Osijek preživio Dinamovu kanonadu, Petkovićeva majstorija i Ljubičić za trofej fair-play!

Dinamo je bod bliže naslovu, nakon Hajdukova poraza od Lokomotive na Poljudu, remi s Osijekom (1:1) doista je matematički Modre približio trofeju, koji je. praktički, ionako već u Dinamovim rukama. Treći Dinamov remi ovog proljeća, ali, u usporedbi s mršavim izdanjima protiv Gorice (0:0) i Slavena Belupa (1:1), ovom se bodu uistinu malo toga može prigovoriti. Dinamo je svih 90 minuta lomio Osječane, stvarao prilike i promašivao ih, pogodio gredu, dvaput su gosti izbijali s gol-crte... Ima takvih dana kad je igra bolja od rezultata, za Dinamo je to ovaj put bilo tako. Susret je obilježio Petkovićev sjajan slobodan udarac za 1:1, ali i potez Roberta Ljubičića koji je priznao da nema kaznenog udarca, kad je sudac Strukan već pokazao na bijelu točku. I puno, puno promašaja Modrih, ali i pogodak Miereza koji je svojim golom i donio taj bod.

Nedavno se u jednom nogometnom razgovoru postavilo duhovito pitanje koliko bi golova bilo poništeno Pippu Inzaghiju da je igrao u doba VAR-a. Koliko bi puta bio za centimetar u zaleđu a ne točan u pucanj? Nećemo nikad saznati, ali znamo da je Dario Špikić jedan od najvećih nesretnika s VAR-om. Protiv Istre su zbog njegova minimalnog zaleđa poništena čak dva pogotka, jednom je bio strijelac, jednom asistent, ramenom u nedozvoljenoj poziciji. U prvih 45 minuta protiv Osijeka zabio je dvaput, ali oba puta iz zaleđa. Doduše, nisu to bila baš 'izaghijevska' zaleđa, oba puta Špikić je bio i prostim okom u vidljivom 'ofsajdu', nije tu čak ni VAR bio previše potreban. Nije Dinamo u prvom poluvremenu uspio zabiti regularan gol, iako se veći dio utakmice odvijao pred Osijekovim šesnaestercem ili u njemu. Rijetko su gosti napušali svoju polovicu nekim smislenim akcijama, pamti se tek udarac Jurčevića nakon kontre, s 20-ak metara preko gola. Sve ostalo vrijedno spomena događalo se kod sjevernog gola.

Spomenuti Špikić bio je ključna figura prvog dijela. Osim što je dvaput zabio zaspavši u zaleđu, bio je vrlo raspoložen i baš su uz njega vezane dvije najveće Dinamove prilike. Prvo je sjajno prošao po desnoj strani i oštro ubacio na peterac, bio je to zicer za Baturinu, pred njim prazna mreža. Međutim, mlada Dinamova 'desetka' malo se okliznula i, onako u padu, podigao je Baturina loptu neočekivano visoko, ona je počela padati prema gol crti, a tamo se našao Barišić i spasio mrežu. Špikić je u zadnjim trenucima prije odlaska na odmor i sam imao šansu, pucao je s 10-ak metara, Malenica je obranio. Osim toga blizu pogotku bio je Ademi, čiji 'pješčani sat' na Maksimiru sve brže otkucava i vremena za poboljšanje i inače sjajne statistike je malo. Petković je, pak, nakon što je dobio uokvireni dres za 200 odigranih utakmica za Dinamo, bio nadahnut za svoje minijature. Prvo je dubinskom loptom lijepo proigrao Baturinu, Barišić je i tada uklizao u zadnji tren i spriječio da Baturina uđe u matnu poziciju. Smirio je Petković jednu visoku loptu i spustio je na zemlju, izmamio uzdahe Maksimira, jednom je točno odigrao petom, ponudio nekoliko driblina. No, sve to nije bilo dovoljno da Dinamo nakon 45 minuta ima prednost, unatoč partiji na jedan gol.

Borimir Perković nije imao puno vremena za uigravanje i neku revoluciju u igri Osječana, išao je po onoj 'spasi, što se spasiti može' i orijentirao se na zatvaranje prilaza svojem golu, a naprijed 'que sera, sera'. Tako je na klupi, između ostalih ostao Lovrić, na lijevom krilu susret je započeo Omerović, valjda ponešto defenzivno odgovorniji od poznatijeg Lovrića. Najčvršća karika tog osječkog obrambenog bedema bio je Adrian Leon Barišić, stoper koji je zaigrao na desnom boku i koji je, ne tako davno, bio Dinamova meta u prijelaznom roku. Dinamova dominacija, dakle, nije dala rezultat. No, malotko je vjerovao da išta u nastavku može krenuti ukrivo za momčad Ante Čačić, takav je bio odnos snaga.

Dinamov je trener u svlačionici ostavio Arijana Ademija. Ne znamo je li u pitanju neka ozljeda, nije se činilo da je Ademi imao ikakav problem. Ili je možda Čačić već počeo uigravati momčad bez kapetana, jer, on bi uskoro trebao napustiti Maksimir. Kako god, samo je 10 bez Ademija na terenu bilo potrebno da Osječani šokiraju Modre. Jugović je izveo korner, Petković glavom prebacio loptu koj je na drugoj strani šesnaesterca dohvatio Škorić i spustio za Miereza. A on je ostao sam i s 15-ak metara precizno pogodio Livakovićeve rašlje. Kao i da su se sami Dinamovi igrači osjetili presigurnima, kao da ni njima nije bilo na kraj pameti da im ovaj bezopasni ne može zagorčati život. Ali, utakmica je otišla u neočekivanom smjeru.

Međutim, potrajalo je Osijekovo slavlje tek sedam minuta. Žaper je na 20-ak metara od gola faulirao Petkovića, koji je sam izveo taj slobodnjak. Lucidno, 'petkovićevski', ispod zida, neuhvatljivo za Malenicu. Naivni su ispali Osječani, svi su u zidu skočili, Petković loptu zavukao ispod njih. Gdje je bio čuveni 'krokodil', zašto nitko nije legao na tlo da spriječi takav epilog. Možemo zaključiti da je Mierezov gol naljutio ili razbudio Modre. Petković je zabio, a u samo nekoliko minuta imao je Dinamo četiri prilike za vodstvo. Prvo, snažan udarac Ivanušeca, neuhvatljiv za Malenicu, ali pokraj vrata. Drugo, Baturina s 20-ak metara, pod gredu, Malenica je sjajno obranio. Onda, Mišićev ubačaj pred gol, natrčao je Perić i glavom pucao preko gola. I, najveća šansa, Malenica je istrčao, Petković smirio loptu i gađao praznu mrežu s 15 metara, Žaper je u stilu pravog sprintera stigao do gol-crte i izbacio loptu.

U 70.minuti svjedočili smo nesvakidašnjem potezu Roberta Ljubičića. Prošao je pokraj Barišića, našao se na tlu, a sudac Strukan pokazao je na bijelu točku. Činilo se na prvu da je kazneni udarac očit, da je kontakta bilo, no, čini se da je sam Ljubičić priznao da ga Barišić nije srušio i da nema jedanaesterca. Ni nakon gledanja snimke ne može se jasno zaključiti da baš nije bilo nikakvog duela i da je Strukanova odluka bila pogrešna. Stoga, ako je razlog promjene te odluke Ljubičićevo priznanje, onda je to fair-play potez godine.

Nije Dinamo stao ni nakog toga, išli su Modri po pobjedu, stalno je sijevalo u osječkom šesnaestercu. Ivanušec je još jednom snažno odapeo, ovog puta se ispriječila greda. A, opet, neočekivano zatresla se mreža Dominika Livakovića. Mierez je opet pobjegao Dinamovim stoperima, zabio gol, ali bio je u zaleđu i pogodak je poništen. No, mora se reći, bilo je to uistinu malo zaleđe, Dinamo je baš imao sreće. Zanimljivo, Čačić je svoju drugu izmjenu, nakon što je Ademija zamijenio na poluvremenu, napravio tek u 87. minuti. Petković je izišao uz pljesak Maksimira, ušao je Drmić. No, nisu Modri uspjeli zabiti, Borimir Perković preživio je vatreno krštenje na Osijekovoj klupi, njegova je momčad iščupala bod u Maksimiru, protiv razigranog, opasno, ali nedovoljno preciznog Dinama.

Dinamo - Osijek 1:1

Stadion: Maksimir. Gledatelja: 5187. Sudac: Duje Strukan (Split). Pomoćnici: Bojan Zobenica (Velika Gorica) i Alen Jakšić (Split). VAR: Mario Zebec (Cestica). AVAR: Hrvoje Radić (Split)

DINAMO: Livaković - Ristovski, J. Šutalo, Perić, Ljubičić - Mišić - Špikić, Baturina, Ademi (od 46. Bulat), Ivanušec - Petković (od 87. Drmić). Trener: Ante Čačić.

OSIJEK: Malenica - Barišić (od 88. Barri), Škorić, Čeberko, Jurčević Žaper, Jugović- Živković (od 68. Bakić), Caktaš (od 68. Fiolić), Omerović (od 77. Lovrić)- Mierez. Trener: Borimir Perković.

Strijelci: 0:1 - Mierez (55., Škorić), 1:1 - Petković (62.)

Žuti kartoni: Ristovski; Jurčević, Žaper, Malenica.

Crveni kartoni: