OZREN MARŠIĆ: Kos je otišao za pouku onima koji dolaze i koji ostaju

Kakve dvije suprotnosti, dva događaja koja obilježavaju ovu cijelu sezonu. Pun Poljud u derbiju Hajduk - Dinamo kao rijetko kada, kao u neka stara dobra vremena kada je nogomet bio u prvom planu. I moglo se pričati o jednom od najboljih derbija posljednjih petnaestak godina, rijetko kada se igralo tako sadržajno, tako blizu ligama petice. I Hajduk i Dinamo, odnosno i Željko Kopić i Nikola Jurčević na pravom su mjestu pokazali da imaju ono nešto potrebno da bi se HR nogomet dignuo, vinuo bliže Europi. Dvojac je to trenera, koji traže igru, žele nogomet otvorenog garda, ali ne suludo otvorenog kada "popiješ" nokaut a da se nisi ni približio protivnik. Ne, oni napadaju s gardom znanja, taktike, želje, smisla, Hajduk i Dinamo, barem je tako ovaj derbi pokazao, imaju trenere, koji ne žive samo na riječima već i na djelima. Ovaj put pobjednička priča namijenjena je Jurčeviću, otišao je kući s tri boda, s titulom prvaka Hrvatske u rukama. A visio je i tresao se prije puta u Split, Hajduk je bio napaljen na dolazak na dva boda zaostatka.

> PROČITAJTE SVE KOLUMNE OZRENA MARŠIĆA

Od prežaljenog lidera prvenstva Jurčević je u predivnom poljudskom popodnevu postao prvakom. Da, dva puta je zabio taj Mario Gavranović, njegova kupnja sada se pokazala isplativom, Dominik Livaković obranio je nekoliko čudesnih lopti, a i kada nije stizao bio je dijete sreće, jer su Gyurcsove lopte odsjedale na vratnicama. Ali, preobrazba Jurčevićevog Dinama našla se u Anti Ćoriću i Izetu Hajroviću. Mario Cvitanović ih nije volio ili je imao naredbu da ih ne voli, sasvim svejedno, ali brojke kažu da je Ćorić pod njim u Hrvatskoj ligi rijetko kada bio starter, njegov talent polako je kopnio. Hajrović, pojačanje iz Bundeslige kod Cvitanovića se nije naigrao, a sada je Jurčević našao mjesta za njih dvojicu. Posložio je momčad, koja igra nogomet, Soudani i Hajrović na krilima, Ćorić u sredini, Gavranović u špici. Nisu visoki, nisu robusni, ali znaju...

No, to ništa ne znači Jurčeviću kada mu je rival Kopić, možda u finalu Kupa priča bude sasvim drugačija. Da su mu napadači bili samo malo više koncentriraniji, da je Gyurcsó umjesto vratnica tresao mrežu danas bi se pisalo o mađioničaru, znalcu, velikanu... Kako reče Kopić nedostajao je samo taj gol. I u pravu je, centimetri su u nogometu nekada veliki kao kilometri. Ali, ostaje mu to da je složio moderan Hajduk, koji želi napadati, igrati... Navijačka pjesma na kraju utakmice, unatoč porazu i oproštaju od snova o titulu jasan je pokazatelj koliko je Kopić na pravom putu. Sretnemo se često na poljudskim hodnicima, pršti od optimizma, na njegovom licu stalno je nastanjen osmijeh, zna što želi, zna što radi, vidi se to po svakom njegovom pokretu i potezu. Toliko puta je napisano "najgori derbi do sada", "rat na Poljudu", "bitka za Maksimir", a sada je glavni naslov "nogomet se vratio".

Naravno, Hajdukovom navijaču ta priča "nogomet se vratio" ostavlja lagani grč, dugo se čeka titula prvaka, ali iscrpljeni "bijeli" navijač ide dalje, ne posustaje. Ima svoj put, ima tu "dugu cestu", koja može biti krivudava, s usponima i padovima, ali s nje nema skretanja. Dokaz je to i odlazak Ivana Kosa s mjesta predsjednika uprave sat vremena nakon utakmice. U jednom trenutku, vjerojatno nenamjerno, skrenuo je s "duge ceste", to narodni Hajduk ne prašta i morao je otići za pouku onima koji dolaze. I onima koji ostaju. Nije napravio ništa kažnjivo, možda nije ni znao da netko u ime Hajduka suce vodi na večere i u slatke izlaske. No, neznanje ga nije amnestiralo, hrabro je preuzeo odgovornost i posao će prepustiti nekom novom. Ili starom. Iza Kosa će, to mu nitko ne može oduzeti, ostati klub kojeg je modernizirao, pretvorio u stroj koji ide svojim nepopustljivim ritmom. Kos će do izbora novog predsjednika ostati na čelu Hajduka, a tko će biti novi u velikoj je sferi nagađanja. Kao ozbiljni kandidati spominju se Stipe Pletikosa, istinska legenda Hajduka novijeg doba, pa Zvonimir Akrap, ugledni bankar, osvjedočeni navijač, koji obožava sport i živi ga i potpomaže maksimalno, ima i nekih kandidata manje poznatih široj javnosti van Splita, a mnogi prizivaju Hrvoja Maleša, zaboravljenog jedinog istinskog heroja hrvatskog nogometa, koji je bačen u zapećak, ali njegovo "hrabro srce" i akcija razotkrivanja sudačkih moćnika i potkupljivanja kod mnogih istinskih nogometnih zaljubljenika i zanesenjaka uvijek je imalo posebno mjesto.

(Foto: Pixsell)