Pau Torres o odbijanju Tottenhama: Rađe ću igrati Ligu prvaka s klubom iz mog rodnog mjesta

Pau Torres, 24-godišnji stoper španjolske reprezentacije i Villarreala krajem prošle sezone je osvojio Europa ligu. Bio je to prvi trofej u klupskoj povijesti, a Vila-real, gradić od pedesetak tisuća duša u okolici Valencije, postao je najmanje mjesto koje se može pohvaliti kontinentalnim nogometnim trofejem.

U finalu je nakon duge serije kaznenih udaraca pao Manchester United, višestruko bogatiji klub na čiji bi stadion mogli stati svi stanovnici Vila-reala, a da još ostane dvadesetak tisuća slobodnih mjesta. Za Torresa je ova pobjeda imala poseban emotivni značaj, on je jedini lokalac u momčadi Žute podmornice, stadion El Madrigal prvi put je posjetio kao trogodišnjak, omladinskom pogonu svog do sada jedinog kluba pridružio se kad je krenuo u osnovnu školu, a dvije godine kasnije je u suzama gledao kako golman Arsenala Jens Lehmann brani kazeni udarac klupskoj legendi Juan Romanu Riquelmeu u 88. minuti uzvratne utakmice polufinala Lige prvaka i izbacuje Villarreal iz natjecanja.

ALEKSANDRA SZMIGIEL/Action Images

Lokalni klinac je ovog ljeta bio dio momčadi koja je otišla korak dalje i klubu iz malenog gradića donijela prvi trofej u čitavoj povijesti dugoj 98 godina. Torres je sada u razgovoru s Guardianovim Sid Loweom objasnio što znači igrati za svoj lokalni klub na najvišoj razini:

“Koliko god klub rastao, ovo će ostati gradić od pedeset tisuća ljudi. Nije normalno da klub iz tako malog mjesta igra tako dobro. Jedini sam u momčadi koji je iz Vila-reala i na finale su došli navijati mnogi ljudi koje poznajem. Oduševljen sam što mogu predstavljati svoj grad. Cijeli život živim tu. Ugodno mi je, tu sam svoj – i svi se dobro poznajemo. Ako netko nije moj prijatelj, onda je prijatelj mojih rođaka. Nisam ih mogao razočarati.”

I nije. Pau je izveo deseti kazeni udarac u seriji raspucavanja, a njegov sunarodnjak de Gea nije imao nikakve šanse. Villarrealov golman Geronimo Rulli potom je zabio i obranio, a pedesetak tisuća navijača moglo je početi slaviti.

“Bilo je to veoma bitno, prvi naslov ikada i to još osvojen protiv Manchester Uniteda. Poslije kad smo slavili pa odeš do tribina i vidiš ljude koje poznaješ, to je veoma posebno.”

Villarreal u financijskom smislu ne spada u najviši rang europskih klubova i stoga ne bi bilo previše iznenađujuće da je njihov ponajbolji igrač nakon povijesnog uspjeha odlučio realizirati unosni transfer. Zainteresirani su bili Real i Barca, sam United, a najkonkretniji bio je Tottenham čiju je ponudu od 60 milijuna eura klupski predsjednik Fernando Alfonso i prihvatio. Ipak, odluka je u potpunosti bila prepuštena Torresu. Prema nekim izvorima londonski klub nudio mu je četverostruko veću plaću, ali ni ta ponuda nije bila dovoljna da napusti ‘svoje ljude’:

“Mogućnost igranja Lige prvaka s klubom iz mog rodnog mjesta ipak mi je bila privlačnija. Nisam ni trenutka dvojio o ostanku. Ovo je tek četvrti put da Villarreal igra Ligu prvaka, što dovoljno govori o tome koliko je to teško ostvarivo, a igranje ovog natjecanja s mojim klubom mi je oduvijek bio san. Predsjednik me nije pritiskao, iako su mogli zaraditi puno novca. Rekao mi je: ‘Konačna odluka je tvoja i poštovat ćemo je.’ Cijenim to.”

Ostankom u klubu Pau Torres je dodatno izgradio status klupske legende, koji je ionako bio tu već i nakon osvajanja europskog trofeja.

Večeras Žutu podmornicu očekuje ponovni susret s Manchester Unitedom, ovog puta u Ligi prvaka. Pau Torres će 103. put obući dres svog kluba koji je trenutno lider skupine F. Ukoliko igrači Unaia Emeryja večeras ponovno pobijede Crvene vragove nokaut faza najelitnijeg natjecanja biti će matematički osigurana. Većina gradića kojeg se veličinom može usporediti s Karlovcem jamačno će netremično pratiti novu nogometnu avanturu lokalnog klinca i ostatka društva u žutim dresovima.