Olaka rasprodaja ugleda koji je krvavo stečen

Ima i poneka dobra vijest u debaklu kojem smo svjedočili u Osijeku. Zapravo jedna. Ona da je ovo posljednji poraz reprezentacije u Gradskom vrtu. Iz prostog razloga što na tom kultnom stadiona HR nogometa više neće igrati. Iduća će biti na Pampasu… Sve ostalo je bilo loše. Jako loše.

Kada smo dan prije utakmice slušali novog austrijskog izbornika Ralfa Rangnicka, dosta hrabro zvučale su njegove izjave da ide u Osijek uzeti bodove. Bio je Nijemac prilično samouvjeren, samopouzdan i hrabar. I takav stav očito je prenio na svoje igrače koji su protiv Hrvatske ponudili sliku kompaktne i taktički bolje reprezentacije. Bili su hrabri s jasnim ciljem što žele i to su i ostvarili. Zapravo, bili su sve što Hrvatska nije bila. A trebala je biti…

Nisu Austrijanci s druge planete. Oni su samo uzeli ono što im je Hrvatska dala na pladnju. Ušli su Vatreni u utakmicu da je odrade. Prethodno su danima plakali kako ih Uefa kažnjava s četiri utakmice u lipnju. Eto, Austrijanci su bili svježi. Njima sezona nije završila i oni nisu navikli na odmor početkom lipnja po mondenim ljetovalištima.

“Raspali smo se već u prvoj utakmici” priznao je izbornik Dalić koji će u potragu za nekim odgovorima. Međutim, svjestan je kako vrijeme nije njegov saveznik. Već u ponedjeljak im stiže Francuska koja je također poražena na početku Lige nacija i traži iskupljenje za poraz od Danske.

Puno je riječi ohrabrenja potrošeno na tih uvodnih pola sata koji su bili tek konkretni. Ništa više od toga. Ništa posebno nije Hrvatska igrala u toj trećini utakmice da bi sada sve ostalo bilo pripisano nekoj nesreći. U Gradskom vrtu svjedočili smo lošem pristupu i saznanju da su neki ipak nezamjenjivi. Od Luke Modrića i Ivana Perišića pa do Joška Gvardiola bez kojeg je zadnja linija djelovala propusno. A kada ti obrana ovisi o 20-godišnjaku, nije dobro.

Doduše, vidjeli smo da je Lovro Majer ozbiljan kandidat za tu poziciju desnog krila jer je među rijetkima odigrao nešto u tih pola sata. Nadalje, da je lijeva strana sa Sosom i Brekalom bila puno aktivnija od one desne te da Livaković ima pravu zamjenu u Ivušiću koji nas je spasio od katastrofe. Iako i ovih 0-3 nije daleko od toga. Drugi najteži domaći poraz, nakon Engleske u Maksimiru (1-4).

Sve ostalo bilo je ispod razine. Očito Hrvati nisu baš na “ti” s ovim natjecanjem koje su i u prethodna dva mandata počinjali rezultatskim debaklima. Doduše, 0-6 protiv Španjolske i 1-4 od Portugala bilo je protiv puno ozbiljnih reprezentacija od Austrije, ali…

Očigledno je problem i motivacijske prirode. Kada su na poluvrijeme otišli s tih 0-1, očekivali smo da će se Vatreni malo trgnuti. Da će ih to malo mobilizirati. Znali su da Luka ulazi zadnji pola sata, da ih publika nosi sjajnom atmosferom. Međutim, desetak minuta nastavka bilo je dovoljno da Austrijanci završe posao koji su počeli preko Arnautovića. Uz solidnu pomoć domaćina koji kao da su svjesno došli rasprodati ugled u bescjenje. Nažalost, ne vidimo puno prostora za promjene i neki pozitivan šok. Dakako, osim Luke Modrića koji će protiv Francuske krenuti od prve minute jer mu je nasljednik Kovačić još uvijek nedorečen baš kao i Vlašić koji svojim klupskim statusom postaje uteg samom sebi u reprezentaciji; Dalić mu daje povjerenje, a on izgori u pretjeranoj želji i ne napravi ništa.

Šest utakmica Lige nacija bilo je zamišljeno kao priprema za ono što Hrvatsku čeka na SP-u. Za pronalaženje rješenja za desno krilo i centarfora. Za vraćanje nekih igrača na razinu potrebnu za SP i za zidanje pozitivne atmosfere. Osim možda Majera, protiv Austrije nismo dobili baš ništa od toga. A dosta toga smo izgubili. Ponajviše na ugledu koji je krvavo stečen da bi se ovako olako rasprodavao…