OZREN MARŠIĆ: Dinamo je prvak, jer su tako htjeli Rijeka i Hajduk

Otvorim portale, tekst pod naslovom "pogledajte slavlje Dinamovih igrača nakon što su postali prvaci". Kakav otužan uradak, slave maksimirski milijunaši najgoru sezonu otkako je četverokružne lige 10. Godinama su bili bliže 90 bodova, lani je Dinamo bio drugi s 86 osvojenih bodova, a sada slavi titulu prvaka s mizernih 70 i možda još pokoji bod. Dok su zagrebačke ulice oblijepljene slikama vodećih ljudi kluba, s jednom jedinom odlukom navijačke porote "guilty" morao sam odgledati taj pobjednički ples ekipe, koja je u posljednjih pet kola osvojila četiri boda, koja je, istina, ovog proljeća odigrala tek jednu pravu utakmicu, onu najvažniju u Poljudu, ali ekipe, koja je najlošija u povijesti Dinama otkako je Hrvatske lige. Ne, nije samo to moj sud, rijetki su oni koji misle drugačije, čak i oni skroz skloni Mamićevoj verziji Dinama reći će "ajmo na što sličimo".

U jednom trenutku, onom u pobjedi nad Hajdukom Nikola Jurčević me prevario, dao je naznake neke ofenzivne ideje, koju je u hipu napustio. Dinamov bljesak, potpomognut Hajdukovom unutrašnjom borbom, bio je dovoljan za titulu prvaka u nikad slabijoj ligi, koja je odavno preimenovana iz HNL u LKM, od Hrvatske nogometne lige do Lige ko' manje. Na kraju je Dinamo bio slabiji u toj Ligi ko' manje od Rijeke i Hajduka, ali spasio ga je, kakav apsurd, smijenjeni Mario Cvitanović, koji je u proljeće ušao s 12 odnosno 14 bodova prednosti pred Splićanima i Riječanima. Da, Cvitanović je jesenas ostvario 15 pobjeda i 5 neodlučenih rezultata, bio je bez poraza, taj učinak je bio ključni u osvajanju titule prvaka.

Sada je lako zbrajati, pa vidjeti da se Rijeka i Hajduk nisu oporavili baš nakon utakmica s Dinamom, Hajduk poslije poraza, Rijeka poslije pobjede. Željko Kopić u posljednjih pet utakmica uspio je osvojiti 5 bodova, odnosno 33 posto što je učinak za izbjegavanje ostanka u ligi, a Matjaž Kek nije materijalizirao pobjedu na Maksimiru, pa je Rijeka izgubila od Lokomotive i odigrala "nulu" s Cibalijom. Iskreno, Dinamo je postao prvakom, jer su mu to omogućili Rijeka i Hajduk. Loš, lošiji, najlošiji... Osim grozničave borbe Cibalije i Istre za izbjegavanje ispadanja ostala je još dvojba oko drugog mjesta, koja se ima riješiti u direktnom srazu Rijeke i Hajduka na Rujevici. Splićani jurišaju na tu drugu poziciju, to bi bio jedini korak naprijed, barem po tablici. Hajduk, naime, otkako je ukinuta liga 16, a bilo je to davne 2012. godine nije bio drugi. 

Ako smo kazali da je Dinamo spasila jesen Marija Cvitanovića hajdemo pogledati gdje su se to "ubili" Rijek i Hajduk. Nema dvojbi, Rujevica je otpala u crnih sedam kola od 14. listopada do 2. prosinca. Kek je u sedam utakmica, od 21 mogućeg boda osvojio 4 (četiri, moram brojkom i slovima). Kada je to preživio, a nije smijenjen, onda može biti doživotni trener Rijeke neka ga zovu s raznih strana. Takav minus jednostavno je nenadoknadiv, ma koliko Dinamo bio loš u drugom dijelu sezone. A Hajduk? "Bijeli" su se urušili u derbijima, i to na svom Poljudu. U šest utakmica protiv Dinama, Rijeke i Osijeka, od mogućih 18 bodova, Joan Carrillo i Željko Kopić osvojili su tek četiri, nijedan domaći derbi nisu uspjeli pobijediti, što otvara sve rasprave o Hajdukovim slabostima kada je pred imperativom, kada mora napadati. Ili kako jednom reče nekadašnji stoper "Bijelih" Goran Milović "uvijek kad su fešte i velike utakmice mi sve us...mo". To je kazao prije gotovo tri godine, ništa se nije promijenilo...

Za kraj, srećom, naletjeh na fotografije slavlja Gorice zbog ulaska u prvu ligu. Onaj namješteni i neiskreni video iz maksimirskih skupocjenih odaja zamijenile su slike iskrenog prvog mjesta, grozničava lica natopljena srećom Adriana Zenka i ostalih novih prvoligaških igrača.

(Foto: Pixsell)