Pet umirovljenih stadiona koje nismo preboljeli

Uoči najave konačnog dogovora između Grada Zagreba i GNK Dinama povodom planirane izgradnje novog maksimirskog stadiona, palo nam je na pamet da bi se određeni dio nogometnog puka u Zagrebu i Hrvatskoj ipak danas-sutra sa nostalgičnim uzdahom sjetio svih lijepih trenutaka proživljenih na tom, vizualno ne preveličanstvenom, ali ipak našem nogometnom zdanju.

Fanovi diljem Europe zasigurno su, povodom umirovljenja poprišta njihovih najdražih povijesnih sportskih trenutaka, prolazili kroz slične emocije. Iako izgradnja novog stadiona, bila ona na potpuno novoj lokaciji (pri kojem se stari stadion prenamijeni ili jednostavno ostane ''skupljati prašinu'') ili se nakon rušenja starog napravi na istoj lokaciji, obično predstavlja prijelaz na bolje, neka sjećanja sa sad već dotrajalim stadionima će zauvijek ostati pohranjena u memoriji.

Mi smo se sjetili pet stadiona koji su nam na mnoge načine ostavili trag u nogometnom odrastanju, a kojih više nema. Ili bar ih nema u tom obliku, za te namjene, kao i ''ta'' vremena.

1. OLIMPIJSKI STADION MÜNCHEN

Vizualno prelijep stadion, asimetričnog dizajna, sa posebnom krovnom konstrukcijom od Plexiglasa koja podsjeća na valove, i po kojem je moguće organizirati obilazak. Iz imena se može zaključiti da ima atletsku stazu oko terena, povod gradnje bile su Olimpijske igre 1972., no mnoge velike nogometne utakmice na njemu su odigrane: finale Svjetskog prvenstva 1974., finale Eura 1988., finala Kupa ili Lige prvaka 1979., 1993. i 1997. Kapaciteta 80.000 ljudi a izgrađen 1968., prijenosi s ovog stadiona uvijek su donosili posebnu atmosferu, s obzirom na specifičnu akustiku. Potpisniku ovih redova ovaj stadion je jedna od najupečatljivijih vizualnih asocijacija na Bundesligu devedesetih.

Rušenje ovog stadiona nemoguće je, odnosno zabranjeno, s obzirom da je zaštićeni spomenik, ali otkada su ga Bayern kao i München 1860 napustili 2005. on generira između četiri i pet milijuna eura čistog gubitka. Neko vrijeme je prostor terena okupirao beton kako bi organiziranje nenogometnih evenata poput koncerata bilo praktičnije, no 2017. trava je vraćena. Štoviše, u najavi je novi veliki događaj u Olimpijskom parku, samim time i na ovom stadionu – Europkso atletsko prvenstvo 2022.

2. HIGHBURY

Jedan od simbola moćnog Arsenala u razdoblju između 1998. i 2004., ovaj stadion bio je poznat po malim dimenzijama terena. Te dimenzije često su bile prednost ekipe koju je u zadnjim godinama njegovog službovanja vodio Arsene Wenger, koji je razvio igru kojoj je takav teren išao u prilog. Generalno, Topnici su tih godina igrali možda najljepši nogomet u cijeloj Europi, a preseljenje na Emirates (odnosno Ashburton Grove, kako ga zovu domaći navijači radi odbojnosti prema sponzorskim imenima stadiona) 2006. je donekle simbolički i označio kraj razdoblja tog slavnog razdoblja.

Poseban kut kamere na Highburyju davao je iluziju posebne, povećane dinamike i brzine igre, često nauštrb preglednosti. Otvoren je čak davne 1913., a godinu dana nakon njegovog odlaska u povijest, od kluba se oprostio i možda najveća njegova legenda, Thierry Henry, tako da je ovo razdoblje bilo prijelomno za Topnike. U prilog tome ide podatak da nakon FA kupa 2005. dugo nije osvojen niti jedan veliki trofej – sve do 2014.

Na mjestu gdje je nekada bio ovaj ikonični stadion danas se nalaze stambeni kompleksi.

3. VICENTE CALDERON

Otvoren 1966. kao Estadio Coliseum Manzares, 1972. je preimenovan u čast velikog predsjednika kluba, stadion koji je također vidio puno trenutaka za pamćenje. Kad je inauguriran, navijački puk je htio da prvo gol na njemu postigne najbolji igrač Atletica u tom trenutku, španjolska nogometna (kako igračka, tako i trenerska )legenda Luis Aragones. Tako i bi, iako je utakmica završila remijem 1:1 s Valencijom.

Devedesetih u vrijeme stolovanja kontroverznog predsjednika Jesusa Gila, klub je do zvjezdanih trenutaka vodio Radomir Antić, osvojivši naslov 1996. nakon 19 godina posta, a 1997. u sklopu Kupa UEFA na ovom zdanju gostovao je i Dinamo (tadašnja Croatia) i izgubila minimalno golom Caminera, što je Španjolce, nakon remija 1:1 na Maksimiru, odvelo u narednu fazu.

Navijači pamte veliku utakmicu 1993. kada su njihovi ljubimci u prvenstvenoj utakmici nadoknadili zaostatak 0:3 od tada moćne Barce (s Romarijom, Laudrupom, Koemanom i Guardiolom) i na posljetku slavili s 4:3, a još jedan fun fact je da je 1994. radi kazne svoju domaću utakmicu na ovom stadionu igrao – Real.

Na priloženoj fotografiji možete vidjeti što je od Vicentea ostalo danas, kada aduti Chola Simeonea igraju na Wandi Metropolitano.

4. WHITE HART LANE

Stadion koji je, na neki način, vizualno najviše učahurio specifičan osjećaj Premiershipa. Kamera je bila ''strmo'' pozicionirana da, kad je akcija bila uz njoj bližu (zapadnu) aut-liniju, skoro da se radilo u ptičjoj perspektivi. Otvoren je 4. rujna 1899. u utakmici protiv najstarijeg nogometnog kluba na svijetu Notts Countyja. 2017. je upriličena veličanstvena ceremonija zatvaranja, a Spursi su se privremeno preselili na Wembley prije nego što je izgrađen velebni novi stadion cijene preko milijardu eura.

Vjerojatno najkontroverzniji trenutak u povijesti ovog stadiona je vezan uz prijateljsku utakmicu Engleske i Njemačke 1935., kada se na njemu razvila, istinabog, tada službena zastava Njemačke – sa svastikom. Proporcija tog događaja mnogi prisutni Englezi nisu bili svjesni s obzirom da je Hitler na vlasti bio tek dvije godine do tada, no ako su tada bili podijeljeni, pet godina poslije i zračne invazije Britanije od strane nacističke Njemačke svakom Englezu je sve postalo jasno.

5. DELLE ALPI

Stadion koji je jako kratko trajao – svega 26 godina – ali koji je jedan od simbola jakog Juventusa iz devedesetih i s početka 2000-ih. Sagrađen uoči SP 1990. u Italiji. Stadion u vlasništvu grada kapaciteta za 70 tisuća, zapravo je jako rijetko bio ispunjen do zadnjeg mjesta. Čudno, s obzirom da je bio dom uvjerljivo najpopularnijeg kluba na razini Italije, no to se ne može reći za sam grad Torino u kojem je istoimeni klub (također velike povijesti) popularniji, a domaći ljudi tvrde da to vrijedi za cijelu regiju Pijemonta. Određeni fanovi čak tvrde da Stara dama ima više navijača u Milanu nego u Torinu.

2002. Juventus je od grada otkupio stadion za 25 milijuna eura, no već 2006. je degažiran, a 2009. zbrisan s lica zemlje. Sjećanja na njega s pragmatične, arhitektonske strane upućuju na promašaj od stadiona – loš pregled s tribina s obzirom na udaljenost istih od terena zbog atletske staze, loše projektiranje za potrebe zaštite publike od atmosferilija, samo su neki od razloga zašto su ga cjepidlake crnile. No nama će zauvijek u srcima ostati kao poligon nebrojenih majstorija Del Piera, Zidanea, Baggia (jednog i drugog), Nedveda, Viallija, Ravanellija, Bokšića Trezegueta, Davidsa, kao i Buffonovih bravura.

(foto: Reuters)