Jurica Galoic/PIXSELL
Jurica Galoic/PIXSELL

Osijek za iskorak treba strategiju, viziju i sportskog direktora!

Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 27.11.23. | 12:00

Nekada je Osijek parkirao autobus u Maksimiru, imao 20 posto posjeda i nekako izvukao bod. U subotu pet dobrih prilika i poraz…

Vratila se osječka karavana pokisla iz Maksimira. Gol Vidovića im je odnio taj bod s kojim su ušli u sudačku nadoknadu vremena. Bod koji je momčad Zorana Zekića itekako zaslužila i koji je trebao biti nagrada za dobru predstavu koju su pružili protiv Dinama.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Malo je klubova koji stvore toliko prilika na gostovanju kod Dinama i tek je malo sreće nedostajalo Osijeku za konkretniji bodovni učinak. To prtljanje pred kaznenim prostorom Dinama i sjajni Zagorac spasili su vjerojatno Dinamo nove trenerske otpremnine… No, to je tako. Nekada je Osijek parkirao autobus, imao 20 posto posjeda i nekako izvukao bod. U subotu pet dobrih prilika i poraz…

I umjesto očajavanja, treba naglasiti neke dobre stvari koje smo vidjeli kod Osijeka. Činjenica je da su dobro izgledali kod prvaka. Da je pauza dobro došla Zekiću da malo bolje upozna momčad, ali i oni njega. Imala je igra Osijek i glavu i rep. No, nedostajao je dodir sreće. Kod 1-1 priliku za “šah-mat” imao je Pušić koji je previše oklijevao, u završnici je bod mogao osigurati Mijo Caktaš ali lopta odlazi pored vratnice. No, nema smisla plakati za prolivenim mlijekom već ovakvu partiju ponoviti protiv Rijeke na svom stadionu.

Dobra strana je činjenica da je Osijek od prve minute odigrao onako kako treba. Do sada je tek nakon poluvremena igrao u skladu s navijačkim očekivanjima. Ovoga puta nije Zekić krenuo s trojicom iza, nije krenuo niti s tri “šestice”. I sve je odmah bilo protočnije, bolje… Pogotovo ako se uzme u obzir da ovaj Osijek nema klasičnih bekova i da je Zekić poprilično osuđen na improvizaciju.

Ono što je posebno bitno za naglasiti jest kako je Osijek završio utakmicu s Marinom Prekodravcem (2005.) i Antonom Matkovićem (2006.), a da je utakmicu počeo Domagoj Bukvić (2004.). Na klupi su bili Filip Živković (2006.) a nagradno putovanje u Zagreb zbog svog rada na treninzima prve momčadi dobili su Andrej Mićić i Fran Peček, obojica 2007. godište. I to je nešto za što se Osijek može uhvatiti i što sugerira lijepu budućnost kluba. Očito se naziru neke konture igre i ako dodamo spomenutu mladost i ako se kvalitetno odradi prijelazni rok ove zime, onda se na Pampasu mogu nadati lijepoj budućnosti. No, ima tu i zamki. Recimo, ulazak mladih snaga i njihova prilagodba na seniorski nogomet je proces koji traje, ali to se mora činiti u skladu s nekom jasnom strategijom i vizijom kluba. A sportska strategija je u opisu posla sportskog direktora. Možda i najvažniji segment njegova djelovanja. No, Osijek ga još uvijek traži…

Ako su u Zoranu Zekiću dobili rješenje na klupi za duže staze, onda se ne smije dogoditi da se na trenerova leđa baci baš sva odgovornost iz domene sportske politike. Od pronalaska igrača do pregovaranja ulaznih i izlaznih transfera. Jer, puknut će Zeka u jednom trenutku i ponovno će Osijek biti na početku. Dolazak glavnog čovjeka za sportsku politiku, sa svim ovlastima i odgovornošću je nešto što se trebalo napraviti - jučer. Za bolje sutra!



Tagovi

Zoran ZekićNK OsijekGNK DinamoHNLHrvatska nogometna liga

Ostale Vijesti