Odjeci Dinamove pobjede: Trojac za 'palac gore' i konfuzija na desnom boku

Martin Baturina zabio je iz slobodnog udarca u 49.minuti i prelomio utakmicu protiv Istre 1961. Bio je to pogodak za 2-1, gol koji je 'ubio' ambicije Istrijana i Dinamu otvorio put do pobjede (3-1). Napisali smo već da Dinamova igra nije bila bajna, da Fabio Cannavaro ima još puno posla do konačnog cilja. Osvajanja naslova i promjene vizura Dinamove igre. No, ipak je ta utakmica u prvi plan izbacila nekoliko Dinamovih pojedinaca, na čije se izvedbe vrijedi osvrnuti.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Uz junaka Baturinu, uz Kulenovića, koji je zabio nakon dva i pol mjeseca, uz Nevistića, koji je primio gol iz kornera, a onda se iskupio sjajnom obranom zicera, trojicu ćemo igrača posebno izdvojiti. Oni su zaslužili 'palac gore'. Prvi je, svakako, Bartol Franjić. Vratio se u Dinamo na posudbu iz Wolfsburga, na pripremama se ozlijedio i, zapravo, nije se znalo koliko može donijeti u ovoj, prvoj utakmici. A donio je dosta, bio jedan od najboljih Dinamovih igrača. Ne samo zato što je odličnim, preciznim ubačajem asistirao za prvi pogodak Kulenovića, već i zbog svega što je radio u ostatku utakmice. Ulazio je u sredinu i otvarao prostor, priključivao se na krilu i centrirao, dobar posao odradio i u defenzivi. Baš dobra utakmica, čak i iznad očekivanja. No, očito je Franjić u Dinamo došao s velikim motivom da se vrati na scenu i da dokaže da ima mjesta i u Bundesligi. Njegovim dolaskom utihnule su i priče o potrazi za lijevim bekom, premda u Maksimiru i dalje 'češljaju' tržište i razmišljaju o više opcija. Hoće li čekati do ljeta i uzdati se u Franjića, koji je protiv Istre pokazao da se s njim može računati? Možda im je 'poremetio' planove. Spomenimo i da je izišao iz igre u 82. minuti, prije toga se žalio na mišić 'lože', no čini se da nije ozbiljno, da je riječ samo o grču. I da će biti spreman za Osijek! Prvi test je svakako položio.

Drugi igrač, koji je zaslužio 'palac gore' jest Josip Mišić. Vratio se nakon poduže stanke još u Londonu i u toj minutaži pokazao da još uvijek puno znači za stabilnost Dinamove igre. Slično je bilo i protiv Istre, kad je pohvatao konce i ulovio što Cananvaro od njega traži, Mišić je opet bio Dinamov stabilizator, igrač oko kojega se puno toga vrti i od kojega dosta toga ovisi. Nedvojbeno, važan povratnik, važno pojačanje za Dinamo u nastavku sezone. Dok čeka povratak Brune Petkovića i Petra Sučića, Cannavaro može biti zadovoljan dobitkom Josipa Mišića.

Treći čovjek kojega ćemo izdvojiti jest - Wilfried Kanga. Debitirao je novi Dinamov napadač, nije zabio, ali je zaintrigirao. Snažan je i brz, dobro se postavlja, 'napada' šesnaesterac. Imao je jednu dobru priliku, u drugoj, odnosno prvoj, nije uspio doći do lopte. Premali je uzorak za prosudbu njegove kvalitete, ali kod njega je stvar jasna. Napadača, golgetera sudi se prema brojkama, to je egzaktno. ako će zabijati bit će dobitak, ako neće, bit će razočaranje. Nema treće opcije! Ali, prvi dojam nije loš, s time će se svi složiti.

Hoće li Cannavaro promijeniti Dinamo ili će Dinamo promijeniti Cannavara?

Cannavaro: “Svi različito gledaju nogomet, a ja sam vidio puno dobrih stvari“

Baturina iz slobodnjaka prekinuo dramu i gurnuo Modre prema trijumfu. Kanga dočekan pljeskom!

A ako govorimo o nekim upitnicima ili lošim stvarima, onda ćemo se zaustaviti na desnom boku. Stefan Ristovski nakon loše utakmice u Londonu, ništa bolji nije bio niti protiv Istre. Srčani Rile, ljubimac navijača i jedan od stupova Dinamove svlačionice, protiv Istre i kapetan, daleko je od prave forme, vjerujemo da je i on toga svjestan. I, ako ne protiv Milana, jer tu je uži kadar, možda već protiv Osijeka Ristovski bi mogao preseliti na klupu, a na njegovoj poziciji zaigrati Pierre-Gabriel (propustio Istru zbog kartona), koji figurira kao prva opcija za desni bok. No, sve to ne rješava konfuziju kojoj svjedočimo na Dinamovom desnom boku. Naime, malo je klubova koji se mogu pohvaliti čak četvoricom desnih bekova (Ristovski, RPG, Moharrami, Mikić), a to kao da Dinamu stvara probleme. Lošu formu Ristovskog djelomično se može pravdati i neriješenim statusom u klubu. Na kraju sezone mu istječe ugovor, novi još nije potpisao i dogovorio. Bilo bi normalno da se zna računa li Dinamo s njim i dalje i u kojem opsegu. Recimo, ponude mu Modri manji ugovor od aktualnog, predoče mu plan za iduću sezonu, u kojoj bi Noa Mikić trebao dobiti više minuta. Ako Ristovski pristaje na takvu ideju, u kojoj neće više biti predodređen za mjesto u momčadi, ali i dalje važana faktor u svlačionici, super, ako ne, onda i to treba riješiti što prije. Ovako je Ristovski ni na nebu ni na zemlji, ne zna gdje će mu obitelj živjeti od ljeta i sigurno u glavi nije sasvim miran.

No, još je neobičnije da umjesto njega u igru protiv Istre ulazi Sadegh Moharrami. Sjajan dečko, neloš igrač, zahvalan za momčad. Međutim, također igrač, kojemu istječe ugovor i kojemu Dinamo nije ponudio novi, za razliku od Ristovskog nema niti naznaka da će ga ponuditi. Zašto u situaciji kad Dinamo ima sigurno vodstvo manje od pola sata prije kraja Ristovskog mijenja Moharrami, a ne, recimo, Mikić? Koji nije bio ni na klupi. Sad kad je dogovorio ostanak, nema prepreke da dobije i nešto minuta za prvu momčad. Dinamo se doveo u situacija da dva desna beka, za koja se ne zna hoće li od ljeta biti u Maksimiru mijenjaju jedan drugoga, a mladi opet ne dobivaju šansu. Nije ušao ni Branko Pavić, niti u Londonu niti protiv Istre. Iako je više puta rečeno da se svaka prilika za uvođenje mladih igrača mora koristiti.