Pavičiću traka kao znak zahvale, Riječani u finalu Kupa traže spas sezone

Piše: Ižak Ante Sučić

Bio je to jedan prekrasan dan u Rijeci. Temperatura je bila idealnih 20 stupnjeva, vjetra je bilo taman toliko da se 'ima zraka'. Rijeka je u prethodna dva kola igrala veoma dobro, pao je prvo Osijek, potom i Šibenik, stoga su navijači imali razloga vjerovati da njihova momčad može slaviti protiv najvećeg rivala. Tomić ipak nije išao sakrivati karte uoči finala Kupa već je na teren izveo ono najbolje što ima, s tim da je jedina taktička odluka bila da Gnezda-Čerin starta prije Ampema. Ganac je protiv Hajduka uvijek bio na razini zadatka ove sezone, ali slovenski veznjak je protiv Osijeka odradio izvrstan posao pa je tako njegova odluka bila razumljiva. Ne može se reći da je pogriješio, jer nije da je Gnezda-Čerin bio lošiji od nekog drugog tko je igrao u jučerašnjem ogledu. Imao je dvije dobre situacije, s tim da je u prvoj pogriješio nakon što se odlučio na udarac, a ne na dodavanje prema Vučkiću, dok je drugi put njegov udarac bio veoma dobar, ali nedovoljno da bi se svladalo Kalinića. Ideja je bila da baš kao i protiv Osijeka u fazi obrane bude treći veznjak u sredini vezne linije sa Selahijem i Pavičićem, dok je u napadu kombinatorikom, u kojoj je bolji od Ampema, trebao raditi probleme Splićanima. Ovog puta nije uspio u tome…

Gnezda-Čerin se tako uklopio u sivilo momčadi, jer Rijeka je bila sve samo ne dobra. Veličina i kvaliteta Hajduka je svima znana, ali Rijeka si kao klub ne smije dozvoliti da tako glatko i uvjerljivo na rođendan Armade izgubi od Hajduka. Zapravo, bila je to taktička pobjeda Dambrauskasa nad Tomićem koji je Šibenčanina pročitao u svakom segmentu te je na taj način dan povod da se krene pričati o prekidu proročanstva o '100 godina klečanja iza imena Rijeka'. Treba biti realan i reći kako je i ovih 10 godina veliki uspjeh za Riječane, ali nizu je došao kraj. Zaboravit će se to na Kvarneru ako se kojim slučajem Sunce bude vratilo u Rijeku nakon dvije godine, ali ovom pobjedom Hajduk je dobio puno na psihološkom aspektu uoči posljednjeg Jadranskog derbija ove sezone.

U finalu nikada nikome ne nedostaje motiva, ali mnogi igrači Rijeke imat će jedan dodatan, onaj kojeg Splićani nemaju. Naravno, riječ je o tome što će se u tom ogledu brojni igrači oprostiti od bijelog dresa, a jedan od njih je i Domagoj Pavičić, igrač s 'najtežim brojem' na leđima koji će uskoro napustiti Rijeku. Kao znak svojevrsne zahvale Pavičić je dobio priliku biti kapetan Rijeke u ogledu protiv Hajduka. Igrao je sjajno ove sezone, najbolje otkako je stigao iz Dinama, a koliko znači za igru Rijeke vidjelo se po crnom nizu u kojeg su igrači upali nakon što se on ozlijedio u prvom poluvremenu utakmice protiv Hrvatskog dragovoljca. Crni su zavili Rijeku u crno, zatim je stigao i poraz od Gorice, a nakon slavlja protiv Istre 1961 upisana su i dva poraza od Dinama i Lokomotive. U posljednjih 10 utakmica Riječani su upisali pet pobjeda i pet poraza, a to je nešto što si ne smiju dopustiti. Bespotrebno je sada pisati 'što bi bilo kad bi bilo', ali da su slavili u utakmicama kojima su morali – a to su ogledi protiv Dragovoljca, Gorice i Lokomotive – danas bi imali devet bodova više, što bi značilo da bi se nalazili na drugom mjestu u 1. HNL samo dva kola prije kraja.

No, sve to je sad manje bitno, jer Rijeka je ove sezone imala previše oscilacija da bi se našla u toj situaciji dva kola prije kraja sezone. Primili su isti broj pogodaka kao Gorica i Slaven Belupo, klubovi koji imaju 20, odnosno 25 bodova manje od njih, a sve to dovoljno govori koliko je obrana bila ispodprosječna, a napad iznadprosječan. Pavičić je svakako zaslužniji za ovaj dio iznadprosječnog napada, a iako nije imao neki broj pogodaka i asistencija od kojih bi zastao dah, baš je on bio taj koji je igri Rijeke davao tempo i od kojeg su krenuli brojni napadi nakon kojih je najefikasnija momčad lige zabijala pogotke. On je u Rijeci svih ovih godina odradio jako dobar posao, bio je dio momčadi koja je porazila Milan i Kopenahgen, koja je remizirala s Realom Sociedadom i AZ Alkmaarom u Europi i koja je u konačnici za vrijeme njegovog mandata osvojila dva Hrvatska kupa, s tim da će on dati sve od sebe da se ta brojka još poveća za manje od 20 dana.

Pravi zagrebački dečko u Rijeci je bio kao riba u moru, publika ga je izvrsno prihvatila i njegov dolazak bio je pravi pogodak. Nije imao razloga ljubiti grb Rijeke i 'falšati' da je voli klub, ali je zato svojim igrama na terenu pokazao koliko cijeni Rijeku i koliko mu znači uspjeh ovog kluba. Iskreno i otvoreno je rekao kako će po završetku ugovora napustiti klub, jer njegova je želja okušati se u inozemstvu, a baš je ovo ljeto možda i posljednji vlak da to ostvari. Teško je očekivati da će u Ligu petice, ali da igrač njegovog znanja i kvaliteta može u neki klub koji standardno igra europska natjecanja i u ligu koja je renomeom iznad HNL-a, to svakako može!

Pavičić odlazi i to odlazi uzdignutog čela. Na Kvarneru će se o njemu, kao i brojnim drugim Purgerima koji su nosili bijeli dres, pričati samo u superlativima, ali problem je taj što će njegov odlazak biti iznimno teško nadomjestiti. Liber ima talenta, ali još uvijek nije na toj razini, dok Stanić i Lepinjica, usprkos time što igraju na istoj poziciji, nisu igrači istog profila…

Na Rujevici će svakako biti zanimljivo ovog ljeta. Otići će veliki broj igrača, njih šestorica sigurno, s tim da će ta brojka sigurno biti još puno, možda čak i duplo, veća. U Rijeci se uvijek nekako snađu, uvijek se pojavi neki novi s kojim zaboraviš na onog starog, ali igrača Pavičićeve kvalitete, na terenu i u svlačionici, teško se može naći za novac kojeg je Rijeka sad u stanju ponuditi. Osim toga, nekoga Riječani moraju prodati, jer klupski proračun neće se sam od sebe pokriti, a budući da su ostali izvori prihoda u Rijeci iznimno minorni, transferi su nešto što je neophodno da si u klubu preživjeli.

Stara izjava kaže da nakon kiše, što bi u ovom slučaju mogao biti poraz od Hajduka, uvijek dolazi sunce, za koje bi najbolje za sve Riječane bilo da bude ono Ivana Rabuzina. Time bi se, barem nakratko, zaboravilo na sve ono što klupske čelnike očekuje ovog ljeta, ali igrače to neće biti briga jer oni će svoj dio posla, i to veoma dobro, neovisno o ishodu Kupa, odraditi.