Los Kuleshevichoneros: Osijek grabi ka Ligi prvaka po receptu Atletico Madrida
Vrijeme Čitanja: 5min | sub. 18.07.20. | 08:32
Momci iz Gradskog vrta predvođeni trenerom Ivicom Kuleševićem igraju kao da ih trenira Cholo Simeone glavom i bradom. U osam utakmica po nastavku prvenstva zabili su toliko golova i primili tek gol u sudačkoj nadoknadi protiv Gorice (2:1).
Poput uragana koji se približava velikom i silovitom brzinom, ali i dalje u nevjerici njegovih promatrača i žrtava, tako Osijek grabi prema drugom mjestu u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi i kvalifikacijama za mjesto u Ligi prvaka. Posljednje ovosezonsko gostovanje očekuje ih u Varaždinu u sklopu pretposljednjeg 35. kola, a pobjeda bi ih stavila u komotnu situaciju u kojoj bi mogli odigrati i remi s izravnim konkurentom za drugu poziciju na ljestvici, Lokomotivom.
Pogledajte TEČAJ za utakmicu Varaždin-Osijek
Osječani su po povratku s pauze prouzročene pandemijom koronavirusa zabilježili fantastičan niz. U prvoj utakmici po stanci izgubili su u polufinalu Kupa od Rijeke, u utakmici koju je masakrirao sudac, ali to kao da im je dalo dodatan elan – u narednih osam prvenstvenih utakmica zabilježili su šest pobjeda i dva remija.
Štoviše, način na koji su došli do njih je još impozantniji i uvelike podsjeća na momčadi poput madridskog Atletica, barem prije ove sezone kada su krenuli s remontom. U osam utakmica zabili su toliko golova i primili tek gol u sudačkoj nadoknadi protiv Gorice (2:1). Tako impresivnim omjerom primljenih i zabijenih golova ne mogu se u istom razdoblju pohvaliti ni Los Colchonerosi, jer su na identičnom uzorku primili pet komada. Zabili su doduše 13...
Nekoliko je zaslužnih osoba za to. Petar Bočkaj najopasniji je njihov igrač ovog čudnog ljeta u finišu sezone, sveprisutan na travnjaku, izvođač svih opasnijih prekida i sjajan dribler potpuno se razbudio nakon pauze i postao savršen partner najboljem strijelcu lige Mirku Mariću.
Uz "Peru Bombardera" odlični 24-godišnji napadač pokazao je u nekoliko utakmica da nije samo sjajan egzekutor već da može i odigrati odličan pas, a nakon višemjesečnog golgeterskog posta „iz mrtvih“ se probudio Antonio Mance koji je poentirao protiv Rijeke i Istre.
Iako smo ih ponaosob nabrojali, a tu svakako treba izdvojiti i odlične ofenzivne partije brazilskog bekovskog dvojca, Talys i Igor Silva, najveći adut Osječana definitivno je momčadska igra i nadogradnja trenera Ivice Kuleševića na sustave koje je naslijedio i prilagodio svojoj viziji igre.
Pozitivne stvari koje su krasile Osijek u vrijeme „stolovanja“ Zorana Zekića na trenerskoj klupi ističu se i kod Kuleševića. Prvenstveno, to je presing igra koja se ne svodi na bezglavu jurnjavu na suparničkoj polovici već usmjeravanje igre na najslabiju kariku u suparničkom sastavu ili pak čekanje 'okidača' presinga, poput povratne lopte suparničkog stopera ka vrataru.
Osim presinga, Osječani se već nekoliko sezona ističu i kvalitetnim prekidima. Ubojiti Bočkaj, za kojega je Marić u šali rekao kako „nikom ne dopušta pucati van šesnaesterca“, nerijetko se okuraži za dalekometni udarac, tako je „stradao“ Hajduk na Poljudu. Ukoliko se odluči na centaršut, u suparničkom kaznenom prostoru čekaju ga odlični skakači poput Marića ili Mile Škorića, kapetana koji je učvrstio obranu u paru s Majstorovićem.
Da je iskoristio očigledno dobre stvari u momčadi uopće ne čudi, jer 50-godišnji strateg „slavonskog ponosa“ u klupskom je sustavu - s malo većom pauzom - od 2012. godine. Dvije godine zaredom proglašen je najboljim trenerom juniora u Hrvatskoj s kojima je prije osam godina bio viceprvak, a godinu kasnije i popeo se na najvišu stepenicu. Bio je i sportski direktor u klubu, pod njim su stasali igrači poput Dine Perića, Josipa Mišića i Benedika Mioča,
Kratke avanture, prvo u B momčadi Rijeke potom i u Puskas Akademiji, Kuleševiću su bila bitna iskustva, ali svoju "vjernost" rodnom gradu i matičnom klubu ponovno je pokazao kada su Mađari uplivali u klub. Vratio se na poziciju sportskog direktora i tako nastavio svoj put u klubu prema onom glavnog trenera.
Zanimljivo, kroz karijeru je stasao s nogometno prominentnim Osječanima, poput Davora Šukera s kojim je kao juniior osvojio Kup Jugoslavije 1988. godine, dok je s Nenadom Bjelicom odrastao u istom kvartu.
"Mi smo jako dobri. Odrasli smo na osječkom Sjenjaku, igrali zajedno, ali razišli smo se u karijeri. Kada sam ja ušao u momčad, on je otišao u španjolski Albacete, a kada se on vratio u Gradski vrt, ja sam već bio otišao nekim drugim putem", izjavio je svojedobno za Sportske nvosti, Ivica Kulešević.
U sjeni poznatijih ličnosti iz grada s Drave i kao "vojnik kluba" danas glavni trener Osječana probio se na "veliku scenu" koristeći pozitivne stvari iz sustava njegovih prethodnika, ne samo Zekića, već i Dine Skendera, ali je zato dao svoj potpis.
Kulešević se ove sezone nije libio eksperimentirati s taktikom i formacijama unutar gabarita kadra kojim raspolaže, pa se nerijetko sa 4-2-3-1 prebacivao na 3-4-3 gdje su veliku ulogu igrali spomenuti wing-backovi Talys i Silva. Naravno, u obrani su se osjetile njihove mane, stoga se i Kulešević morao prilagođavati u takvim situacijama jer su krilni napadači, najčešće Marić i Bočkaj slabije odrađivali defenzivnu rolu.
Imali su Osječani i problema u igri, vidno je nedostajao zadnji vezni koji bi pokrivao prostor ispred obrane, ali s vremenom su uspjeli nadomjestiti i taj kadrosvki nedostatak. Ponekad sterilnija igra je bila pragmatičniji oblik nošenja sa situacijom, koji bi se – ukoliko ostvare četiri boda u posljednja dva kola – definitivno mogli isplatiti.
Ne treba smetnuti s uma da ni momke s Drave nisu zaobišle ozljede. Vedran Jugović iz tjedna u tjedan muku muči s povredama, baš kao i Laszlo Kleinheisler, čija sezona i pol u dresu Osijeka uvelike podsjeća na karijeru Matea Kovačića do aktualne sezone. Period prožet prvenstveno ozljedama uz manjak ideje na kojoj poziciji ga optimalno iskoristiti njegove adute za dobrobit momčadi svojevrstan je lajtmotiv njegovog vremena u Gradskom vrtu, a često je i sam zaslužan za nedorečenost na travnjaku. Isto tako, očigledno je da je riječ o jednom od najkvalitetnijih veznjaka u Prvoj HNL što je i pokazao u utakmici s Goricom u 29. kolu kada je pokrenuo akciju za prvi gol Marića, riješivši se jednog čuvara, potom izbacivši još dvojicu pasom za Ndockyta, kojemu je potom bilo puno lakše uposliti ubojitog strijelca Marića.
Do kraja osječkog puta do kvalifikacija za Ligu prvaka ostalo je jako malo. Sljedeći je na redu Varaždin kojega s klupe vodi Kuleševićev kolega Samir Toplak s kojim je zajedno prošao trenersku akademiju. Dodatna stvar koja ulijeva optimizam Osječanima je činjenica da su najuspješniji u međusobnim ogledima gledajući klubove koji su konkurirali za drugo mjesto uoči nastavka prvenstva.
(Foto: Davor Javorović/Pixsell)