One man show: Koji igrači ove sezone samostalno nose svoje klubove u Premiershipu?
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 24.01.17. | 17:45
U doba analitike u sportu sjajna je stvar što se i konkretno može svrstati nečiji opipljiv učinak na određenu ekipu i čak u postotku izmjeriti njegov doprinos momčadi. Evo par primjera iz engleskog Premiershipa.
Često slušamo o tome kako momčadi previše ovise o tom jednom individualcu; igraču koji svojim znanjem, ali nerijetko i samom pojavom iskače iz kolektiva i izravno doprinosi sportskom rezultatu, bilo asistencijama, bilo golovima. Ali u ovo doba analitike u sportu sjajna je stvar što se i konkretno može svrstati nečiji opipljiv učinak na određenu ekipu i čak u postotku izmjeriti njegov doprinos momčadi. Evo par primjera iz engleskog Premiershipa:
6. Islam Slimani (Leicester)
Pet golova ove sezone (20.80% ukupnih golova Leicestera ove sezone)
Leicester je, znamo svi, veliko razočaranje ove sezone. Naravno, nitko nije očekivao da se i ove godine bore za naslov prvaka, ali opet se teško moglo očekivati da će se boriti za ostanak, pogotovo jer su im glavne napadačke vedete Mahrez i Vardy ostali u klubu. Ali, u međuvremenu je stil igre Lisica „prokužen“, ali od toga je profitirao Slimani, koji se sada profilira kao najbolje njihovo pojačanje ovog ljeta. Alžirac je iskoristio zatvaranje udarnog dvojca i pokupio dio njihovog učinka.
5. Charlie Austin (Southampton)
Šest golova ove sezone (27.20% ukupnih golova Southamptona ove sezone)
Mnogo se spočitavalo Southamptonu što nisu pojačali napadački segment, pošto su ove sezone poprilično jalovi i po pitanju konkurencije u napadu, ali i po učinku. Učinak se jasno ocrtava i po omjeru upućenih udaraca koje su pretvorili u pogotke. Prosjek lige stoji na 10.64%, dok je Southampton na mizernih 6.33%, što ih svrstava na samo dno. Ipak Austin malo poboljšava taj prosjek i drži kormilo u pravom smjeru.
4. Michail Antonio (West Ham)
Osam golova ove sezone (27.50% ukupnih golova West Hama ove sezone)
I u najgorim trenucima po Bilićevu ekipu tijekom jeseni jedna konstanta se prometnula kao tajno oružje koje ih je držalo iznad vode, imena Michail Antonio. Osim što je zabio najviše pogodaka glavom ove sezone od svih igrača Premiershipa, Antonio se prometnuo u glavnu kreativnu – ali i napadačku – personu Čekićara ove turbulentne sezone. Dijelom je to, vidi se i kroz par posljednjih kola, što Andy Carroll ima konstantnih problema sa formom, ali to nipošto ne umanjuje sjajnu sezonu povremenog engleskog reprezentativca.
3. Alexis Sanchez (Arsenal)
Petnaest golova ove sezone (30% ukupnih golova Arsenala ove sezone)
Iako je Arsenal suvislo kupovao ove sezone, puneći konkrenciju u svim linijama preko Mustafija, Xhake i Pereza, upravo je u napadačkom dijelu klub ponovno zakazao. Svaka čast Perezu, daleko od toga da je on loše napadačko rješenje, ali ako ciljate na najviše, što Arsenal bez obzira na sve radi, onda tražite golgetera koji će isporučiti svoju brojku. Giroudova toplo-hladna forma je, kao i Arsenal, iznimno frustrirajuća, ali Wenger je privremeno izbalansirao stvari gurajući Sancheza u sam vrh napada, u ulogu „lažne devetke“. Tu je Čileanac samo ove sezone nekoliko puta spasio Arsenal i ostavio ga u borbi za vrh ljestvice. Ako išta, podsjeća nas na okolnosti s Robinom van Persiejem i slobodom koju mu je Wenger dao u vrhu napada. Samo, pitanje je koliko to može trajati?
2. Romelu Lukaku (Everton)
Dvanaest golova ove sezone (36.30% ukupnih golova Evertona ove sezone)
Nije ni čudo da je Everton ovog ljeta panično želio zadržati korpulentnog Belgijca u svojim redovima. Rijetko se vidi tako kompletan napadač, a sa gotovo 40% ukupnih golova samo na njegovom imenu, Toffeesi moraju zahvaliti Lukakuu za svoj više nego solidan plasman na ljestvici.
1. Zlatan Ibrahimović (Manchester United)
Četrnaest golova ove sezone (42.40% ukupnih golova Manchester Uniteda ove sezone)
Kudili su ga po dolasku, govorili kako se previše „zaletio“ i kako će liga poput Premiershipa ipak ogoliti njegove godine i poslati ga u Kinu prije nego je i došao. Istina, nije mu isprva naročito išlo; mučio se, kako se mučio uostalom i United. Ali kada je krenulo, krenulo je. Ibra je našao svoje mjesto u momčadi, ne samo kao target-man, nego kao čovjek koji kreira samom sebi prilike, bilo kretanjima, napadanjem prostora ili individualnim minijaturama. Kada uzmete u obzir i činjenicu da je United zapravo jedna od lošijih momčadi po pitanju konverzije ovog što bi nazvali „stopostotne prigode“, onda je njegov doprinos još značajniji. Međutim, s takvim karakterom, United sada mora minimalizirati rizik da postanu preovisni o njemu kao o fokalnom napadačkom dijelu ekipe u kojoj i van njega leži izraziti kreativni potencijal.
(Foto: Action Images)
Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!