolarića, nekako kao da se osjetilo da će Đalovićeve trupe na kraju doći do slavlja. Devetak je postigao fenomenalan pogodak, i on je tako nagrađen za svoju konstantu posljednje vrijeme, s tim da je prava šteta po goste da nagradu isto tako nisu dobili Gojak i Fruk. Povremeni reprezentativac BiH već neko vrijeme pokazuje kako je igrač za udarnih 11 te s njim Rijeka jako puno dobiva i u fazi napada i u fazi obrane, dok je Fruk silom (ne)prilika postao 'lažna' devetka gdje usprkos konstantom 'cipelarenju' od strane protivničkih stopera pronalazi način kako da se istakne dobrom igrom. Da teren nije bio kakav je bio, onu priliku iz 62. minute gotovo pa sigurno bi pretvorio u pogodak, ali svakako mu nitko u klubu ne zamjera taj promašaj kad se uzme u obzir koliko je prljavog posla napravio na utakmici.

Ono što također valja pohvaliti je nova čista mreža Riječana, 11. Zlomislićeva, a 12. klupska ove sezone u prvenstvu. U posljednjih pet utakmica Riječani su kapitulirali jednom, a u posljednjih 10 utakmica tek četiri puta. Rijeka svoj napad temelji na čvrstoj obrani, a s vremenom se ispostavilo kako je potpuno svejedno tko igra ispred reprezentativca BiH, budući da i Majstorović i Radeljić i naročito Galešić izgledaju fenomenalno. I stvarno, teško je objasniti onu večer u Ljubljani, večer na koju se stalno vraćamo i koju nikada nećemo moći razumjeti. Kako su se zvijezde posložile tog četvrtka vjerojatno ni Neil deGrasse Tyson ne bi mogao objasniti, ali ono što je Rijeka napravila u nastavku sezone je potvrda da je 'ona Rijeka' izuzetak, a srčana, odlučna, pametna i pobjednička Rijeka – pravilo.

Čabraja: „Zabrinjava zadnje mjesto i mene i čelnike kluba. Vidjet ćemo što će se događati sljedećeg tjedna…“

Premda je postojala bojazan kod navijača kako bi se Riječani prije Šibenika mogli mislima odlutati nešto južnije od Šubićevca, ispostavilo se kako oni u tu zamku nisu upali. Što se tiče utakmice koja dolazi, u njoj Riječani nemaju ni 'i' od imperativa, a to je nešto što bi svi htjeli kad se igra derbi i kad je to sudar vodećih dvaju momčadi. U ovom trenutku, Splićani su ti koji 'moraju', dok s druge strane Riječani ne moraju – ali baš ništa.

Šibenik je apsolviran, niz neporaženosti produljen, a 'beton' u obrani čvršći je od grafena. Rijeka prepuna optimizma čeka ogled u Splitu, gdje će ih osim 30 tisuća neprijateljski nastrojenih grla dočekati i protivnik koji se sada na njima mora 'vaditi'. U tome je njihova prilika, ali isto tako, iako su na Šubićevcu bili vrlo dobri, kako bi zadržali poziciju koju su teškom mukom izborili, podno Marjana morat će odigrati jednu od svojih najboljih utakmica ove polusezone. Budući da je njihov spremnik i dalje pun goriva te da neki igrači tek moraju 'upaliti turbo', bolju večer za to od nedjelje koja je pred nama jednostavno nisu mogli poželjeti...