N. RukavinaOni ne žele biti samo 'jedna od generacija'
Vrijeme Čitanja: 5min | uto. 16.04.24. | 08:02
Večer istine za hrvatsku futsalsku reprezentaciju u ispunjenom KC Dražen Petrović (19 sati).
Na Svjetskom prvenstvu 2000. u Gvatemali Hrvatska je turnir završila kao peta reprezentacija svijeta, odmah iza 'velike četvorke' svjetskog futsala Španjolske, Brazila, Portugala i Rusije. Tada nitko, niti u najluđim snovima, nije mogao pomisliti da će Hrvatska idući plasman na svjetsku smotru čekati - najmanje - 24 godine. Nadamo se da ne i više od toga...
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Božidar Butigan, Tomislav Papeš, Alen Jukić (vratari), Mićo Martić (kapetan), Robert Grdović, Nikola Tomičić, Velimir Čarapina, Edin Dervišagić, Tomislav Gričar, Siniša Alebić, Goran Eklić, Pjer Malvasija, Alen Delpont i pokojni Mate Čuljak predstavljali su Hrvatsku na jedinom dosadašnjem Futsal Mundialu.
Hrvatska je tradicionalno uvijek imala jednu od najjačih europskih reprezentacija. Međutim, kako je na futsalskim svjetskim prvenstvima zastupljenost europskih reprezentacija puno manja od, recimo, zastupljenosti europskih reprezentacija na nogometnim svjetskim prvenstvima (na SP-ima u futsalu sudjeluje između pet do sedam europskih reprezentacija), ta sada već opjevana Gvatemala 2000. je, ispostavilo se, bilo i ostalo jedino Svjetsko prvenstvo na kojem je Hrvatska do sada nastupila.
U kvalifikacijama za Tajvan 2004. zaustavili su nas Mađari. U kvalifikacijama za Brazil 2008. Talijani. U kvalifikacijama za Tajland 2012. zaustavio nas je čudan rasplet utakmice između Ukrajine i Azerbajdžana (4-2) u posljednjem kolu skupine (i prije utakmice znalo se da taj rezultat vodi Ukrjainu i Azerbajdžan u drugi krug natjecanja). Azerbajdžanci i Bjelorusi izbacili su nas iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2016. u Kolumbiji, a najbolniji poraz dogodio nam se u playoffu za plasman na Svjetsko prvenstvo 2021. Nakon što su dvije utakmice doigravanja za Mundijal u Litvi protiv Češke završile rezultatima 2-2, pristupilo se raspucavanju šesteraca u kojima su deblji kralj izvukli Česi i plasirali se na Svjetsko prvenstvo.
Iz te momčadi koja je prije u lipnju 2020., u jeku pandemije koronavirusa, izgubila od Češke u kadru reprezentacije su i dalje dva kapetana Franco Jelovčić i Dario Marinović, danas prvi vratar Zoran Primić, Kristijan Postružin (koji zbog kartona nije igrao uzvrat), Kristian Čekol te dva pivota Luka Perić i Maro Đuraš (Đuraš je pozvan za uzvratnu utakmicu tekućeg playoffa jer je Perić zaradio suspenziju žutih kartona).
Dakle, gotovo polovica članova sadašnje reprezentacije osjetila je gorčinu ispadanja od Češke prije četiri godine, a preostala polovica postepeno se priključivala A selekciji u idućim godinama. Večeras, predstavnici 'stare' generacije (Jelovčić i Marinović), 'srednje' (Primić, Bašković, Postružin, Čekol, Perić i Đuraš) te 'nove' (Sekulić, Kustura, Jurlina, Mataja, Vukmir, Kuraja, Mužar i Piplica) imaju priliku postati 'ona' generacija koja je Hrvatsku odvela na drugo Svjetsko prvenstvo, prvo nakon 24 godine čekanja...
“Velika je ovo utakmica za mene i Darija Marinovića, kao članova “stare” generacije te, dakako, za mlade igrače koji se trenutno nalaze u reprezentaciji. Meni se u glavi i dalje motaju šesterci protiv Češke. Želim ih izbrisati i plasirati se na Svjetsko prvenstvo. Bili smo na dosta Europskih prvenstva, ostvarili dobre rezultate, ali plasman u Uzbekistan bi za mene bila kruna karijere“, rekao je u najavi utakmice jedan od dvojice kapetana Franco Jelovčić.
Futsal Vatreni iz Poljske donose prednost od 3-2. Utakmica se igra u KC Dražen Petrović koji će biti ispunjen do posljednjeg mjesta. Jelovčić i Marinović prekaljeni su internacionalci s bezbroj 'povijesnih' utakmica u svojim tenisicama, klupskih i reprezentativnih. Njihovo iskustvo i indvidualna kvaliteta bit će od presudne važnosti u današnjem dvoboju. Slast igranja u kultnoj zagrebačkoj dvorani u posljednjih godinu dana osim četvorice igrača Futsal Dinama (Čekol, Postružin, Mužar i Piplica), već su imali Sekulić, Kustura, Jurlina, Kuraja, Mataja i Vukmir, što je velika stvar za takve mlade igrača, jer ne bi trebali podlegnuti pod pritiskom ispunjenog Draženovog doma.
Poljaci su u Koszalinu istrčali kao pušteni s lanca. Danas možemo očekivati isto, a dužnost hrvatskih igrača, ali i zagrebačke publike, je da na takav pristup odgovore još fanatičnije i pokažu Poljacima u čiji su dom došli - Dom jednog od najvećih sportaša i pobjednika ovih prostora.
Hrvatska je u Koszalinu pobijedila zahvaljujući pobjedničkom karakteru i momčadskoj igri koja je okrunjena majstorijama dvojice pivota. Dvostrukog strijelca Luke Perića nema zbog kartona, no, Hrvatska ima iznimnu širinu na napadačkoj poziciji. Stasiti Antonio Sekulić, budući napadač Anderlechta, proglašen je najboljim hrvatskim igračem u 2023. prema izboru CroFutsala, a cijelu sezonu igra u sjajnoj formi za svoj Olmissum i reprezentaciju. David Mataja jedan je od najubojitijih i najnepredvidljivijih napadača lige, s posebnim njuhom za gol, što je i pokazao u prvoj utakmici. Naknadno je u reprezentaciju pozvan Maro Đuraš, polivalentni napadač Squarea, ujedno i treći strijelac HMNL-a, čije će iskustvo i znanje svakako pridonijeti igri Hrvatske.
Atmosfera među sadašnjim, ali i bivšim reprezentativcima, Generacijom 2000., iznimno je pozitivna i optimistična. Hrvati od statusa favorita ne bježe, svi vjeruju u konačni uspjeh, no svi su istovremeno svjesni kvalitete poljske reprezentacije te ovoj utakmici pristupaju maksimalno ozbiljno, motivirano i - spremno.
“Ovo je faza natjecanja u kojoj nema laganih utakmica niti rutinskih pobjeda. Iz Poljske se vraćamo s vrhunskim rezultatom. Igra možda nije bila najbolja, ali svakako nas raduje činjenica da smo pokazali karakter. Vratili smo se iz negativnog rezultata i pobijedili unatoč slabijoj igri. Na domaćem terenu ne smijemo ništa prepustiti slučaju. Idemo se plasirati u Uzbekistan“, rekao je drugi kapetan Dario Marinović.
Tako da, Futsal Vatreni, želimo vam svu sreću u današnjem dvoboju i da ne postanete samo jedna od generacija, već ona koja će se zlatnim slovima upisati u povijest hrvatskog futsala.
Hrvatska: Filip Bašković (Novo Vrijeme), Zoran Primić (Square), Ante Piplica (Futsal Dinamo), Kristian Čekol (Futsal Dinamo), Duje Kustura (Olmissum), Kristijan Postružin (Futsal Dinamo),Maro Đuraš (Square), Marko Kuraja (Square), Josip Jurlina (Olmissum), Niko Vukmir (Stanoinvest Futsal Pula), Dario Marinović (Feldi Eboli), David Mataja (Stanoinvest Futsal Pula), Mateo Mužar (Futsal Dinamo), Antonio Sekulić (Olmissum), Franco Jelovčić (Royal Sporting Club Anderlecht).
Poljska: Michal Kaluza (Burela, Španjolska), Bartolomiej Nawrat (Rekord Bielsko-Biala), Pawel Kaniewski (Constract Lubawa), Tomas Kriezel (Constract Lubawa), Michal Kubik (Rekord Bielsko-Biala), Sebastian Leszczak (Bochinia), Kamienica Krolewska), Mateusz Mrowiec (Constract Lubawa), Jakub Raszkowski (Antequera, Španjolska), Kacper Sendlewski (Constract Lubawa), Piotr Skiepko (Hagiellonia Bialystok), Sebastian Szadurski (Derman Opole Komprachcice), Waldemar Sobota (Derman Opole Komprachcice), Sebastian Grubalski (Constract Lubawa), Mikolaj Zastawnik (Rekord Bielsko-Biala).
