Pavasović-Visković: „Garcia nema imperativ osvajanja titule, nju ćemo osvojiti kada klub za to bude spreman”

S obzirom na to da je javnost mahom zadovoljna odrađenim transferima ove sezone, zanimalo nas je kako je točno izgledao proces dovođenja novih lica u svlačionicu.

„Graf je zanimljiv i obrazovan čovjek, ako se ne varam, završio je englesku književnost, a što je najvažnije – izravan je u komunikaciji i ne žali se. Od prvog dana zna da novca za odštete nema, s tom spoznajom je došao i to u klubu nije tema.”

Budući da su pojačanja dovedena bez značajnijih financijskih izdataka, upitali smo ga o budućim planovima za kupovinu igrača kada klub dođe do pozitivne nule i ostvari toliko željenu financijsku stabilnost.

„Graf djeluje kao čovjek koji sve mjeri, je li mu cilj za par godina, u nekom najboljem scenariju, kupovati igrače i za milijunske svote, s ciljem još skuplje preprodaje... Kada klub bude potpuno financijski stabilan, moći će se govoriti o odštetama, za sada smo tu gdje jesmo. Vjerujem da mu je plan, kada se steknu uvjeti, dovoditi igrače za koje se mora platiti odšteta, međutim, ostavimo to struci. Mi smo tu da pazimo na brojke. A brojke kažu da nam je trošak prve momčadi manji za 3 milijuna eura nego lani.”

Izboren je i plasman u europska natjecanja, što je neizbježno dovelo do rasta apetita i klupskih ambicija.

„Ambicije? Protivnik sam velikih planova, nabrajanja što ćemo ili nećemo osvojiti. Ambicija je da sutra budemo bolji i financijski stabilniji nego danas. Nema imperativa, važno je da se radi dobro i da napredujemo, da budemo konkurentni. Hajduk je klub koji u prvom redu mora biti financijski stabilan, to naši vlasnici očekuju od nas. Čitam priče o imperativu titule? Da, osvojit ćemo je kada klub za to bude spreman, kada to zaslužimo. U međuvremenu, imperativ struci je da napreduje, da radi dobro. Ostavimo se priče o titulama, uhvatimo se posla. Dakle, jasno rečeno, Garcia nema imperativ osvajanja titule. Može biti smijenjen zbog 719 raznih razloga, time se treba baviti Graf, ali neosvajanje titule nije jedan od njih!”

Na pitanje o dugoročnoj viziji i izgledu kluba u idućih pet godina, ponudio je vrlo jasnu i izravnu sliku.

„Vidim ga kao zdrav i organiziran klub, s onim što je ključno – kampom i financijskom urednošću. I nešto više zdrave pameti u okruženju.”

Osvrnuvši se na izrazito turbulentnu prošlu sezonu, zanimalo nas je jesu li na Poljudu uspjeli izvući određene pouke iz svega što se događalo.

„Mi u klubu smo naučili dosta, okolina – slabo. To ludilo posljednja tri mjeseca je nezabilježeno, bilo je nesnosno. Znate i sami da se vodila organizirana kampanja da se ne kupuju pretplate, užas. A u klubu su isti ljudi bili i prije i poslije Rakowa, nije nitko postao iznenada pametan, malo nas je 'pogledalo' jer se radilo dobro, jer se vjerovalo treneru, jer se nije ušlo u histeriju. Ne sumnjam da će se 'oštra pera' naoštriti prvom prilikom, da će se nakon dva poraza opet pumpati histerija, ali nakon ovoga ćemo sigurno biti otporniji. Ono što je dobro jest da nema pretjerane euforije, ne treba je niti biti. To govorim od prvog dana, klub ne može ovisiti o jednom porazu, ne smijemo ostajati u ludilu samodestrukcije, to je nešto što bi trebalo naučiti. Bojim se da smo slabi đaci, čim krenu trućanja o imperativima titule – vidi se da se nije naučilo ništa. Ali ako išta, uz klub će uvijek ostati oni koji su ove godine kupili pretplatu. Hvala im.”

Upitan je li ikada, uslijed brojnih pritisaka javnosti i medija, pomišljao na odlazak s čelnog mjesta Nadzornog odbora.

„Gledaš televiziju koja ima TV prava na HNL, komentator vrijeđa fizički izgled predsjednika Hajduka, voditeljica se blesavo osmjehuje, svi šute, svima normalno. Par tjedana kasnije novinar jednog od vodećih nacionalnih dnevnih listova pušta u videorazgovoru sugovorniku da odvratno vrijeđa predsjednika na istu temu – rugoba, plaši ljude – uvaženi novinar kaže: 'Nemojte tako' i mirno nastavlja dalje. Lokalni dnevni list pod normalno na osobnoj razini vrijeđa ljude u klubu, 'sprdačina', 'kukavice', 'mediokriteti', to su već standardni izrazi za nas u klubu. Što je s tim glavama, kako se strovališ tako duboko da ti je normalno da netko ismijava nečiji fizički izgled, kako se uspiješ tako spržiti, a izgledati prividno normalno? Ne shvaćam, novinar si, trebao bi biti pismen, barem donekle obrazovan i razuman. U pravu ste, kome normalnome ne bi palo na pamet 'šta mi to treba'? Što se dogodilo da je novinarima OK vrijeđati nekoga na osobnoj razini, spustiti se na razinu kanalizacijske komunikacije? Ali otreseš se, prisiliš se da odšutiš, ne dopustiš da te spuste na svoju razinu, znaš da daješ najbolje što možeš, nastaviš...”

Početak sezone donio je i nezadovoljstvo s tribina, pa su se u drugom kolu mogle čuti poruke usmjerene protiv uprave i uvrede na račun predsjednika Ivana Bilića, stoga smo tražili njegov komentar na cjelokupnu situaciju.

„Bilić je neobičan čovjek, iznimno inteligentan, naravno, s vrlinama i manama kao i svi mi, međutim, najvažnije je da je nevjerojatno stabilan. Izdržati tu količinu osobnih uvreda, pritisaka, niskih udaraca, podmetanja... Nestvarno. I nije problem što viču navijači, problem je što je to vrijeđanje i spuštanje na osobnu razinu postalo imanentno dobrom dijelu sportskih novinara. Ponavljam, u lokalnom dnevniku ili pred kamerama, uličnim rječnikom vrijeđati čovjeka koji je od tebe ljudski nemjerljivo bolji, 20 puta obrazovaniji i 30 puta časniji, i da to dobrom dijelu novinarskog ceha bude normalno? Bolesno. Jako mi je drago što danas ipak mnogi vide da je Bilić u ovim kriznim vremenima dobar predsjednik, samo mi u klubu znamo kroz što se sve izguralo. Pogrešaka je bilo, griješio je, i ja sam, ali shvatiš, naučiš i kreneš dalje.”

Iskoristili smo spomen prezimena kako bismo ga upitali za kratki komentar o novom izborniku hrvatske reprezentacije, Slavenu Biliću.

„Tog se, pak, Bilića dobro sjećam s fakulteta, svašta se i tada lupetalo, te otac mu pomaže, te ovo, te ono. Zajedno smo odgovarali Rimsko pravo, čovjek je rasturio, ja se provukao. Inače sjajan tip, kasnije smo se upoznali, otac mu je bio izniman gospodin, jedan od ljudi koji su Split činili velikim gradom. Krajem osamdesetih na splitskom Pravu se pričalo da je imao gadnih problema početkom sedamdesetih, ako se ne varam, spadao je u tzv. 'proljećare'. Jako ga se rado sjećam, a Slavena jako poštujem. Tko god zna išta o nogometnom tržištu, zna da je imao i puno lukrativnijih i lakših opcija, izabrao je svoju zemlju, sretno mu bilo i svima nama s njim.”

Tema infrastrukture, posebice izgradnje kampa i obnove stadiona, pomalo je pala u drugi plan, zbog čega smo htjeli saznati ima li kakvih pozitivnih pomaka po tom pitanju.

„Bez kampa Hajduk ne može dalje, bez stadiona isto. Zna se moj stav, od Poljuda bi se morao napraviti nekakav arhitektonski Frankenstein da bi se dobili bolji uvjeti za klub i nogometne gledatelje i riješilo pitanje krova (ne može ga se zamijeniti). Kako god bilo, za mene postoje dvije istinski važne stvari – financijska stabilnost i izgradnja kampa. To je fokus, to je jedini način da stvorimo kontinuitet.”

Za kraj, uslijedilo je i kratko pitanje o tome postoji li i dalje kakav kontakt s Ivicom Pirićem.

„Ta je priča završena, s potencijalnim ili bivšim potencijalnim poslovnim partnerima nećemo komunicirati preko medija”, zaključio je razgovor za Dalmatinski portal Ljubo Pavasović-Visković.