Orijent se voli od malih nogu: Priča o klubu koji je hit 2. HNL
Vrijeme Čitanja: 8min | pet. 08.11.19. | 09:24
„Ti si del života moga i ti ćeš vavek to i bit“, poznata je uzrečica koja se veže Orijent, klub koji je ove godine proslavio stotu godišnjicu postojanja i koji je trenutno na izvrsnom putu da već sljedeće godine bude tamo gdje ga nisu mogli zamišljati ni oni najoptimističniji, a to je 1.HNL.
Praktički je nemoguće priču o klubu kao što je Orijent sažeti u jedan tekst. Stogodišnja povijest nije nešto što se tek tako može prepričati, a kada uz to nadodamo ambiciju koju danas ima uprava kluba onda je potpuno jasno kako ćemo barem pokušati u kratkim crtama objasniti sve najvažnije uz simbol Sušaka.
Klub je osnovan 1919. godine, a svoju prvu utakmicu odigrao je na legendarnoj Krimeji, stadionu na kojem se i dan danas nalaze, odigrali su 1923. godine. Iako je iznimno ponosan na svoje ime, Orijent je od 1946. do 1953. čak tri puta promijenio svoje ime (Jedinstvo, Primorje i Budućnost), a posljednja u nizu promjena dogodila se 2014. godine kada je ime promijenjeno u Orijent 1919.
Iako tih godina nije slutilo na dobro, ono što se posljednjih nešto više od godinu dana događa na Sušaku priča je koju najlakše možemo oslikati kroz priču o Feniksu, mitološkom biću iz egipatske mitologije koji po kraju životnog vijeka izgori, da bi nakon toga iz pepela izašao novi, mladi feniks.
O budućnosti kluba, ambicijama i viziji ovog „mladića od sto let“ porazgovarali smo s Marinkom Koljaninom, nekadašnjim proslavljenim nogometašem, trenerom i sportskim direktorom koji je, uz predsjednika Sašu Matijaša, jedan od najzaslužnijih za ovu izvrsnu situaciju u kojoj se nalazi ponos Sušaka.
Orijent je neupitno hit priča 2.HNL, ali ono što je nas najviše iznenadilo gledajući trenutnu situaciju u klubu je to da se klub sada nalazi na drugom mjestu 2.HNL, a da su praktički svi igrači rodom iz Rijeke. Znači li to da Orijent postaje modificirana verzija Athletic Bilbaa ili?
„Cilj Saše Matijaša i mene osobno, koji smo u klub došli prije 14 mjeseci, bio je da složimo momčad od riječkih igrača igrača. Razlog tome je veoma jednostavan, ti mladi igrači su puno jeftiniji, a i ono što je podjednako važno, puni su motiva i želje za dokazivanjem. Recimo, kada gledamo proračune nekih drugih drugoligaša, Cibalija na raspolaganju ima pet milijuna kuna, dok mi raspolažemo sa dva milijuna. Oni, baš kao i druge momčadi Dinama ili Osijeka, imaju neusporedivo veći proračun i crpe igrače iz puno većeg bazena, a opet su iza nas. Mi smo htjeli pokrenuti jednu pravu sportsku priču koja će biti na ponos svima u Rijeci, Kvarneru, Istri i cijeloj ovoj regiji.“
Kada pričamo o selekciji igrača, nije uobičajeno da momčad u kojoj svi igrači dolaze iz praktički jednog grada drži ovako visoku poziciju u 2.HNL?
„Nije slučajno da su se okupili ovakvi igrači. Dok smo igrali treću ligu, mi smo gledali igrače za koje smatramo da mogu igrati u drugoj ligi, da bi sada gledali one za koje mi smatramo da se jednoga dana mogu natjecati i u 1.HNL, a već sada u kadru imamo trojicu koji su se tamo i natjecali. Nadalje, naše je mišljenje da je tu još šest – sedam igrača koji bi jednoga dana također to mogli ostvarit, a hoće li to biti u Orijentu ili negdje drugdje pokazat će vrijeme. Mi se ne zanosimo, ali moram naglasit kako smo u neku ruku jako ponosni jer lako je doći do cilja kada znaš kojim putem treba ići, Mi smo svjesni našeg potencijala, ali ponavljam, mi smo znali što i kako moramo raditi. Najgore što nam se može dogodit je to da ispadnemo u treću ligu, ali si ni u kojem slučaju nismo smjeli dopustit da obećamo nešto što ne možemo platit. Naši igrači, baš kao i naš trener Fausto Budicin, koji do prije nekoliko mjeseci vodio pionire Rijeke, zasad su itekako opravdali šansu koja im je ponuđena i na to smo jako ponosni“, priča nam dopredsjednik Orijenta koji je svojevremeno radio i kao pomoćnik Otte Barića, dok ga većina Riječana (barem oni mlađi) pamte po odlično odrađenom poslu kada je obnašao funkciju sportskog direktora Rijeke budući da je tih godina Rijeka osvojila prva dva trofeja od osamostaljenja (Hrvatski kup 2005., 2006. godine). Ovaj 59-godišnjak osvrnuo se i na neke mladiće koji su sada u klubu, a samo po sebi isplivalo je jedno ime:
„Liber, Smolčić, Mulac… sve su to dečki koji izvrsno igraju i koji su u potpunosti opravdali naša očekivanja. „Mali“ Mohorovičić raste iz utakmice u utakmicu, dok je Mateo Monjac sada vrlo vjerojatno i najbolji igrač 2.HNL sa četiri pogotka i sedam asistencija. Ja sam oduvijek govorio da je Orijent bitniji Rijeci nego Rijeka Orijentu. Nebitno je gdje su igrači ponikli, i mi u svojim redovima sada imamo nekoliko jako zanimljivih mladića, bitno je da oni dobiju priliku pokazat šta i koliko mogu, i vjerujem da to izvrsno rade.“
Kada pričamo o infrastrukturi, jasno je da je pred Orijentom još puno posla. Iako je postavljen novi sustav drenaže kakvog ima i Bayern Munchen (doduše, sam travnjak bi mogao biti nešto bolji) te su uljepšanje tribine novim stolicama, dojam je kako stadion još uvijek nije spreman da jednoga dana na njemu gledamo prvoligaški nogomet?
„Mnogi su govorili kako nemamo uvjete ni za drugu ligu pa smo opet ovdje. Jasno, kratkoročno sada nemamo uvjete, ali dugoročno do njih možemo doći. Mi nismo htjeli igrati ni drugu ligu van Krimeje da nam grad nije osigurao tisuću sjedećih mjesta kao što to imamo danas. Orijent je jedan kultni klub, mi gdjegod da se pojavimo nosimo taj jedan hrvatski predznak na što nitko ne može ništa reći, pa čak ni predsjednica RH. Svojevremeno sam isticao kako mi kao klub ne tražimo javne novce za održavanje našeg pogona, mi od grada tražimo ono što je nužno a to je održavanje omladinske škole i infrastrukture. Pazite, mi dobivao 88 tisuća kuna na godišnjoj bazi od grada što je daleko najmanje od svih klubova druge lige, nevjerojatno je da neki klubovi u četvrtoj ligi bilo to od grada ili svojih općina dobivaju više novaca od Orijenta. Ne želim kritizirati rad Rijeku, jednostavno oni tako raspoređuju novce budući da ju opticaju puno sportova i puno klubova, ali taj modul nije dobar. Bilanca našeg kluba je na „nuli“, imamo svoju business plan i ni u kojem slučaju ne želimo si dozvolit da ostvarimo milijun kuna duga, kažemo sorry i onda otiđemo svojim putem dalje“, priča nam dopredsjednik Orijenta Marinko Koljanin, nakon čega se osvrnuo i na neke hrvatske prvoligaše:
„Klubovi koji su na začelju 1. HNL imaju 10 puta veći proračun od nas, a ja sam siguran da se mi s njima možemo nositi. Kažem, mi se ne zanosimo, ne želimo visoko letjeti, ali siguran sam da bi mi i u prvoj ligi, sa značajno manjim sredstvima od ostatka lige bili u stanju parirati mnogim klubovima“, dodao je Koljanin, nakon čega se osvrnuo na suradnju sa predsjednikom Matijašem, ali i HNK Rijekom:
„Moram jasno istaknuti da sam ja prihvatio poziv kluba upravo radi Matijaša s kojim se dugo poznam i znam o kakvoj je osobi riječ. Znao sam da je njegova vizija transparentno voditi klub i da je veliki entuzijast odnosno znam koliko je posvećen radu i svemu da ostvari svoje ambicije. S druge strane, ono što sam rekao ranije da je Orijent potrebniji Rijeci nego Rijeka Orijentu je nešto iza čega definitivno stojim, a smatram da je Rijeci potrebna druga momčad kako bi kroz nju razvijala svoje mlade igrače kao što to rade Dinamo, Hajduk i Osijek. Orijent nije, niti će ikada biti to Rijeci jer je naš klub jednostavno prevelik da bi si dopustio da bude nečiji pogon gdje će se razvijati mladi, ali vjerujem da možemo ostvariti dobru suradnju i da bi ona bila od velike obostrane koristi.“, priča nam nekadašnji vratar Rijeke i Casina Salzburg (današnjeg Red Bull Salzburga), nakon čega se nadovezao ne jedan članak kojeg je pročitao upravio na Germanijaku.
„Vidio sam na vašem portalu jedan članak o Bobanu i Maldiniju, izvrstan članak koji točno govori kako Milan, odnosno dotični dvojac na raspolaganju ima veliki novac ali ne znaju s njim sustavno upravljati. Baš je to nešto čime se predsjednik i ja vodimo, mi želimo naglasit da ukoliko se mudro i skromno ulaže, potencijalni povrat može biti velik, odnosno mi želimo pokazat i da se sa malo novca može ukoliko imate jasan plan i program te pametno razvijene ciljeve i misiju kluba. To je nit vodilja kojom se mi u Orijentu vodimo i vjerujem da je to ispravan put.“
Mislite li je ulazak u prvu ligu već ove godine bio realan i da bi to bio dobar potez za klub?
„Mi ni ne pomišljamo na to. O tome maštaju svi naši navijači, guraju nas već neki mediji, ali mi o tome ne razmišljamo. Naš osnovni cilj bio je još prošle godine stabilizirati klub u trećoj ligi pa onda korak po korak ići naprijed. Jasno, kad smo vezali dobre rezultate i kad se otvorila mogućnost odlaska u ligu više jasno da smo to prihvatili, ali na početku ove, baš kao i sada, ni ne pomišljamo na prvu ligu, jednostavno to moram više puta naglasit. Gledajte, ovo je jedna njemačko – austrijska kombinacija u kojoj je Matijaš Nijemac, a ja Austrijanac te smo mi jako realni u svojim ciljevima. Ono što nas gura naprijed je to što je sada potpuno očito da kada dođu neke nove, mlade nade pune ambicije i pametne vizije, onda klub može napredovat. Kad dobro radiš rezultat dođe jako brzo.“, zaključio je Marinko Koljanin.
Orijent je definitivno hit klub koji ruši stereotipe i koji može biti izvrstan primjer nekim drugim klubovima kako nije potrebno ulagati velike svote novca u nešto što može, ali i ne mora biti financijski održivo. Put prema uspjehu i povratku na stare staze slave ovog velikog kluba sigurno nije lagan, ali nema nikakve sumnje da trenutno svi na Sušaku rade i više nego dobar posao.
Jedna od istaknutijih osoba u riječkom sportu voli naglašavati izreku „pomalo se daleko stigne“, a prema svemu sudeći upravo je takav put ispred Orijenta. Klub velike povijesti koji je i van samog sportskog segmenta bio dosta utjecajan te je sredinom prošlog stoljeća imao veliku ulogu u razvitku Sušaka, famozni navijači „Red Fuckersi“ koji su uvijek uz klub i pružaju ogromnu podršku svojim nogometašima neovisno natjecali se oni u četvrtoj ili drugoj ligi i pravilna i pametna uprava koja malim, ali sigurnim koracima korača prema naprijed pokazatelj su kako su pred ovim klubom neka ljepša vremena.
I neka su, zaslužili su ih. I Orijent, i Rijeka, i cijeli Kvarner, ali najviše od svih sam Sušak. Nekada su djeca rođena na Sušaku, Vežici, Pećinama sanjali o dresu Orijenta, danas je toga sve manje. Klub će svojim postepenim rastom, bez ikakve sumnje, i one najmlađe, baš kao i one stare vratiti na Krimeju, a to je na kraju svega i najbitnije, jer ipak je „Orijent klub koji se voli od malih nogu“.
Razgovarao: Ižak Ante Sučić
(foto:nk-orijent.com)