Piva od srebra

"Nisam ovu odluku donio preko noći. Kad sam dolazio u Lokomotivu prije dvije i pol godine, planirao sam da ću se oprostiti ovog ljeta. Želim više vremena provoditi uz obitelj i ovo je pravi trenutak za rastanak", rekao je Josip Pivarić novinaru Predragu Jurišiću u SN-u i time najavio kraj karijere nakon zadnje utakmice sezone, koju Lokomotiva u petak igra u Varaždinu. Postat će Pivarić tako peti reprezentativac iz besmrtne, srebrne generacije sa SP-a u Rusiji, koji će završiti karijeru. Nakon Mandžukića, Ćorluke, Vrsaljka i Strinića, odlazi i Pivarić.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Napunio je nedavno 34 godine, mnogi njegovi vršnjaci pa i stariji od njega još igraju važne uloge na svjetskoj nogometnoj sceni, no, Pivarić je osjetio da je gotovo, da je najbolje od sebe dao i da je vrijeme za oproštaj. I kad se okrene unazad, imat će o ćemu pričati. Još kao tinejdžer bio je dio jedne vrlo talentirane Dinamove generacije, Antolić, Pivarić, Hudorović, Havojić... bili su klinci, koji su oduševljavali, punili su i tribine Kutije šibica i zadivili i u haklerskim izvedbama protiv starijih, vrhunskih španera, najavljujući da njihovo vrijeme i u velikom nogometu tek dolazi. No, do vrha mnogi od njih nisu stigli, neki niti do iduće stepenice, a i sam Pivarić bio je toliko puta pred raznim preprekama, pred sumnjama i upitnicima koji su prijetili da će mu karijeru odvesti u neželjenom pravcu. Borio se s ozljedama, sam će reći da je prošao sedam operacija, od kojih se najviše pamte dvije teške ozljede koljena, zbog kakvih se mnogi igrači nisu nikad vraćali na prijašnju razinu. No, za Pivarića, koji je u mlađim uzrastima obećavao kao ofenzivni(ji) igrač, odustajanje nije bio izbor. Skroman, samozatajan, ali i uporan, dosanjao je gotovo sve snove, koje je, kao i svaki talentirani klinac, sanjao na početku svog nogometnog puta.

Ozljede su ga pratila od početka seniorske karijere, još na posudbi u Lokomotivi i usporile su njegov igrački uspon. Imao je već skoro 23 godine kad se napokon s Kajzerice vratio u Maksimir, mnogi su u tim godinama Maksimir već odavno zamijenili inozemnim destinacijama, pred njim je tek bio pravi ispit.

Pivarić za Germanijak: "Karijeru završavam kako sam je i započeo, bilo mi je strahovito žao jer Dinamovi navijači nisu dolazili na naše utakmice"

Kapetan Lokomotive slomio nosnu kost na treningu, poznato koliko bi trebao izbivati s travnjaka

Lokomotiva zaustavila Istru, ali slavi – Rijeka!

"Moj prvi potez? Vratit ću Pivarića, on je naš najbolji lijevi bek", kazao je Ante Čačić, nekoliko dana nakon što je, na iznenađenje mnogih, prvi put preuzeo Dinamovu klupu. I, budimo iskreni, mnoge i iznenadio takvom vjerom u Pivarića, jer, iako je igrao dobro u Lokomotivi, malotko je tada u njemu vidio potencijal za Dinamove europske izazove, pogotovo s 23 godine. I, taj je Čačićev potez, ta njegova vizija, na puno načina obilježio Pivarićevu karijeru. S jedne strane, dobio je priliku, koju možda kod nekog drugog nikad ne bi dobio i savršeno ju je iskoristio. S druge strane, uz Čačićevu tadašnju nepopularnost u javnosti, koja je, zbog svih popratnih (izvan)nogometnih događanja i sukoba, svaki njegov potez ili izjavu dočekivala na nož, pratila je ta negativa i Pivarićevu karijeru.

Nema tko se o njega nije otresao, uključujući i neke šatro-duhovite tv komentatore, koji su isticali njegove mane i pogreške, želeći se dopasti tom javnom mainstreamu po kojemu je Pivariću nešto u životu nepravedno poklonjeno. A pritom su rijetko ili nikad isticali njegove vrline. U redu, nije bio igrač poteza, spektakularnih dodavanja i driblinga, ali malotko je imao njegovo poštenje, izraženu momčadsku pripadnost, profesionalnost i odlučnost da u svakoj utakmici ponudi maksimum, ide 'nogom na kopačku'. Ta upornost i poštenje skromnom su se, obiteljskom dečku iz Zeline na kraju i vratili, jer, i nakon Čačića u Dinamu, nakon Čačića u reprezentaciji, kad je bio zdrav, kad je bio pravi, Pivarić je bio neupitan dio momčadi. I nikad, baš nikad nije iskočio iz tračnica, odgovorio na omalovažavanja i kritike, nikad nijednom iskrivljenom izjavom nije nikoga pogodio, niti prolijevao žuć. Naprotiv. U Dinamu je bio standardan, nezamjenjiv, a iako mu to nije bio osnovni posao, upisao je svoje ime i na listu važnih Dinamovih strijelaca. Prvo spektakularan gol za pobjedu (2-1) protiv Skenderbeua u Elbasanu, koja je utrla put do Lige prvaka, a onda i gol Arsenalu u jednoj od najvećih pobjeda Modrih u Europi (2-1).

"Nije u redu da sad svi napadaju Strinića. Izgubio je loptu, pa što? Nakon toga je bilo još igrača, koji su mogli spriječiti pogodak. Bili smo blizu pobjedi, primili smo gol i ispali, a taj je Portugal postao europski prvak. Nema smisla sad nekoga posebno kriviti, posebno ne Strinića, to je nogomet, greške su njegov sastavni dio", stao je Pivarić u obranu svog, tada konkurenta u reprezentaciji, nakon ispadanja Hrvatske protiv Portugala na Euru 2016, kako bi rijetko kad tko stao u njegovu, Pivarićevu obranu. On je to natjecanje propustio zbog jedne od tih teških ozljeda koljena, mogao je likovati, ali, nije taj tip. Otada pamtimo još jednu njegovu izjavu:

"Reprezentacija? Stvarno je nepošteno da ja u ovom trenutku, kad sam više od pola godine izvan terena i ne znam kad ću se vratiti u pravu formu, pričam o svom povratku u reprezentaciju. Kako bude, bit će, preda mnom je sad težak put povratka, a nitko sretniji od mene, ako opet budem dio te priče."

I, opet je tiho i mirno, gradio novu priču, kad bi mnogi odustali, vratio se u formu u Dinamu, vratio se kod Čačića u reprezentaciju, otišao u kijevski Dinamo, a onda i dolaskom Zlatka Dalića na klupu Hrvatske ostao reprezentativac. Te, iako dvije godine ranije, nakon te teške ozljede, nije mogao niti sanjati, postao dio najljepše i najuspješnije priče hrvatskog nogometa. Nije u Rusiji 2018. bio samo promatrač, dapače, no, oni vrli kritičari opet su se naslađivali kad je u raspucavanju protiv Danske promašio jedanaesterac. Srećom, Hrvatska je prošla, da nije, ne sumnjamo tko bi bio glavni krivac. Iako, rijetko se ističe zašto je Pivarić uopće bio među izvođačima.

"Znalo se koja četiri igrača pucaju, izbornik je pitao tko još želi pucati. I rekao sam: 'Ja ću!'. Rekli su mi suigrači da imam j..a do poda, nažalost, promašio sam, ali, srećom, dobro je završilo", ispričao je kasnije Pivarić, koji je i time pokazao svoj karakter, odlučnost.

Na kraju, vratilo mu se. Jer, kad se podvuče crta, ostat će zauvijek zapisan kao dio jedne slavne generacije, momčadi koja je podigla Hrvatsku na noge, ispisala najljepše stranice našeg nogometa. Uvijek negdje u sjeni, stepenicu, dvije ispod najvećih zvijezda i idola, često omalovažavan i propitkivan, ali, uvijek onaj na kojega se suigrači i treneri mogu osloniti. I to su svi i prepoznali. Nakon svega što je prošao u karijeri, definitivno, zasluženo odlazi kao - Piva od srebra!