OZREN MARŠIĆ: Kopiću je uspjelo ono što 37 trenera Hajduka nije moglo

Na Hajdukovoj stranici, u rubrici svi treneri, od ove sezone pa unatrag, listam 37 sličica, neka imena i prezimena se ponavljaju, ali svima je jedno zajedničko. Nijedan u sezoni nije u gostima uspio svladati Rijeku, Osijek i Dinamo. Uspjelo je to Zoranu Vuliću u sezoni 2002/03, nakon toga Hajduk je osvajao i titule i kupove, ali tri pobjede na tri najteža gostovanja u Hrvatskoj u jednoj sezoni nije uspio napraviti. I sada evo Željka Kopića, njemu je u tri mjeseca uspjelo ono što 37 trenera u petnaestak godina nije napravilo. Frajer kojeg sada vole podbadati da je bio kapetan juniora Dinama, kao da je to u konačnici bitno (slučaj Kranjčar), u Poljudu radi odličan posao. Još nedavno smijenjen je u Koprivnici, a sada živi svoje najveće trenutke u karijeri.

> PROČITAJTE SVE KOLUMNE OZRENA MARŠIĆA

Najavio sam da ću pozorno pratiti kako će Mario Cvitanović i Željko Kopić, ta dva mlada "tablet trenera", proizvodi Nogometne akademije, složiti derbi. Obojica su se kalila u Zagrebu, u Kranjčevićevoj, u klubu, koji sada tavori u Trećoj ligi Zapad... Cvitanović je bio pomoćnik Ćiri Blaževiću, iza Kopićevog znanja krio se trenerski ego Dražena Medića. Na kraju "tablet dvoboja", koji je u prvom dijelu bio složen s nadom obojice da neće biti greške, slavio je Kopić. Startne taktike su bile kako jedan drugog zatvoriti, premda to nisu htjeli priznati, Kopić se plašio Cvitanovića, a Cvitanović Kopića. Zato je i Dinamov strateg stavio tri defenzivca u veznu liniju, igrati s Morom, Ademijem i Doumbijom je "smrtni grijeh", a "plemenitaša" kakav je Ćorić ostaviti na klupi. I još k tome bio je prisiljen staviti odličnog stopera Rahmanija (Stojanoviću se ukočio vrat, nap.a.) na desnog beka. To je bila opcija za sigurnu okladu "ne daje gol", jedino se mogla izroditi kakva "pejinovska" prigoda kakva je bila ona u 78. minuti kada je dosudio nepostojeći jedanaesterac. Naravno, Dinamo je uspio stvoriti nekoliko prigoda, ali to ništa nije bilo smišljeno, više je bilo plod očitih grešaka Lopeza i Savvasa, igrača, koji su još jednom pokazali limitiranost u top utakmici. S tim da je Hajduk imao raspoloženog Karla Leticu, koji je Soudaniju oduzeo titulu "Mr. Derby", uništio je Dinamovog napadača. Kopić je, s druge strane, ostao vjeran želji da visoko napada, njegov osnovni postulat je "reposjed", ali odustao je od onih kratkih dodavanja i čekanja rupe u protivničkoj obrani. Odlučio se na sigurno, zatvorio prilaze, u vezu je stavio Radoševića i Savvasa, na klupi ostavio nogometno potentnog Hamzu i dugim loptama pumpao Ohandzu, pa što bude. Nabiješ i zatvoriš oči. Jednom se otvorilo, kasnije će se pokazati da je greška Leškovića i Livakovića bila presudna u pobjedi Hajduka.

Ajmo iskreno, nisu me oduševili, više sam očekivao od trenera, koji do ove utakmice nisu znali za poraz na klupi Hajduka i Dinama. No, za Kopića ide palac gore, jer je pobijedio, samo se trijumfi pamte. Mogao je umirati u ljepoti, igrom razbiti Dinamo, ali ne zabiti i onda se ukaže neki "pejin" i riješi derbi. Ne bi bilo ni prvi, ni zadnji put, ali tko se sjeća takvih derbija. Davno je Indira zapjevala "svijet voli pobjednike".

O suđenju je dovoljna jedna riječ - užas. Prestao sam brojati nakon desete pogreške. Imati na derbiju pet kardinalnih grešaka je za lagani odmor do kraja sezone. Pa, neka gleda svaki dan što je radio. Neka onu ruku Letice van kaznenog prostora nije vidio, ni nakon pozornog gledanja tv snimke nisam siguran u procjenu. Ali, tri greške u jednoj je previše. Govorim o 78. minuti. Nije dosudio očiti prekršaj za Hajduk, pa je dosudio jedanaesterac iz tog prekršaja i na kraju još dao drugi žuti karton jadnom Lopezu kojem ništa nije bilo jasno. Kao da svaka ruka mora biti i karton. To je uvijek ona glupost kod sudaca kad dosude jedanaesterac, pa još moraju i žuti dati, valjda da potvrde svoju odluku, premda bila i pogrešna. A tek onaj prekršaj Doumbije nad Ohandzom kada je Hajdukov špic išao sam prema golu, a ovaj ga srušio s leđa. Samo žuti karton... Ma, užas...

(Foto: Pixsell)