Petnaest godina nakon rušenja Ville, Varteks itekako živi!
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 20.09.16. | 20:37
Prije točno 15 godina Varteks je usred Birminghama pobijedio Aston Villu rezultatom 3-2 i tako ispisao veliku stranicu hrvatske nogometne povijesti.
„Varteks će u Europi igrati i protiv najvećih engleskih klubova; i ne samo to – već će ih i izbacivati iz natjecanja!“
Tim je riječima Anđelko Herjavec, popularni i nažalost prerano preminuli predsjednik Varteksa predvidio budućnost svog Varteksa. Dva mjeseca nakon njegove smrti 2001. godine, njegove riječi su se obistinile; ali igrom sudbine bez njega da to vidi s tribina Gradskog stadiona u Varaždinu.
Posljednjim zviždukom suca Manuela Coste ispisana je jedna velika stranica u povijesti ne samo varaždinskog, već i hrvatskog nogometa. Unatoč minimalnoj pobjedi od 0:1 Aston Villa, u kojoj su nastupale veličine poput Petera Schmeichela, Garetha Barryja, Davida Ginole, Mustaphe Hadjia, Olofa Mellberga, Thomasa Hitzlspergera; a čiji su dio bili tada mlađahni Peter Crouch i naš svježe transferirani Boško Balaban, pala je na koljena travnjaka Gradskog stadiona. Varteks je sačuvao prednost stečenu povijesnom pobjedom na Villa Parku.
Upravo je od te večeri u Birminghamu prošlo točno petnaest godina. Nije to bila najbolja godina Varteksa u povijesti, već „jedna u nizu“, ali jedna u nizu kluba koji je tada bio pojam stabilnosti u hrvatskom nogometu. Nije tada bila ni šala, ni posprdna autoironija reći da je Varteks, četvrtoplasirana momčad HNL-a, sposoban izbaciti engleske predstavnike iz Europe. Bio je to HNL u kojem je Hajduk praktički samog sebe izbacio iz Lige prvaka; u kojem je trećeplasirana momčad, Osijek, u Kupu UEFA izbacivao redom Brondby, bečki Rapid i pobjeđivao prašku Slaviju. Koji ni onda nije bio „čista“ liga, ali istovremeno samovolja jednog čovjeka još nije razvila monopol putem kojeg su bez mogućnosti ponavljanja takvih europskih uspjeha ostale sredine poput Osijeka, Varaždina, Šibenika…
Janžekovi momci u Birmingham su doputovali nakon rekreativnog prolaska pretkola Kupa UEFA, u kojem su s ukupnih 9:4 izbacili Vaduz iz Lihtenštajna. Riječi Đelca stajale su kao motivirajuća parola, a njegova uloga očinske figure popularnim Krojačima nagnala je igrače da pokušaju što boljom partijom odati počast svom predsjedniku. I kakva je to samo partija bila.
Teško je sa sigurnošću govoriti o tome je li ta utakmica najbolja u povijesti varaždinskog kluba; uostalom, Varteks je pobjeđivao Lokomotiv iz Moskve i Herenveen, junački se obračunavao s Mallorcom i Lensom, ali ta gostujuća pobjeda došla je u delikatnom momentu za Varteks, dobivši dodatnu dimenziju.
„Tamo smo odigrali možda najbolju utakmicu koju je Varteks ikada odigrao. Iznenadili smo domaćina, koji nas je vjerojatno malo i podcijenio, odigrali kako smo znali i pobijedili. Tada je to bio veliki uspjeh za Varaždin i Hrvatsku, a jedino mi je žao što Đelac nije mogao s nama uživati u tim danima jer on je živio za Varteks“, riječi su Zorana Kastela, legende Varteksa i aktera te velike večeri.
Predvođeni tada mladim nadama Ivanom Režićem, dvostrukim strijelcem Sašom Bjelanovićem i nažalost također tragično stradalim Silvesterom Sabolčkim i pod patronatom kapetana Veldina Karića i Miljenka Mumleka, "mali" Varteks je tri puta zavukao loptu iza leđa Petera Schmeichela za konačnu pobjedu 3:2. Taj isti, "mali" Varteks je tjedan dana nakon izdržao nalete protivnika, i izbacio engleskog predstavnika iz europskog natjecanja.
Nikog nije tangiralo previše što je danski Brondby ipak bio bolji u dvije utakmice 2. kola Kupa UEFA, unatoč pobjedi od 3:1 u prvom susretu.
Petnaest godina poslije, pogrešno je reći da je Varteks klub kojeg više nema. Točnije, ako se referira na mutanta politike i partikularnih interesa pod varijantom NK Varaždina, to je slučaj kluba kojem je možda i bolje da ga nema. Varteks – s bojama i imenom pod kojim je pala Villa, kao i najbitnije, emocijom kreiranom od strane navijača – živi u Varaždinu, tražeći svoj put nazad na hrvatsku nogometnu mapu preko onih koji ne dozvoljavaju da se otme i prostituira ime i tradicija kluba koji je ispisivao povijest hrvatskog klupskog nogometa. Među njima je i sam Zoran Kastel, koji je – prije nego je otišao za Saudijsku Arabiju – godinu i pol dana dao obol tom povratku na način da je vodio „navijački“ NK Varteks kao trener.
Štoviše, 2011., dakle deset godina nakon te pobjede u Birminghamu, Varteks je odlukom navijača da svoj put nastave daleko od onih koji su klub doveli do propasti potpisao najveću pobjedu, veću i od one u Birminghamu 2001. Jer je tom pobjedom osigurano da će neke nove generacije Bumbara jednog dana slaviti nove pobjede, pa čak i opet – bez sprdnje i autoironije – najavljivati izbacivanje europskih velikana.
Momčad koja je 20. rujna 2001. pobijedila Aston Villu u Birminghamu (2:3; Bjelanović 44., 88., Karić 64.):
Mađarić, Granić, Kristić, Režić, Kastel - Sabolčki, Mukaj, Mumlek, Hrman - Bjelanović, Karić
(Foto: Screenshot)
