Petkovićeva rukavica Livaji uoči derbija: "Bit ćemo hrabri, a ja želim dokazati da sam to što jesam"

Četiri dana, četiri pogotka. Doduše, dva su mu poništena, onaj protiv Salzburga još uvijek pomalo neobjašnjivo, ovaj protiv Varaždina opravdano. No, sama činjenica da je u dvije utakmice čak četiri puta zatresao mrežu, puno govori o Bruni Petkoviću. I njegovoj formi i želji za golovima, koja je već dulje na zavidnoj razini.

Ono što je napravio protiv Varaždina kad je ušao s klupe u zadnjih pola sata, to je jedna od njegovih najboljih partitura otkad je u Dinamu. Imao je i boljih, naravno, imao i većih skalpova od Varaždina, ali kad se zbroji što je sve napravio u tih 30-ak minuta... Prvo je zabio taj gol koji je mu je zbog faula poništen. Ali, sam nastup u toj akciji, borba za loptu do zadnjeg trena i pogodak s nekoliko metara, pokazuje koliko je 'unutra'. Pa onda gol na prvoj stativi, glavom, na ubačaj Drmića. Potom malo rolanja i bacanja stopera na tlo pa asistencija Baturini te na kraju siguran udarac s bijele točke. Tipičan primjer utakmice koju je odlučio jedan igrač, jedan majstor.

"O njemu je suvišno govoriti, bio je fenomenalan. Zabio je tri gola, od kojih mu je jedan poništen, upisao je i asistenciju. Drago mi je posebno zbog prvog gola, kada je zabio na prvoj stativi. Tu ga češće želim gledati", hvalio ga je nakon utakmice trener Ante Čačić.

I, iako mu to nije bila namjera, bacio je Bruno Petković rukavicu Marku Livaji uoči velikog derbija na Poljudu u petak (18 sati). Livaja je zabio gol u 98. minuti u Velikoj Gorici, opet donio Hajduku pobjedu, dogurao Bijele do trijumfa uoči sraza s Modrima, još jednom pokazao da je i on u velikoj formi. Mogli bismo tako u Splitu gledati obračun dva sjajna igrača, nogometna genijalca, koji su, kad u na najvišoj razinu, stepenicu, dvije ispred ostalih u HNL-u. Imali su sličan put, mladi su otišli u inozemstvo, probijali se kroz surov talijanski nogomet. Livaja je ranije isplivao, ipak igrao nogomet na prvoligaškoj i europskoj razini, dok se Petković 'gušio' po nižim ligama. No, obojica su svjetle trenutke doživjeli tek povratkom u HNL, Petković u Dinamo, Livaja u Hajduk. I postali reprezentativci. Obojica u nogama imaju čaroliju, obojica su i osebujnog, nepredvidljivog karaktera, obojica su igrači koji mogu biti i bili su i 'devetke' i 'desetke', zapravo, često su bili ono što im u tom trenutku najbolje odgovara.

Livaja je u godinu i pol dana u Splitu postao simbol Hajduka, o njegovoj popularnosti ne treba ni pričati, ima status svojvrsnog božanstva. Petković je, s druge strane, ne tako davno doživio i zvižduke vlastitih navijača u Maksimiru. Livaja, za razliku od Petkovića, igra u gotovo jednako dobroj formi otkad je došao u Hajduk, prošle je sezone bio uvjerljiv i dominantan, najbolji strijelac i igrač HNL-a, a povremeni padovi i slabije partije ne traju dugo. Odigrao je i ove sezone baš sve minute za Hajduk. Njegova je važnost za igru Bijelih nemjerljiva u odnosu na Petkovićevu važnost za Dinamo. Jer, kad je Petković pravi, kad je u ovakvoj formi, onda je vrijednost više, ali kad nije na najvišoj razini, kad je u krizi, Dinamo svejedno pobjeđuje, Čačić i njegovi prethodnici nalazili su igrače koji ga mogu zamijeniti.

Najveća razlika između njih dvojice na terenu upravo je u tome, u ovisnosti momčadi o njihovu doprinosu, ali i u kontinuitetu forme i broju pogodaka. Dok, kažemo, Livaja drži konstantu, Petkovićeve oscilacije i amplitude pritom su već opjevane i postale su dio njegovog nogometnog izričaja. Ali, Dinamov napadač ima nešto što Livaja u Hajdukovu dresu zasad nema. A to su velike utakmice, sjajne partije i golovi na europskoj pozornici, koji su Dinamu donosili pobjede i u tzv. povijesnim utakmicama.

Petković: "Nekada se teško izvući iz ovakve situacije", Baturina: "Pred Poljud reći ću samo jednu stvar - idemo po pobjedu" (VIDEO)

Čačić: "Nekako ćemo ishendlati raspored pred nama, Petkovića želim češće vidjeti na prvoj stativi"

Pobjeda koja vrijedi više od tri boda

Mogli bismo u petak na Poljudu vidjeti pravi nogometni obračun njih dvojice. Obojica su bili strijelci u onom zadnjem derbiju prošle sezone, Dinamo je slavio 3:1, Petković zabio za 1:0, Livaja izjednačio. No, bio je to derbi koji nije odlučivao o konačnom raspletu, Livaja je tada ušao s klupe, jer je pred Bijelima bilo finale Kupa. No, sigurno im nije bio cilj izgubiti derbi. U prvom ovosezonskom dvoboju, Petković i Livaja bili su dodavači, Baturini i Atanasovu, njih su dvojica ipak ostali u drugom planu. A sad su opet u prvom.

Bruno Petković je u HNL-u na šest pogodaka, tri je zabio s bijele točke i u prosjeku zabija svaki 100 minuta. Još je tri zabio u Europi, a ukupno ima i četiri asistencije, dvije u HNL-u, dvije u Europi. Marko Livaja zabio je sedam golova, ove sezone samo jedan s 11 metara, a ukupno zabija svake 154 minute. Dakle, Petković zabija češće od njega. Livaja, pak, ima više asistencija, šest u HNL-u i još dvije u Europi.

U svakom slučaju sve te brojke dokazuju u kakvoj je trenutno nogometnoj fazi Bruno Petković i kakvo bi Dinamovo oružje mogao biti u petak na Poljudu.

"Imao sam trenutke u kojima nisam igrao svoj najbolji nogomet, u kojem nisam pružao najbolje partije. No, osjećam se sve bolje iz dana u dan. Nadam se da ću se nastaviti pružati kvalitetne partije i dokazati da sam to što jesam. A navijači mogu na Poljudu očekivati Dinamo koji će izaći hrabro i tražiti pobjedu svih 90 minuta te dokazati da smo mi najbolja momčad HNL-a.", poručio je samouvjereni i nasmiješeni Bruno Petković nakon utakmice s Varaždinom.

Na Poljudu još nije zabio Hajduku, no, u kakvoj je trenutno formi i koliko je gladan golova, neće biti iznenađenje da u petak promijeni i tu tradiciju.

HNL, 13. kolo

Petak, 14. listopada

Šibenik – Slaven Belupo 0:2

Subota, 15. listopada

Osijek – Istra 1961 2:0

Gorica – Hajduk 0:1

Nedjelja, 16. listopada

Dinamo – Varaždin 3:1

Rijeka – Lokomotiva 3:0