Pampas gorio od emocija: Nogometni kirvaj u srcu Slavonije!

Ma, nije ovo samo nogomet, ovo je slavonska fešta. Nogometni kirvaj. Ovo je život u svom najraskošnijem izdanju, ili barem ono posebno izdanje koje se čeka mjesecima, a pamti godinama. Jer, Osijek i Vatreni – to je veza jača od onih čeličnih mostova što spajaju obale Drave, to je ona posebna emocija što je ne možeš izmjeriti ni najpreciznijim instrumentima, to je ljubav na prvi pogled kojoj nema kraja, ni zareza, ni točke.

Gradski vrt, staro, oronulo zdanje na ulazu u Osijek, s toliko emocije i lijepih uspomena, znao je i prije gorjeti od strasti, ali Pampas – novi hram nogometa, najbolji u Hrvatskoj – donio je novu dimenziju. Nije to više samo utakmica, to je spektakl, praznik, dan kad i oni što ne znaju objasniti zaleđe navuku kockasti dres i zaborave sve brige, kredite, račune, svakodnevicu.

Hoteli puni tjednima prije, konobari padaju s nogu, a Tvrđa – inače sasvim mirna ponedjeljkom – pretvorila se u more crveno-bijelih kvadratića. Šušur, pjesma, smijeh, zagrljaji, svi kao jedno. Došli su iz svih krajeva Hrvatske, iz Zagorja, Dalmacije, Like, Istre – i svi su opet, kao i uvijek, pokazali zašto su navijači Vatrenih najvjerniji 12. igrač na svijetu.

A restorani? Teško je bilo naći slobodan stol i u Čepinu, i u Osijeku, i u Baranji. Čobanac, fiš, kulen, graševina – sve je nestajalo brzinom munje. I svi su bili sretni, nitko nije pitao za cijene, nitko nije gledao na sat. Jer, kad igra Hrvatska, sve drugo staje. Euforija na svakom koraku, srce na dlanu, emocija bez trunke gorčine.

To je gostovanje reprezentacije – svijet za sebe, gdje se svakodnevica pretvara u bajku, a Osijek postaje glavni grad Hrvatske. Tako je bilo i ovaj ponedjeljak. Pune tribine, pun grad kockica. Bez ijednog incidenta, povišene riječi… Primijetili smo i Čehe. Mirno su šetali s mobitelima u rukama. Bez krivog pogleda, bez nervoze, kao da su došli na izlet, a ne u Vatrenu euforiju!

Sjedili smo u kafiću podno zapadne tribine. Kao da uvijek ista lica dođu na isto mjesto. Neumorni pratitelji reprezentacije i ovoga puta su nahrupili u velikom broju. Prvi val euforije stigao je dolaskom autobusa s reprezentativcima Hrvatske. Naravno, izlazak Luke Modrića popraćen je skandiranjem i uzdasima. Slično je bilo kada je reprezentacija istrčala na Opus Arenu na zagrijavanje. A zastave sa svih strana Lijepe Naše. Nabrajati imena svih mjesta koja su ponosno stajala na zastavama – bilo bi besmisleno. I sigurno bi nekog izostavili…

Na južnoj tribini ultras sekcija. Kohorta na sredini, ipak su domaćini. Lijevo od njih Ultras Vinkovci sa čuvenim transparentom okrenutim naopačko. Pa Torcida, D42… Crne majice kao znak posebnosti, grla i dlanovi spremni za pjesmu, za podršku.

Jer, kad igra Hrvatska u Slavoniji, sve drugo prestaje biti važno. Ostaje samo fešta, emocija i ona neponovljiva priča koju pišu ljudi, grad i Vatreni. Nogometni kirvaj!