Plastični, neetični, naftni klub postao je dopadljiv: Kada je momčad najveća zvijezda kluba

Nevjerojatno je kako se stvari u životu nekada poslože. U Španjolskoj je jedna od najpoznatijih utakmica u novije vrijeme poznata pod nazivom „Remontada“. Tog osmog ožujka 2017. godine, Barcelona je potpisala najnevjerojatniji preokret u povijesti Lige prvaka, kada je na Camp Nou nadoknađeno 0-4 iz prve utakmice protiv PSG-a.

Momčad Barcelone koju su predvodili Leo Messi, Neymar i Luis Suarez, u čijem je veznom redu stnovao i Ivan Rakitić, nadahnuo je Luis Enrique – principijelni, pomalo eskcentrični tip, a koji je živio i disao Barçu, i kao nogometaš i kao trener.

Tko bi rekao da će baš on, osam godina kasnije, biti srce promjene kluba koji ima malo dodirnih točaka s Barcelonom. I kojeg je baš on matirao te ožujske večeri prije osam godina. Enrique je od plastičnog, odbojnog i neetičnog naftnog kluba, posložio dopadljivu momčad. Kada je prije dvije godine stigao na mjesto trenera, odmah je poderao CV-ove superstarova čija su mu imena predložena za dovođenje. Enrique je imao drugačiju ideju. Nakon Zlatana Ibrahimovića, Neymara, Kyliana Mbappea i Lea Messija koji su trebali biti garancija euro-uspjeha, a koji su spektakularno podbacili, Enrique je odlučio zaključiti eru 'galacticosa'. Želio je nogometnom svijetu predstaviti drugačiji PSG, sazidan oko mladih i uzbudljivih talenata, a nova zvijezda kluba postala je – momčad.

Darren Staples Livepic EDITORIAL USE ONLY.

Promijeniti vizuru kluba nije nimalo jednostavan zadatak. Posebice kada je do jučer u klubu stanovao jedan od najboljih u povijesti nogometa, uz bok najboljem domaćem igraču koji također spada u red najboljih igrača današnjice.

Nakon što su se Parižani otuđili od kluba, što su potvrđivali česti zvižduci Messiju i Neymaru, bio je potreban radikalan zaokret filozofije. Vjerojatno bi se šeički petrodolari nastavili trošiti u jednakoj mjeri da je na Park Prinčeva sletio pokoji klempavi pehar, ali ovako je trebalo reducirati i potrošnju i apetite za zvijezdama. Navijači su se ubrzo zasitili skupocjenih zvijezda i zvjezdica koje na pariškoj adresi nisu ni raspakiravale kofere, pa je valjalo servirati dugoročniju priču. Promovirati ili razviti buduće genijalce, a s kojima će se navijači moći poistovjetiti.

Doduše, promjena imidža kluba vrlo vjerojatno nije bila glavna Enriqueova nit vodilja, njemu je, kao i ostatku trenerske struke, fokalna točka bio NJ. V. Rezultat. Da mu momčad ne izgleda ovako kako izgleda, da nije dopunio trofejne vitrine i dogurao do finala Lige prvka, pričali bi drugačiju priču. Ovako je na korak da stekne status božanstva u Parizu.

„Enrique je promijenio naličje Pariza. Novi pristup je zbližio navijače PSG-a. Sada je puno manje ega u toj momčadi. Izgubili su dio magije, ali momčad djeluje puno bolje izbalansirana“, komentira 'novi' PSG Thierry Henry.

Ovih dana glavne zvijezde pariškog ponosa su Désiré Doue (19), João Neves (20) i Nuno Mendes (22), dok je 28-godišnji Ousmane Dembélé iskoračio iz Mbappeove sjene i postao vođa navale. Potonji je autorizirao 24 pogotka u 18 nastupa od prosinca do ožujka u svojem najproduktivnijem napadačkom periodu karijere. Nitko, doduše, nije očekivao da će nakon skromnih sedam pogodaka u 52 nastupa za klub i reprezentaciju u prošloj sezoni, uz dugu povijest upitnih životnih i trenažnih navika, nadomjestiti Mbappeov odlazak.

REUTERS/Franck Fife

Dolazak Gruzijskog španera Hviče Kvarachelije dodatno je oplemenio igru Parižana koji su proključali kroz tekuću sezonu i sada izgledaju gotovo nepogrešivo. Momčad su puna energija, tempa, tehničke dotjeranosti, munjevite brzine na širokom prostoru i sofisticirane kontrole u veznom redu uz, vjerojatno, najbolji par bekova na svijetu – Nune Mendesa i Achrafa Hakimija, razorne napadačke linije i umješnog vratara Gianluigija Donnarumme koji je putem do finala upisao neke briljantne obrane.

Najvažnije, PSG ima veliko zajedništvo, sjajnu kemiju i funkcioniraju kao kolektiv – brane se i pritišću kao momčad.

Pokazali su to i u čestim okršajima s engleskim klubovima; PSG je ove sezone kao pobjednik izašao iz ogleda protiv Man Cityja, Liverpoola, Aston Ville te Arsenala. U tom engleskom kvartetu, Liverpool je očito najbolji, iako je ta verzija momčadi Arne Slota koja je istrčala protiv Parižana, bila u vjerojatno najslabijem periodu sezone. U Parizu su Redsi bili prilično očajni, a pobijedili su na vratarsku genijalnost Alissona, da bi u uzvratu PSG poslije raspucavanja prošao dalje.

REUTERS/Peter Powell

Pokazao je PSG jednaku odlučnost i protiv Arsenala – momčadi koja je u dvije utakmice nadigrala madridski Real, samo da bi ih onda pariška škvadra otrijeznila u polufinalu.

„To je momčad koja ima jasnu predodžbu o tome što želi igrati u svakoj fazi igre, u svakoj akciji koju započnu, i tako iz posjeda u posjed“, hvalio je Enriqueove trupe bivši veznjak Topnika Jack Wilshere.

Za pobjedu u finalu na Allianz Areni, Parižani neće odustati od svog pristupa. Iako će s druge strane stajati Inter, naviknut na držanje niskog bloka i strpljivo čekanje, Enrique je trener koji se neće saviti pod pritiskom rezultata i očekivanja. Uostalom, Parižani su već jednom bili u finalu, pa su u strahu od poraza, odstupili od svog identiteta i ostali kratkih rukava. Ovog puta će se tvrdoglavo držati svojeg principa. Aktualna vrhuška dubokih džepova lovi naslov od 2011., a PSG bi pobjedom uzeo svoj prvi europski naslov u povijesti.

Parižani su na korak od uspinjanja na krov Europe i to alternativnim, 'društveno-prihvatljivijim' pristupom. Kada su se odmaknuli od gomilanja superzvijezda, a okrenuli se talentiranoj mladosti, nogomet ih je nagradio. Sada im samo preostaje zaključiti priču. Ako netko zna kako to odraditi, to je ovaj alternativac na klupi. Idejni začetnik ovog 2.0 Pariza.

Očekivana postava

PSG (4-3-3): Donnarumma - Hakimi, Marquinhos, Pacho, Nuno Mendes - Joao Neves, Vitinha, Fabian Ruiz - Doue, Dembele, Kvarachelia.