
Osijek se vraća korijenima: Alen Petrović favorit u izboru za sportskog direktora
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 22.04.25. | 08:01
I dok momčad traži spas prvoligaškog života, na Pampasu se šapuće o povratku Alena Petrovića. Navijači vjeruju da je upravo domaće lice ono što može vratiti vjeru, red i viziju
I dok Simon Rožman, s diplomom profesora Baltazara pod rukom, već tjednima pokušava izmisliti eliksir za ozdravljenje Osijeka, klub čije su ambicije donedavno sezale do europskih visina, sada se bori za goli prvoligaški život, čini se da su na Pampasu pronašli rješenje za prvog čovjeka sportske politike.
Kuloari, ti vječni šaptači hrvatskog nogometa, već su proglasili pobjednika prije nego što je pušten bijeli dim, a navijači - pomalo umorni od lutanja i vožnje u krug - dočekali su tu vijest kao kišu u ljetnim mjesecima. Dakle, Alen Petrović vraća se kući. Doduše, još službene potvrde nema, navodno bi formalno trebao krenuti početkom lipnja, ali u Osijeku je i šapat dovoljan da nada u promjene pokrene lavinu emocija.
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
Još prošli tjedan, do nas je stigla informacija kako su u fotofinišu ostala dva imena: Goran Boromisa, čovjek s pedigreom preporoditelja ljubljanske Olimpije, i Petrović, bivši igrač, sportski direktor, domaći dečko. Dva plana, dva aduta, dva pogleda na budućnost. Odluka je, kažu, pala na nijanse. Jer, ”bolje svoje blato nego tuđa prašina".
Cinik u nama pita se: a što se onda toliko vremena tražilo kad je Alen Petrović cijelo vrijeme bio na kućnom pragu? Dovoljno je bilo spustiti se na Promenadu i riješiti stvar. Ili zamoliti Kuleta, tog jakog klupskog igrača a koji se sklonio u sjenu, da privede kuma na čašicu razgovora. Ali, to je tako na Pampasu. Voli se zalutati, pa se vratiti istim putem. I probati ponovno...
A da se odmah imalo rješenje, jer znalo se od ranije da je Jose Boto tek prolaznik, zimus bi se bolje odradio prijelazni rok. Ne bi se drhtalo od Šibenika i Gorice. Od onog najgoreg i do jučer sasvim nezamislivog; borbe za prvoligaški status.
Rijeka - Osijek
Cjelokupnu ponudu za utakmicu 31. kola hrvatskog nogometnog prvenstva koja se igra u srijeda 23. travnja u 20 sati na Rujevici pogledajte ovdje:
(1.55) Rijeka (3.90) Osijek (6.75)
ODIGRAJ ODMAH!
Ovih dana, dok smo kopali po Petrovićevoj ostavštini, suočili smo se s nekoliko različitih mišljenja. Navijački puk u većini će pozdraviti taj njegov povratak. Ponavljamo, eventualni. Prizvat će u sjećanje veselje nakon PSV-a što je bilo u kategoriji - čuda. Znao je Petrović pogoditi s igračima jer u njegovo vrijeme su dovedena imena na kojima se i zaradilo. Od Miereza i Bočkaja pa do Grezde. Doveo je i Laciku, Ivušića, Šutala i Mirka Marića. Doduše, oko ovog posljednjeg još uvijek postoje neki repovi koji su došli i do sudskih instanci. Zapravo, sad će Petrović moći reći zašto je provizija za napadača išla na jednu adresu a ne na onu drugu i još bolje, zašto je isplaćena odmah nakon prve rate. No, ako gazdama koji sve to plaćaju biva svejedno, možda su i oni kumovali tome dok je tadašnji sportski direktor bio tek operativac u procesu...
S Petrovićem dolazi i nada da netko zaista zna raditi svoj posao na Pampasu. Da će na vrijeme zadržati Nejašmića i Miereza a ne prizivati naknadnu pamet i početi govoriti tek kada Jose Boto digne sidro. Da se neće odnositi prema Malenici kao nekom balavcu te mu nuditi ugovor u “pet do 12”, da će razvijati Mikolčića i Matkovića koji bi danas vrijedili poput suhog zlata da je bilo vizije. Da ne spominjemo Bukvića i Omerovića koji su bili žrtve lutanja trenera.
A ne treba ići daleko. Možda je ta Istra dovoljan primjer. Tramezzani? Hvala ti ali vozi brate. Jer ne može ti Marešić igrati prednjeg veznog a Maurić biti u trećem planu. I sada dolaskom Garcije - Maurić blista. A takvih je primjera u Osijeku puno a autorski potpis nosi aktualna uprava koja će, očito, preživjeti još jedan slom živaca “bijelo-plavih” kibica koji se nadaju da je Alen Petrović mudro pristupio pregovorima i osigurao si samostalnost u odlukama. Jer slijedi turbulentno razdoblje u kojem ima puno igrača pred krajem ugovora, još više onih s kojima se nije pogodilo. Blago rečeno...
Ovo nije samo povratak jednog čovjeka. Dakako, ako se to zaista i dogodi, ovo bi bio povratak korijenima, povratak vjeri da Osijek može i zna bolje. A Petrović, s iskustvom iz vremena kada su Mađari preuzeli klub, zna kako se preživljava na toj vjetrometini. Kako balansirati između neznanja uprave i činjeničnog stanja. I velikih očekivanja. Ponajprije osobnih, potom i navijačkih. Na mjestu gdje su snovi veliki a temelji porozni.