Osječki junak Marko Malenica - kao hobotnica na steroidima!

"Za nadati se nečemu na Maksimiru, morate imati raspoloženog vratara". Ova mantra se ponavlja češće nego reklame za deterdžent kad se priča o šansama protiv Dinama u njihovoj kući. Nije ni Osijek bio pošteđen tog ludog razmišljanja, njihove nade su se mjerile promilima. Išli su u Maksimir kao ovce na šišanje nakon tri poraza i tri partije lišene bilo čega što bi nudilo i neki tračak nade.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Ali, jer uvijek postoji taj jedan “ali” koji može okrenuti cijeli svijet - nisu računali da je jedan od “lega” vlasnik životne forme. Marko Malenica u ovoj sezoni hvata i muhe u letu. Toliko je puta spasio Osijek, da to već graniči sa čudom.

Vadio je Maleni vruće krumpire iz vatre u HNL-u i izazivao strah kod suparničkih napadača. Kad već vidiš loptu u golu, od nikuda se stvori njegova ruka ili noga - kao hobotnica na steroidima! Na Maksimiru nije Dinamo bio loš, pogotovo u drugom poluvremenu. Ali Osijek je imao Marka Malenicu. Kad su Tuia i Jelenić digli bijelu zastavu, Maleni je ostao zadnja linija obrane. I čovjek koji je s Babecom odveo Osijek u polufinale Kupa.

I tek nam sada nije jasno čemu se toliko čekalo s njegovim ugovorom. Kuća se gradi od temelja, a Malenica je među zadnjima dobio produženje. Toliko se odugovlačilo da je već postalo sumnjivo. No, navikao je ovaj 31-godišnjak iz Nove Gradiške da stalno ratuje sa sumnjama. Kroz cijelu karijeru stoički se nosi s nepovjerenjem i nepravdom. I dokazivao se na terenu. Tamo gdje i treba…

U Osijeku je od 2008., a prošao je više mjesta nego turist na ljetovanju - Vinkovci, Sisak, Poljska, Mađarska - ali se uvijek vraćao u Gradski vrt kao ptica selica. Tamo će njegovo ime biti zapisano zlatnim slovima u nekom klupskom almanahu Marija Mihića. Tek dvojica nam padaju na pamet u novije vrijeme a da su imali takav utjecaj u svlačionici i na terenu. To je svakako Marin Skender koji je obilježio ona sumorna vremena Osijeka, a potom i Ivica Ivušić koji je u dresu Osijeka postao reprezentativac Hrvatske.

A upravo je Ivušiću junak naše priče morao ustupiti svoje mjesto. Bila je to odluka Dine Skendera koju mu i danas često zamjeraju na osječkoj promenadi. Doduše, Ivušić je i više nego opravdao priliku koju je dobio, ali pitanje je kojim bi smjerom krenula karijera Malenice da je tada dobio priliku koju je čekao kao ozebli sunce. Međutim, umjesto da jamra, on je, tvrde upućeni, još više zapeo i postao oslonac Ivušiću koji je imao maksimalnu podršku u Malenom.

Nešto slično kao što je imao Nikola Čavlina koji je početkom ove sezone dobio priliku na vratima Osijeka. I unatoč nekom općem mišljenju, imao je Jose Boto podloge za takvom odlukom. Jer, Čavlina je još uvijek najbolji mladi vratar u Hrvatskoj koji ima veliku perspektivu. I Portugalac ga je doveo vodeći se logikom da bi Osijek mogao zaraditi na njemu. Nažalost, dogodila se kriza, potom “dugi jezik” neiskusnog Čavline koji se malo zaletio u medijskom istupu i ponovno je Malenica morao podmetnuti svoja leđa. I čini se da je ispalo dobro za sve. Jer Malenica je najbolji vratar lige, prema nekima i kandidat za reprezentaciju dok je Čavlina došao do Dinama u kojem je dobio priliku i gdje bi prema svemu viđenom trebao biti prvi izbor u sljedećoj sezoni Dinama.

I da završim ovu pripovijest kako bi završio svaki dobar triler - s poantom: Ako Osijek na kraju stigne do te Europe, na Opusu bi Malenici trebali podići spomenik. U prirodnoj veličini.