Opet će tribine klicati 'Franjo, Franjo'!

Rutinska pobjeda protiv Istre 1961 u Puli (2-0) Riječanima je ubrizgala dodatnu dozu samopouzdanja uoči same završnice prvenstva te prvog od preostalih 6+2 ‘finala’ - utakmice protiv Gorice. Činjenica da Sopićeva družina ovisi samo o sebi te da nemaju samo jednu istaknutu figuru, već prijetnja po gol protivnika dolazi sa svih strana i sa svih pozicija, nešto je što ledi krv u žilama svima koji se nađu nasuprot Sopićevih pulena. Kad ne ide Pjacu, pojavi se Pašalić. Kad slabo ‘ciljaju’ napadači, tu su Janković i Fruk. Kad se na kornerima svi paze ‘tornjeva’ iz uže obrane, u prvi plan uskoče bekovi Smolčić i Goda. Rijeka ove sezone ima puno toga, ali zato nema igrača koji ne može postići pogodak…

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Prije točno godinu dana Franjo Ivanović igrao je u četvrtom rangu njemačkog nogometa. Za drugu momčadi Augsburga, kluba čiji je član bio sedam i pol godina, lani je postigao 18 pogodaka, da bi onda na početku sezone, kao slobodan igrač, prihvatio poziv Rijeke gdje je stigao na relativno mala vrata. Nije se puno znalo o Franji kao igraču po njegovom dolasku na Kvarner. Doduše, svima je bilo jasno da je riječ o velikom talentu, sigurno ga nisu bez razloga dugi niz godina pratili čelnici BVB-a, ali Franjo je, usprkos nekoliko izdašnijih ponuda koje je imao pred sobom, odabrao Rijeku kao klub i grad u kojem će pokušati napraviti iskorak u svojoj karijeri.

I nije pogriješio.

"Beljo i Musa nisu za reprezentaciju, Ivanović je po potencijalu za njih space-shuttle, a Mierez nije doznao da mu je mama s Korčule"

Debitirao je protiv Rudeša, potom ulazio s klupe protiv Dukagjinija i Hajduka, da bi onda u svojem prvom startu u dresu Rijeke isporučio – hat-trick! Istina je da Kosovari u uzvratu na Rujevici nisu imali nikakve šanse, ali Franjo Ivanović u svojem je drugom ogledu pred Rujevicom doživio nešto što mnogi igrači Rijeke nisu nikada. Ustale su tribine, i mlado i staro skandiralo je ‘Franjo, Franjo’, a novi miljenik riječkih navijača poslije utakmice je kratko poručio kako je presretan s prvim pogotkom i kako vjeruje da će ih biti još puno do kraja sezone.

I opet, nije pogriješio.

Iako su neki dojma kako ne zabija previše, sam podatak da je dosad u 33 nastupa za Rijeku postigao 12 pogodaka sugerira drugačije. Franjo je, u svojoj prvoj seniorskoj sezoni, postigao isti broj pogodaka poput Marka Livaje ove sezone! S tim da Livaja u Hajduku izvodi kaznene udarce te je na terenu ukupno proveo 2557 minuta, što je 642 minute više u odnosu na mladog napadača Rijeke. Toliko o tome da Franjo ‘mora više’…

Iako se često nađe u prilici, Franjo još uvijek nema onu hladnokrvnost pred golom. Dojam je da je uvijek ‘vruć’, da uvijek želi rasparati mrežu protivnika, ali kad skupi određeno iskustvo i kad dodatno usavrši svoje realizatorske sposobnosti, upravo bi on trebao biti nova ‘velika stvar’ kluba s Kvarnera.

Možda se njegovo ime ovog proljeća na povlači po usnama navijača kao jesenas, ali s tribina Rujevice kad-tad će opet glasno odzvanjati ‘Franjo, Franjo’. Onih pravih pet minuta za ovog brzonogog napadača tek dolazi, njegovi pogoci tek trebaju postati odlučujući, njegov pogled tek treba postati zastrašujuć. U ovoj Rijeci, koja se bori za naslov, koju cijeli Kvarner čini još boljom, Franjo je pronašao svoj drugi dom. Čekalo se Jankovića, Smolčića i Pašalića – dočekalo ih se. Čekalo se Hodžu, i on je sazrio. Čekalo se da se Mitrović vrati u formu, da Goda pohvata konce, da Bogojević uhati radnu temperaturu. U Rijeci su uvijek imali strpljenja za one u koje su vjerovali. I sada za to bivaju nagrađeni. Ako je Franjo, kojeg se još uvijek ‘čeka’, netko tko već sada u prosjeku zabija svakih 160 minuta, što će tek biti kad se dočeka…

Sopić: “Samo jedan gol Marića? Da, a mi i dalje prvi. Banda? Što god da kažem izvući ćete iz konteksta“

Kolika će biti njegova minutaža u završnici prvenstva i koliko će na terenu moći dati svoj doprinos u uspjesima momčadi zna samo trener Sopić, ali ono što znaju svi da će Franjo prilikom svakog novog pogotka svoje momčadi, prilikom svakog novog slavlja, prilikom svake nove pobjede biti jedan od onih najradosnijih. Ako se njega pita, nek’ prvo navijači slave Rijeku, a tek onda njega. Zna i on da njegovo vrijeme tek dolazi, baš kao što svi na Kvarneru znaju kako je vrijeme za Rijeku – sada.