Ovaj Dinamo nema strasti i želje, Oršić ne može biti bek a Petković ne zna niti sam šta igra

Biti trener Dinama težak je posao. Osim ako niste Nenad Bjelica pa unaprijed odredite pravila igre i imate mir. Ili Zoran Mamić kojeg je u Maksimiru pratila ona “što je dozvoljeno Jupiteru nije volu”. Možete imati znanje a Damir Krznar ga definitivno ima. Možete imati i korektan materijal u svlačionici, što također aktualni trener posjeduje. No, vaše vizije moraju biti u skladu s klupskom politikom. A kada ona luta, kao što je to slučaj posljednjih mjeseci - onda ste u banani!

Damir Krznar naslijedio je od Mamića solidnu momčad koja je lani igrala s posebnim zanosom. Nije mu trebalo puno adaptacije jer upravo je Krznar tu momčad gradio s bivšim trenerom. Ili su nadograđivali ono što im je Bjelica ostavio. Sve je bilo jasno i nije trebalo posebno mudrosti.

Kada je Krznar preuzeo momčad, stariji igrači predvođeni kapetanom Ademijem stali su iza njega i jasno dali do znanja kako ima podršku svlačionice. Na krilima toga rušili su Tottenham. Stigli do naslova prvaka, uzeli Kup i stali.

Od početka nove sezone, Dinamo se muči… Poraz od Belupa se dogodi. Tu i tamo, ali se dogodi. Remi protiv Rijeke nije ništa čudno. Potom taj Šerif… Da, znamo da su ovih dana tukli Šahtjor. I da nisu bezopasni ali isto tako znamo da u uzvratnoj utakmici u Maksimiru, nakon stative u uvodu, nisu izlazili iz kaznenog prostora. Da je Dinamo ozbiljnije shvatio gostovanje u Moldaviji a ne krilaticom “dobit će pet komada” od strane člana stručnog stožera, a što se i sada prepričava u maksimirskim hodnicima, danas bi bili dio Lige prvaka.

No, sve je to lanjski snijeg. I nismo pobornici poraz od West Hama doživljavati kao katastrofu. Prihvaćamo tezu da se igralo protiv kluba s kojim teško izlaze na kraj najmoćnije momčadi svijeta u Premier ligi, ali zar nije baš Dinamo lani igrao protiv Tottenhama koji je ipak jača skupina od West Hama? I dobio. Na mišiće, na genijalnost Mislava Oršića i, ako baš želite, na velika muda! Na strast i na hrabrost.

Na sve ono čega u četvrtak nije bilo niti u tragovima.

Nećemo o greški Kevina Theophila jer se ona dogodi. Ok, njemu nešto češće nego inače, ali to se znalo i prije nego mu je ponuđen novi ugovor… No, smeta što Dinamo nema pobjednički gard, što se od Oršića radi bek a u utakmicu ulaziš s mišlju kako ne primiti. Bili su ovdje i Bayern, Real, Juventus, PSG, City, Benfica, Tottenham. Ne sjećamo se da su bili baš tako dominantni kao West Ham sinoć u prvom poluvremenu. Uostalom, da je Dinamo iskoristio sve svoje šanse, utakmica bi i dalje završila 2-0 za goste iz Londona. Pametnom dosta.

No, da se vratimo početnoj tezi. Dinamo ima problem komunikacije. Interne. Nema neke vizije koja će ga održati tamo gdje mu je mjesto. Nitko ne očekuje da svake sezone dođe do četvrtfinala Europske lige no isto ako nitko ne očekuje da u jednom trenutku ostanete bez zdravog stopera i ne znate što činiti. Morate imati plan B. A Dinamo ga je imao tako da je uzeo braniča kojeg je praktički otjerao iz kluba, samo zato što je besplatan i jer pregovara s Hajdukom.

U onom trenutku kada su prodani Jakić i Majer, Dinamo je morao imati skraćenu listu igrača koju bi potom prošli sa sportskim sektorom i krenuli u akciju. Potom taj slučaj s lijevim bekom… Imaš ih četiri u kadru, igra ti ga Franjić. Marin Leovac je najiskusniji lijevi bek u momčadi. Vrhunski profesionalac. Koji je gurnut po strani da bi se rehabilitirao nakon što se nije uspio prodati do kraja prijelaznog roka. Deni Jurić je došao u Dinamo samo zato da ne ode kod Bjelice. I ostao u Šibeniku. I onda ga vraćaš u Maksimir kada si pustio Gavranovića iza kojeg je sjajan nastup na Euru. I onda očekuješ da ti taj Jurić donese nešto konkretno protiv West Hama.

Luka Menalo je igrač koji je nedorečen u Maksimiru. Jer ima osjećaj da nema potporu stručnog stožera. Amer Gojak nosi autorski pečat na nekim velikim rezultatima Dinama unazad nekoliko sezona. Sada ga nema na mapi. Bruno Petković niti sam ne zna što više igra. Je l' špica ili desetka?! A nismo sigurni da su to sve bile odluke Damira Krznara. Zapravo, za neke od nabrojanih znamo da su bile dijametralno suprotne od onoga što je trener zapravo htio.

Dinamo izgleda loše. Neke se utakmice dobivaju na mišiće i na reputaciju, ali daleko je to od one momčadi koja je znala istrčati na Maksimir puna strasti i želje. Zasićenje? Vrlo vjerojatno je i to prisutno. Nervoza je velika. Igrači se obračunavaju s novinarima, prijete zbog krivog zareza. Klub vodi svoje neke ratove… Loša je atmosfera.

I to nije problem kada je Dinamo dominantan kao što je najčešće bio lanjskih sezona. No, sada je tu opasan tercet koji prijeti. Rijeka, Osijek i pogotovo Hajduk. I u Maksimiru se moraju ozbiljno zamisliti nad situacijom. Ono čemu smo svjedočili u Gradskom vrtu mora postati pravilo, ne iznimka. U suprotnom bit će cirkusa…

I još jedan mali detalj uz sinoćnju utakmicu, koji nije toliko vezan uz temu ali se mora spomenuti.

Dio javnosti se, eto, zgraža zvižducima Maksimira na račun Nikole Vlašića. Sjajan igrač, reprezentativac od kojeg svi skupa puno očekujemo. No, isti taj igrač je u najavi utakmice izjavio kako nije sretan dominacijom Dinama jer je - bivši igrač Hajduka. I to je sasvim normalno jer nije krv voda… Bilo bi čudno da je Vlašić sretan uspjesima Dinama u HNL-u.

No, zato ne treba čuditi i na poneki zvižduk kojeg je zaradio jer to je sasvim normalno. I ne vidimo nikakav problem u tome. Zapravo, za svaku pohvalu bila je reakcija Dinama koji je obitelj Vlašić smjestio u ložu stadiona Maksimir. Za razliku od gafa s krivom zastavicom i objavom na Instagramu…