Osijek kao "Pale sam na svijetu" i zato ih se svi boje

Kapitalci su još uvijek kategorija rezervirana samo za naslovnice. Barem što se Osijeka tiče koji je i dalje u potrazi za igračima takve reputacije. Ruku na srce, Kristian Fučak nije to ime koje će izazvati euforiju u gradu na Dravi. Bar ne još.

Napadač Orijenta više je jedan dobar "bod u gostima" za Bjelicu i društvo s obzirom na to da je otet Rijeci u njihovom dvorištu. Možda i jedan pokazatelj da se neke stvari mijenjaju, da Osijekova četiri milijuna na računu koja su rezervirana za pojačanja nisu fatamorgana. Da, prošla su vremena kada je Osijek slao svoju djecu za sitniš da bi se nekako skucalo za struju i vodu i kada je sredina tablice bila “mila majka” za Slavonce.

Danas grade najmoderniji stadion u Hrvatskoj. Imaju balansiranu momčad koja svakome može uzeti bodove. Uostalom, skupili su ih kao Dinamo i Rijeka. Da, danas Osijek s lakoćom može ući u utrku za najbolje što HNL nudi. I vjerojatno bi dobili tog Lovrića da nije “višeg interesa”. Možda bi dobili i petog beka Dinama koji je zapravo otpisan u Maksimiru, da nije straha od prodaje Osijeku. A boje se Osijeka. I Bjelice. Itekako se boje…

Nenad Bjelica danas ima gotovo sve što mu je potrebno za utrku za osvajanje naslova. Osim lijevog beka, krila i napadača. I još nekih “sitnica” koje život znače. No, dug je prijelazni rok a u Gradskom vrtu rade u tišini. Oko Osijeka je “omerta” po pitanju bilo kakvih imena. Znaju da svaki spomen njihovog interesa mobilizira konkurente i da kreće bacanje klipova pod noge. Što je još jedan znak da ih se boje.

OK, nemaju niti atmosferu oko kluba koja im treba. Iako se navijači mobiliziraju, to još uvijek nije dovoljno poticajno i ono što igračima Osijeka treba. Na koncu, nemaju niti logistiku. Od velike četvorke hrvatskog nogometa, Osijek je “Pale sam na svijetu”. Mađaroni na koje gledaju s prijezirom. Jer ih se boje.

U ovako izjednačenoj utrci koja nas čeka u nastavku prvenstva, jasno je da treba osigurati vjetar u leđa. Ne onaj koji će te pogurati na štetu drugih, već onaj koji bi te zaštitio kada će nešto krenuti na tvoju štetu. A u Osijeku ne sumnjaju da će biti takvih situacija. Sve više kako će vrijeme odmicati a oni i dalje biti u utrci za naslov prvaka. I ne može Nenad Bjelica biti jedini koji će se boriti protiv vjetrenjača. On je trener i čovjek koji drži sportsku politiku kluba. Ne može pored toga trošiti energiju da bi podigao glas i osigurao Osijeku kakav - takav status. Jer time troši sebe i oduzima se od onoga u čemu je najbolji - vođenja momčadi pored terena.

U Osijeku su svjesni situacije da su najslabija karika u nogometnim forumima. Nekad iznimno jak slavonski lobi potpuno je ishlapio. Ante Vučemilović - Šimunović bio je “siva eminencija” i čovjek koji je kadrovirao po Rusanovoj ulici. Danas je po funkciji prvi dopredsjednik HNS-a ali realno njegova moć nije niti približno onakva kakvu je imao ranije. Za razliku, primjerice, od Rijeke koja ima Damira Miškovića, nakon Marijana Kustića - najutjecajnijeg dužnosnika HNS-a.

Možda će zvučati paradoksalno, ali Rujevica je utjecajnija u nogometnim forumima od Maksimirske 128. Međutim, Dinamo ima ono što drugi nemaju. Imaju financijsko zaleđe i tako će s lakoćom nadomjestiti izostanak snage u HNS-u i održati balans koji je značajno pao odlaskom Zdravka Mamića u egzil. Što ono kažu, daleko od očiju, daleko od srca!

Iako je Hajduk antipod HNS-u zapravo je to više slika koju na Poljudu svim silama žele održati u javnosti a sve manje realnost. Dolaskom Kustića i Svetine, Hajduk je znatno popravio svoj status i dobio mjesto u hrvatskom nogometu koje zaslužuje. I prema tradiciji, veličini, vojsci navijača… A hoće li Hajduk dobiti svoje ljude u raznim komisijama manje je bitno jer se svaki problem promptno rješava na najvišoj razini. A zadovoljan Hajduk cilj je svih u HNS-u ali i u visokoj politici koja drži uzde u nogometnoj organizaciji.

U ovakvom omjeru snaga, Osijekove šanse značajno kopne i jedino što mogu napraviti jest osloniti se na vlastite resurse. I tu je najveća snaga i adut “bijelo-plavih” u proljetnom nastavku prvenstva.

Možda najbolji primjer je Ramon Mierez koji je lani u ovo vrijeme čekao nastavak prvenstva s osam ligaških golova na kontu. U nastavku ih je zabio još 14… U ovoj sezoni Argentinac je stao na tri gola. Lanjski Mierez Osijeku bi donio sasvim pristojan broj bodova. I zadatak Bjelice i stručnog stožera je da ga dignu. Baš kao i Kleinheislera koji je pao s formom nakon što je sam izvukao bod protiv Francuske u Budimpešti. Žaper mora ponuditi više, Bohar također…S Brlekom, Ercegom i Ivušićem to bi već bio puno snažniji Osijek od onog kojeg smo vidjeli u prvome djelu HNL-a. Naravno, trebat će im i podrška navijača. Ako je ovo već oproštajna sezona od Gradskog vrta, onda barem na račun tih emocija Osijek mora doći do podrške koju zaslužuje i koja mu je itekako potrebna. Jer, samo tako mogu ući u utrku s bogatijima i moćnijima.