Osimhen sletio u Istanbul, Galatasaray 'poklonio' sjajnog krilnog napadača kako bi se otvorilo mjesta za Nigerijca

Victor Osimhen novi je igrač Galatasaraya. Da vam je 'baba vračara' ponudila takvu priču prije nekoliko mjeseci, vjerojatno na to njeno proročanstvo ne biste uložili ni jedan euro. I sada biste lupali glavom o zid jer ste propustili priliku da se obogatite.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Ali, iako vas to sigurno neće baš utješiti, istu priliku propustio je i Victor Osimhen, 25-godišnji Nigerijac kojeg TM cijeni na nevjerojatnih 100 milijuna eura i koji je između 'bio na koračić' od Chelseaja, PSG-a i Al Ahlija, da bi na kraju završio u Galatasarayu.

I nije Galatasaray mali klub, da ne bi bilo zabune. Čak 24 puta bili su prvaci Turske, imaju 18 Kupova i 17 Superkupova, a njihovi navijači sada sve više vjeruju da se ona čudesna sezona 99./00. može ponoviti. Tada je Galatasaray, predvođen Hagijem, Şükürom, Taffarelom i Popescuom, osvojio Kup UEFA, a u finalu igranom na Parkenu su nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca bili bolji od Arsenala. Fatih Terim te je večeri postao besmrtnik, a sjećamo se i kako je Davor Šuker bio jedan od topničkih tragičara budući da su on i Vieira bili ti koji su promašili s bijele točke.

No, iako je Galata 'marka', opet to nije crème de la crème svjetskog nogometa. Ni klub, a ni liga. U redu, tamo igraju sjajni igrači, ali Osimhen, igrač u najboljim godinama i tko je u dosadašnjoj karijeri na fenomenalnom učinku od 149 pogodaka u 273 nastupa, da iz Serie A i kluba s kojim je osvojio naslov prvaka nakon 30-godišnjeg posta ode u Tursku? To baš nitko nije mogao predvidjeti.

Nigerijac, očigledno, nije baš najidealniji tip za svlačionicu. U Napulju je svima jasno kako je prva i zadnja od predsjednika De Laurentiisa, ali Victor je uvijek imao neke svoje ideje, neke svoje priče, neke svoje mušice. Jednog dana mu nije odgovarala jedna stvar, drugi dan neka druga i tako u krug. Budući da su ga doveli za 77.5 milijuna eura iz Lilla te da je baš on zajedno s Kvaradonom najzaslužniji za taj toliko dugo čekani Scudetto, u Napulju su ga odlučili malo istrpjeti, ali što je previše je previše. Kad je postalo poznato da definitivno ide, u klubu su rekli koliko za njega traže. I tu nekih problema nije bilo, jer svi zainteresirani znali su da De Laurentiis nije netko tko pristaje na cjenkanje. Iako su prije godinu dana tražili 120 milijuna eura, Osimhen je sada bio dostupan za 80 milijuna eura i bonuse. Chelsea je najviše puta pokucao na vrata Talijana, ali svaki put je problem bio isti – dinamika plaćanja i broj rata. Iako je Osimhenu Premier liga bila najprimamljivije odredište, Napoli nije bio spreman popustiti. Uostalom, možemo samo zamisliti kako je izgledao taj razgovor (ako se ikada dogodio) između 'kupca svega' Todda Boehlyja te prekaljenog lisca Aurelija De Laurentiisa…

I tako, dani su prolazili jedan za drugim, a kako je Napoli 'prekrižio' Osimhena, odnosno kako je on izbačen iz prve momčadi zbog želje da napusti Napoli, u klubu su odlučili potražiti njegovu zamjenu. Conte se s Napolijem dogovorio kako će momčad preuzeti na početku ove sezone, a kad ga je 'presidente' pitao koga bi htio dovesti kao zamjenu za Nigerijca, njegov odgovor nikoga nije iznenadio. Romelu Lukaku je bio Conteov pick. Dogovorili su se, Lukaku je potpisao, dok je Osimhen i dalje pregovarao svoje uvjete sa zainteresiranim klubovima. Vjerovalo se da će Saudijci na kraju pokleknuti, ali oni su se u konačnici odlučili za Toneyja. I to iz nekoliko razloga. Odšteta je bila manja, igračeva potraživanja također i kad se jednom stisnula ruka, tu je sve bilo riješeno. Osimhen je tijekom pregovora prvo 'izgubio' PSG, potom je Chelsea digao ruke, a na kraju i Al Ahli. Sat je otkucao ponoć, a Osimhen se i dalje vodio kao igrač Napolija. S tim da povratak u prvu momčad nikada nije bila opcija. Srušio je Nigerijac sve mostove…

I onda, odnekud, pojavio se Galatasaray. Jasno, nit' mogu, a nit' žele za njega platiti 80 milijuna eura, ali posudbu su u konačnici ipak uspjeli dogovoriti. Na jednu godinu, bez mogućnosti otkupa, za 10 milijuna eura godišnje plaće… Potpuni šok!

Kako je Galtasaray ranije ovog ljeta doveo Saru, Jalerta, Ziyecha i Batshuayija, novaca u banci više nisu imali. I onda su odlučili 'žrtvovati' Kerema Aktürkoğlua, jednog od svojih važnijih igrača proteklih sezona i standardnog reprezentativca Turske te ga za 12 milijuna eura 'pokloniti' Benfici. Realno gledajući, Aktürkoğlu je netko od koga bi se očekivao puno veći transfer, ali kako je situaciji bila 'stani-pani', Turci su taj posao morali zgotoviti što je prije bilo moguće. Portugalci su to iskoristili, doveli su sjajnog igrača za relativno malu odštetu, a na kraju se ispostavilo kao je Galatasaray prodao Aktürkoğlua kako bi mogao platiti Osimhena. Je li to dobra odluka? Marketinški gledano, da, jer Galata sada puni naslovnice baš svih sportskih medija te će na prodaji dresova klub sigurno zaraditi ogroman novac, ali s druge strane, trajno su se riješili prvotimca kako bi godinu dana imali megazvijezdu…

U svakom slučaju, u noći s ponedjeljak na utorak Osimhen je sletio u Istanbul, a Aktürkoğlu u Lisabon. I dok su Nigerijca dočekale stotine navijača, Turčin je u portugalsku metropolu sletio kao jedan sasvim običan čovjek. Navijači se skupili nisu, a ako je i 'opalio' koji selfie, on nije postao viralan. S novim klubom potpisao je petogodišnji ugovor, a nimalo nas ne bi iznenadilo da s vremenom postane pravi miljenik navijača. I da njegov odlazak jednog dana bude puno medijski ispraćeniji od samog dolaska.

I tako je završila najveća saga ljetnog prijelaznog roka. Sretno? Vjerojatno, ne znamo ni sami. Osimhen se smijao kad je sletio u Tursku, ali njemu je jedna riječ dovoljna da se 'smrtno uvrijedi'. Smetali su ga talijanski mediji, govorio je da su senzacionalistički nastrojeni te da izmišljaju stvari, a sada je došao u zemlju gdje je lažna sportska vijest – patentirana. Pa sretno mu bilo! (I.A.S.)