OZREN MARŠIĆ: Dalićevo lutanje i gatanje na lijevom beku
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 04.06.18. | 07:35
Hrvatska je jučer izgubila od Brazila u prijateljskoj utakmici u sklopu priprema za Svjetsko prvenstvo u Rusiji.
Pa, je li više dosta tih igrarija i raznih kombinacija na tom hrvatskom lijevom beku? Svjetsko prvenstvo nije ni počelo, a Zlatko Dalić je nastavio istim ritmom kao njegovi prethodnici. To ludilo traje otkako se Robert Jarni oprostio od reprezentacije, još tamo od 2002. godine kada je igrao na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji. Od tada, dugih 16 godina traju te naše turbulencije, potrage, rušenja, kombinacije.
> Neymar golčinom srušio jako dobru Hrvatsku (VIDEO)
Cico Kranjčar je, nemajući lijevog beka, igrao s tri igrača u zadnjoj liniji, Marko Babić, nesuđeni Jarnijev nasljednik, nije bio baš od volje igrati u defenzivi. Ustvari, jedino reprezentativno doba u "post Jarnijevoj eri" bio je Euro 2008. godine. Tada je Slaven Bilić dao puno povjerenje Danijelu Pranjiću, dobio ga je i od javnosti i Pranjić je tada bio jedan od naših najboljih igrača. Gle slučaja, to je posljednje natjecanje na kojem je Hrvatska bila baš prava.
Sjećam se genijalaca, koji su nakon jedne predstave Vedrana Ćorluke protiv Turske u dodatnim kvalifikacijama za Euro 12' na lijevom beku gotovo dizali bunu da tu poziciju mora igrati. Nema veze što je Ćorluka u to vrijeme bio u top klasi europskih stopera. A gdje su izmišljanja tople vode Nike Kovača, koji se hvalio briljantnim potezom sa Šimom Vrsaljkom na lijevom beku. S desnim bekom na lijevom beku, naravno, izgubili smo sve što je bilo bitno, odnosno kad bi stigao malo kvalitetniji protivnik sve bi bilo jasno. Jasno bi bilo da desni bek ne može biti lijevi, da zadnji vezni ne može biti napadač, da...
Priča je jednostavna, i slabiji lijevi bek je bolji od nekog kome to nije prirodna pozicija. Suprotna je noga u branjenju driblinga (koliko li je puta Vida s lijevom, slabijom nogom, kasnio ući u blok Willianu), lijevi bek ima svoje kretnje prema naprijed, dodavanje lijevom nogom, koja je bliža aut liniji sasvim je nešto drugo u odnosu na pas desnom na koji je prisiljen igrač tipa Vide. Moglo bi se satima o tome. U klubu se možda može i krpati s takvim potezima, ali u reprezentaciji to ne dolazi u obzir. Pa, još u reprezentaciji, koja po kvaliteti može biti u vrhu svjetskog nogometa.
> Dalić nakon poraza: Bili smo kompaktni, ali moramo izvući pouke
E, moj Zlatko Daliću, to ne ide. Možda nešto i nabode s tom idejom o Domagoju Vidi na lijevom beku, možda u jednoj utakmici bude i najbolji na terenu. Ali, to je čista lutrija, kockanje, gatanje... To ozbiljna nogometna reprezentacija sebi ne može dopustiti. Vidjelo se to na utakmici protiv Brazila u kojoj je poraz manje bitan, ali je znakovit i upozoravajući.
Znam, sad će u vama proraditi oni brojni kritičari i kazati da su Ivan Strinić i Josip Pivarić, dvojac lijevih bekova u Dalićevom kadru, ispod nivoa reprezentacije kakvu imamo. I istina je, oni su, bez želje da povrijedim momke, najslabije karike, Hrvatska ni na jednoj poziciji nije tanka kao na lijevom beku. Ali, obojica su bolji lijevi bekovi od Vide, bolji su lijevi bekovi od Vrsaljka. I od Ćorluke, i od bilo kojeg igrača za kojeg ti mislioci na klupi misle da bi možda mogao odigrati lijevog beka. Da, nemamo Jarnija, i tko zna hoćemo li ga ikada imati, imamo lijeve bekove kakve imamo, ali zašto ih ne dignuti, zašto im ne uliti samopouzdanje.
> (Ne)prijateljska utakmica na Anfieldu (VIDEO)
Nema savršene reprezentacije, da imamo 11 igrača kvalitete Modrića onda bismo već slavili titulu svjetskih prvaka. Ništa ili vrlo malo, izbornici nisu učinili da se lijevi bek Hrvatske osjeća ugodno. Osim iz onog vremena Eura 08' mi stalno ulazimo sa strahom i pitanje "ajme, tko će biti lijevi bek, opet nam je tu rupa", bez imalo povjerenja. I to nije razmišljanje običnih navijača, ta atmosfera krene iz tabora reprezentacije, pa se prenese dalje. Naravno, generalno svi, kao imaju povjerenje, a kad dođu u četiri oka ili ostanu u četiri zida, u pravilu se hvataju za glavu.
Ima još dosta toga o čemu bi se dalo raspravljati, o Hrvatskoj, koja je s visokim napadom u prvom poluvremenu bila jako dobra. Ali, ostaje nam i priča o tome da je Brazil četvrta utakmica zaredom u kojoj nismo postigli gol iz igre, ostaje nam rasprava o tome zašto Hrvatska ne želi igrati s posjedom. Naši najbolji igrači Luka Modrić i Ivan Rakitić igraju u klubovima u kojima imaju posjed između 60 i 70 posto na većini utakmica i sada dođe utakmica s Brazilom u kojoj imamo posjed lopte 38 posto. I nije prva takva utakmica. O tome ćemo više sljedeći put.
(Foto: Reuters)
