Olmo za Germanijak: "Prije dvije godine skupljao mi je lopte na Ligi prvaka u Maksimiru, sada zabija u Bundesligi"

“Znaš gdje smo bili prije točno dvije godine?”, pita nas Dani Olmo dok ugodno ćaskamo u restoranu u centru Leipziga u kojem nas je Joško Gvardiol odveo da proslavimo prvijenac u dresu RB Leipziga, a koji je nekoliko sati prije zabio Borussiji Mönchengladbach. Iako nismo baš najbolji s datumima, ali Manchester City u Maksimiru ne zaboravlja se tako lako.

“A zamisli, dok sam ja zabijao Cityju, ovaj ovdje pored mene mi je lopte pobirao. A sada je zvijezda”, nasmije se Olmo, okrene se prema Gvardiolu i prijateljski ga potapša po ramenu.

“Da, da. Na toj sam utakmici bio angažiran da pobirem lopte iza gola”, smijao se Joško i vadi fotografiju iz mobitela kao dokaz.

Iako smo tih dana skupa bili u Maksimiru, moram priznati kako smo se iznenadili informacijom da je Gvardiol u samo dvije godine prošao put od pobirača lopti na utakmicama prve momčadi Dinama do zvijezde RB Leipziga. Iako, ovo “zvijezda” zaista shvatite uvjetno. Naime, Olmo, a niti Gvardiol se uopće tako ne osjećaju, još manje ponašaju. Ostali su i dalje oni skromni momci koji su krčili put prema reflektorima europskih nogometnih arena svojim trudom, radom i odricanjem. Uostalom, u Zagrebu i većini drugih europskih gradova bi takve igrače barem dočekao najbolji stol u restoranu ako ništa drugo. Sinoć smo iz jednog izašli jer nije bilo mjesta dok je u drugom dvojac iz RB Leipziga dobio tek naklon glave gostiju u znak respekta. Takav su narod…

A u Leipzig smo se zaputili na spomenutu utakmicu s Borussijom i ostali ispred stadiona. Znali smo da je zatvoreno, ali uvijek misliš da i ovdje ima neki portir Jambra s Maksimira koji će te pustiti na “lijepe oči”. Ukratko, nema šanse. Ovdje se epidemija shvaća puno ozbiljnije nego u našim krajevima. Nema trgovina ili lokala pred kojima nije “covid redar” koji s isukanim aparatima traži covid putovnice da bi ih kasnije uspoređivao s osobnim dokumentima. A ako vam se slučajno dogodi da masku ostavite u džepu, prijeki pogledi brzo će vas podsjetiti na taj modni detalj.

Joška Gvardiola smo pričekali ispred stadiona pa otišli svi skupa na čašicu razgovora. Uz Danija i Joška, tu je bio i Carlos Olmo, stariji brat koji je trenutno vezan uz NK Karlovac ali se oporavlja u Leipzigu od ozljede. Olmo je preuzeo ulogu vodiča. Ipak je on već duže vrijeme stanovnik Saske.

“Lijep je to grad. Ljudi su ljubazni, brižni. Nisu nametljivi i jako vole nogomet. No, fali mi Zagreb. Baš mi nedostaje”, priča Olmo dok se raspituje o Dinamu.

“Pratim ih koliko stignem. Čujem se redovito s nekim igračima. Očito su bili u krizi, ali valjda će nakon West Hama krenuti na bolje. Vidim da ih mnogi otpisuju, ali to je Dinamo”, reći će Olmo koji je u Leipzigu preuzeo ulogu starijeg brata Jošku Gvardiolu koji valjda ne bi bolje izabrao i da je mogao birati. Olmo mu je na usluzi od prvoga dana.

“A zamisli, samo smo jednu utakmicu igrali skupa”, dodao je Olmo koji je pri kraju oporavka od ozljede i nada se da će u sljedeću godinu ući potpuno spreman. No, dok njega nema “mlađi brat” je preuzeo stvar u svoje ruke.

“Znao sam kako Angelino izvodi slobodnjak i da bu tu mogla biti prilika za mene. Na kraju je tako i ispalo. Sretan sam kao malo dijete. Ne toliko zbog gola koliko zbog pobjede i igre cijele momčadi. Iza nas je stresno razdoblje. Imali smo tri poraza u Bundesligi i baš nam je trebalo nešto ovakvo da nas digne”, priča nam Joško dok se Olmo zabavlja na mobitelu. Pronašao je žrtvu u Emilu Forsbergu koji se pitao zašto on nije na večeri pa naletio na volej.

“A jbg kad nisi Hrvat”, odgovorio mu je Olmo i izazvao opći smijeh za stolom. Pričalo se o svemu. O Hrvatskoj, Španjolskoj, SP-u u Katru. Dakako, ponajviše o danima u Dinamu…

“Što misliš, kada bi se sada svi vratili u Maksimir, jel’ bi Dinamo mogao osvojiti Europa ligu”, otelo se Olmu u jednom trenutku. Uh, bila bi to moćna ekipa. Olmo, Gvardiol, Majer, Jakić, Sosa, pa Ademi, Livi na golu, Orša, Bruno, Gojak, Gavro… I pravi trener na klupi. Dakako, onaj iz Osijeka kojeg smo se često sjetili tijekom večeri a koji je "perosna non grata" u klubu čiju je pisao povijest. Ipak, mašta je jedno, realnost nudi činjenicu da bi Joško i Dani mogli na svoj Dinamo već u prvoj utakmici ovog proljeća.

“Ma samo da nas ždrijeb ne spoji već sada. Ako već mora, onda najbolje u finalu EL”, nasmijao se Gvardiol.

U ugodnoj atmosferi razgovor koji ćete moći pročitati ovih dana na stranicama našeg portala primakao se kraju vrlo brzo. Naime “policijski sat” je sveto pravilo u Leipzigu. Nešto prije 20 sati najavljuju da se bližite kraju da bi točno u to vrijeme stali ispred vas i rekli:

“Gospodo, žao nam je”.

To što ste zvijezda lokalnog nogometnog diva ne znači vam puno. Tako, eto, Njemačka živi ovih dana...