A. LesičkiOpus Arena - simbol novog početka pretvorio se u kulisu raspada
Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 08.12.25. | 08:08
Osijek je izgubio sve – igru, ponos i kompas. Na stadionu koji je trebao biti simbol novog doba, Istra je servirala lekciju iz nogometa i karaktera
Na Pampasu je nestalo svega osim magle i konfuzije. Ako je netko pomislio da se gore od toga ne može – Istra je u nedjelju predvečer pokazala da može. Pet komada u mreži Malenice, pet pucnjeva u duše navijača. I sve to na stadionu koji je trebao biti simbol novog početka Osijeka da bi na koncu postao tek kulisa jedne groteskne predstave u kojoj ne znaš tko pije a tko plaća.
Kao da je klub zarobljen u vakuumu između ambicije i realnosti. I dok se Kohorta povlači u tišini, ostatak tribina plješće gostima. Ne iz ironije, nego iz čistog poštovanja prema onima koji su – barem – došli odigrati nogomet. I to su sjajno činili predvođeni Smailom Prevljakom koji je odigrao za čistu desetku. A igrao je tako jer su mu domaćini dozvolili da igra. Kao što su pustili Heistera da se šeće po toj njegovoj lijevoj strani...
Željko Sopić se vrti između ideja, slučajnosti i improvizacije. Svaka izmjena djeluje kao bacanje kocke, svaki sastav kao privremeno rješenje. Nije čovjek kriv, ozljede su nešto na što nitko ne može računati a u Osijeku ih ima malo previše. A kada ti najboljim igračem postane ta nada da će netko od protivnika promašiti ili da će Malenica imati svoj dan - onda znaš da si postao beznadežan slučaj!
Od prve minute Osijek je bio smušen. Kao da se prvi puta okupio u ovom sastavu, bez vidljivog automatizma. Kao da ne znaju što bi točno trebali raditi u ovoj utakmici. Sastav? Bio je takav kakav je već morao biti s obzirom na broj ozlijeđenih igrača, ali nisu baš igrali juniori i kadeti. Obrana je sasvim korektno izgledala na papiru. Igrali su Omerović i Bukvić, Malenica je bio na vratima. Očito je problem u nečem drugome jer ovakvu blamažu Osijek si ne bi smio dozvoliti. To je klub s tradicijom koji je izazivao respekt, no treba priznati da je to minulih sezona prestao biti. Govoriti o grijehu uprave kluba, načinu na koji se Osijek vodi zadnjih godina i svemu čemu smo svjedočili - bilo bi previše. U svakoj normalnoj sredini - oni bi sami otišli i prepustili kormilo nekom drugom.
Ovo je postalo pitanje identiteta. Osijek koji se boji svakog udarca, Osijek više ne prijeti nego preživljava, postao je vlastita suprotnost. Klub koji je nekad tjerao respekt, danas je na koljenima. Ruku na srce, ovakav Osijek smo vidjeli i previše puta unazad par sezona. Razlika je što si tada imao Marka Malenicu u formi. Branio je vratar Osijeka nemoguće stvari i držao neki rezultatski balans. U nedjelju niti on nije imao svoj dan, dok su stoperi bili pogubljeni pa je krajnji epilog ta petarda Istre.
Očito su na Pampasu svi skupa u zoni komfora. I pred Sopićem je težak zadatak da ih izvadi iz toga. Agonija mora stati, ali nema nikoga tko bi mogao povući tu ručnu. Nažalost, trener nema ingerencije mijenjati one koji su doveli Osijek u ovu situaciju... I dok su nekada s tribina odzvanjale riječi tog čuvenog slavonskog ponosa, danas se čuje tek muk. A šute i oni koji su bili najglasniji kada se trebalo tjerati djecu Osijeka jer su ovi podigli glas i poput zlogukih proroka naviještali ovakve dane. I bili su u pravu!
