Ova banda luda, ova banda ima muda

Matematička potvrda bi se trebala dogoditi za dva tjedna, na domaćem terenu protiv trnavskog Spartaka. Nenad Bjelica će na toj utakmici najvjerojatnije moći računati na tri standardna braniča (Kevin Theophile-Catherine, Emir Dilaver i Marin Leovac) na koja zbog suspenzije i ozljeda u jučerašnjoj utakmici nije mogao što je rezultiralo nevjerojatno glupim golom kojeg je Dinamo primio i nerijetkim kiksevima koja bi neki kvalitetniji protivnik od Spartaka kaznio.

No, bodovni konto, kvaliteta ove momčadi i euforični Maksimir za dva tjedna nisu glavni razlog zašto prilično samouvjereno tvrdimo da će ovaj Dinamo osvojiti taj najmanje jedan bod u preostale tri utakmice i izboriti ono što generacije Dinamovih igrača i navijača čekaju gotovo pola stoljeća.

Glavni razlog je karakter...

Ovaj Dinamo ga ima. Recite, da je Spartak do kraja utakmice sačuvao prednost nakon onog, ponavljamo, nevjerojatno glupog gola, bi li se itko začudio? Bio bi to klasični „dinamovski“ poraz. Sve ti je otvoreno na pladnju, pobjedom možeš osigurati dugo-očekivano proljeće, a ti izgubiš... Taj film, vjerujemo, mnogi od vas već su gledali, ali ova momčad ne mari za prošlost.

Upravo je pobjednički karakter razlog zašto će ovaj Dinamo prezimiti, a mnoge i to puno talentiranije generacije od ove nisu uspjele. Nakon loše igre u prvom dijelu, Dinamo je u nastavak ušao pobjednički, s jasnim ciljem. Ne zabiti pogodak, i vratiti se u Zagreb neporažen, nego pobijediti. I uspio je, ostvario je cilj. Preokrenuo je rezultat i upisao tri boda koja su ga gurnula na prag ostvarenja cilja kojeg toliko dugo želi.

Ne treba bježati od igre, koja je jučer, posebno u prvom dijelu, bila izrazito loša. Rezervna obrana djelovala je prilično nesigurno, a jedini standardni prvotimac Petar Stojanović je bio njen najgori dio. U prvom dijelu Dinamo je bio nervozan, nekonkretan i propustan. Ova utakmica je bila slična prethodnoj u Puli (4:1), kada je Dinamo kod aktivnog rezultata za Istru dosta visio i neka ozbiljnija momčad bi kaznila „plivanja“ modre obrane.

I to su stvari na kojima će Bjelica i njegov stručni stožer morati poraditi u narednom periodu. Doduše, povratkom Theophilea i Dilavera obrana će dobiti na dodatnoj sigurnosti. No, opet se vraćamo na karakter. Bjeličina momčad pokazala ga je u nekoliko navrata ove sezone.

Još u prvoj utakmici, protiv Hapoela na Maksimiru Dinamovi igrači nisu stali kod 2:0, niti kod 3:0 ili 4:0. Čak i kod 5:0 su napadali, mogli slaviti i uvjerljivije. U uzvratnoj utakmici gubili su nakon tragično lošeg prvog dijela 0:2, da bi se iz Izraela vratili neporaženi.

Astanu su svladali dva puta na autoritet i rutinu, što je karakteristika pobjedničkih momčadi, a potom su u Bernu, nakon primljenog pogotka u 2. minuti i opsade svojega gola, ustali, zabili za izjednačenje i do kraja utakmice bili bliži pobjedi. Doduše, luzerski mentalitet, koji je godinama „krasio“ Dinamove momčadi, teško je izbjeći, ali te dvije minute crnila protiv Young Boysa u uzvratu pokazale su se kao iznimka, a ne pravilo.

Što dalje?

Bjelica je već najavio kako ga u Maksimiru protiv Spartaka zanimaju isključivo tri boda. Ako to ostvari, a velika je vjerojatnost da bude, onda će Dinamo imati 12 bodova i bit će blizu prvom mjestu skupine što znači da će dobiti „lakšeg“ protivnika u šesnaestini finala.

Jer, dojam je kako se ova momčad, nakon što izbori proljeće, neće zadovoljiti samo s te dvije utakmice u veljači 2019. Ova momčad htjet će se potući s bilo kojim protivnikom kojega dobije u toj šesnaestini finala.

Iako je možda nezahvalno i ne baš najpametnije povlačiti ovu paralelu, između ostalog jer Dinamo matematički još uvijek nije izborio drugi krug, ali sličan razvoj događaja odvijao se prije četiri mjeseca u Rusiji. Reprezentacija je odličnom igrom prošla skupinu (Fenerbahče i Anderlecht) da bi u „crnoj“ osmini finala bila favorit protiv suparničke momčadi (Spartak Trnava).

I tu osminu finala nije prošla na kvalitetu, dapače, odigrala je najlošiju utakmicu na turniru, već na čisti karakter i razbila kompleks koji je tu generaciju pratio još od Turske 2008. Dinamo je tu psihološku prepreku razbio jučer, praktički osiguravši „famozno“ proljeće.

Naravno, nije nam niti na kraju pameti u ovom trenutku pisati kako Dinamo može do finala Europske lige, ali vjerujemo kako se ova momčad neće zadovoljiti savladavanjem te najveće prepreke, već da će sa željom i vjerom u prolaz krenuti i u sljedeću rundu.

Jer, ovaj Dinamo ima pobjednički karakter. Ili, kako narod voli reći, ova banda luda, ova banda ima muda.

Piše: Niko Rukavina

(foto: Action images)