OZREN MARŠIĆ: U Hrvatskoj je nogometni užitak davno nestao

Stotinu puta mi rekoše "kakva budala". To je bilo u onim raspravama kad svi sve znaju o Premiershipu i Primeri, Serie A im je u malom prstu, Bundesligu prate otvorenih očiju, a ja im uzvratim da mi je Hrvatska nogometna liga na prvom mjestu.

I dok bi oni pričali o Ronaldu, Salahu, Messiju i ne znam kome još, ja bi im vratio Zgrablićem, Dabrom, Ivešom, Delićem, Miočem i ostalim mojim junacima loptanja u Hrvatskoj. E, sad je i meni, jednom od najvećih "fanova" HNL-a, koji radije pogleda dvoboj Istre i Slaven Belupa negoli Arsenala i Liverpoola, malo pao moral. Tugo moja.

Gledam te brojke o gledateljima i da nema Hajduka to bi bilo nešto najjadnije što može postojati. Samo je jedna analiza, koja vrijedi, sve druge su "pišanje u vjetar", ona o broju gledatelja. Sport se igra zbog gledatelja, zbog navijača, zbog onih koji ga vole, koji ga žele gledati. A nama puste tribine i po kiši i po suncu, godišnje doba nije ni bitno. Razveselimo se pokojem derbiju, i to je to, nema više.

I nemojte padati na priče da nam nedostaje komfora, mislite da bi netko u Hrvatskoj platio "box", ručao, pijuckao i iz ugodne lože pratio dvoboj, recimo, Intera i Cibalije. Došao dva sata prije utakmice, malo "živio nogomet", pa ostao još sat-dva raspravljajući što je vidio. Sumnjam. Udobnost je bitna, infrastruktura je potrebna, ali nije ključna. Ovo je priča o "voliš ili ne voliš", "trebaš ili ne trebaš". Znam, sad se pitate otkud ovaj "pada s Marsa". Što ću, takva večer. Gledam Dinamo, Rijeku i Hajduk kako igraju tko će manje, a troše silne milijune...

Hajduk u posljednje tri utakmice jedan bod, Rudeš je smijenio Joana Carrilla, sada je natjerao Željka Kopića da se ispričava navijačima ispred tribine, Dinamo je, pak, na četiri boda u posljednja tri kola, u "divovskoj" borbi dojurio je do boda u posljednjim minutama dvoboja u Koprivnici, a Rijeka je poražena kod Lokomotive. Nisu me na ove tmurne misli nagnali samo ovi "ko' će manje", naletjeh na dvoboj 2. Bundeslige s 54 tisuće gledatelja, na utakmici Sandhausena, gradića od 14 tisuća žitelja bilo je, pak, 12537 gledatelja. Pa, odoh na 3. njemačku ligu, tamo između 6 i 12 tisuća gledatelja na utakmicama. Ljudi vole nogomet. A mi? Mi ga volimo nakon tri piva i rasprave kako trener treba postaviti taktiku, jer za šankom se to malo bolje zna, volimo ga kad treba pričati "nema taj pojma". Užitak je davno nestao.

Kako bi i bilo drugačije kad su naše zvijezde "mamići", "miškovići", "nadzorni odbori", oni su postali najvažniji, važniji od onog što se događa na terenu, važniji od mojih "zgrablića" i ostalih. Zbog toga je iz godine u godinu sve gore i gore, zbog toga Joško Jeličić mrtav-hladan može sa sigurnošću reći "ako Dinamo uđe u Europsku ligu vodit ću emisiju u čarapama". Zbog toga nogometni analitičar Ivan Ilečić rijetko piše o Hrvatskoj ligi, a kada je analizirao derbi Dinama i Hajduka iz veljače izvukao je zanimljiv podatak kako je bilo samo 30 minuta aktivne igre što je 20 minuta manje nego u ligama petice.

„Na žalost zbog ovakvih podataka HNL nije zanimljiv navijačima niti će u skoroj budućnosti biti“, napisao je tada Ilečić.

Ključni okidač mi je za ove retke što nastaju u dva ujutro (bez pive, da ne bih još više pametovao, alkohol ne pijem) bila Primera, dvoboj Barcelone i Reala za užitak. Ne zbog onih ludovanja Sergia Ramosa i Suareza, Albe i Marcela, sudačkih previda, već zbog onih golova zbog kojih obožavam slogan "volim nogomet". Prvi gol Barcelone, kakva poslastica. Dva dodavanja na centru, dubinska lopta za Sergi Roberta, koji sprinta preko pedeset metara i daje točnu teledirigiranu loptu za Suareza. S tim da je Messi odvukao dva igrača Reala na prvu vratnicu. Nogometna poslastica, čarolija. Ili onaj Ronaldov gol za 1:1. Dribling, pa pas petom za Kroosa, ubačaj na Benzemu, a Ronaldo nastavlja trk i s metra gura loptu u mrežu. Još jedna nogometna rapsodija. Neću o onom Messijevom golu, taj tip s druge planete dao ih je na stotine ili o onom briljantnom Baleovom udarcu, zbog takvih je golova postao jedan od najskupljih nogometaša svih vremena. Znam, znam, to je neki drugi svijet u odnosu na ovo što imamo, ali dajmo barem mrvicu..

(Foto: Pixsell)