Od najboljeg krila u Hrvatskoj do rezervnog beka: Špikićev vodič za preživljavanje u Dinamu

Nisu se, međutim, Dinamo i Aris dogovorili oko njega, a pošto nije bio u planovima preustroja svlačionice, Špikić je priključen pripremama Modrih – više pro forma, da ostane u ritmu prije nego pronađe nogometnu sreću na drugoj adresi. Priča je dobila novu dimenziju kada je njegov dotadašnji broj 77 zadužio novopridošli Dejan Ljubičić. U utakmici protiv Radomlja, s brojem 70 na leđima, Špikić je zauzeo poziciju desnog beka, a kada se igrača stavlja na krivu poziciju, to je u nogometnom žargonu šifra za 'prekobrojan si'. Pojavio se interes poljske Jagiellonije, pregovaralo se, ali ne i dogovorilo. Špikić je ostao na pripremama, odradio ih je do kraja i vratio se s momčadi u Zagreb. Trebalo je to biti privremeno, a sada je, čini se, trajno.

Prema svjedočenjima novinara koji su pobliže pratili pripreme u Sloveniji, Špikić je požrtvovnim angažmanom i pozitivnim stavom, 'natjerao' Marija Kovačevića i Zvonimira Bobana da ga ostave u Dinamu jer u njemu vide alternativu na desnom beku.

Tu je poziciju zauzeo Moris Valinčić, dok je donedavna alternativa bio Ronaël Pierre-Gabriel, a koji bi ovakvim razvojem situacije mogao potražiti drugu varijantu. Osim toga, Parižanin ulazi u zadnju godinu ugovora, a očigledno se nije dogovorio s Modrima, pa je i to jedan od razloga zbog čega će se pokušati na njemu zaraditi ovog ljeta. Transfermarkt ga, inače, procjenjuje na tri i pol milijuna eura.

Špikić je, pak, dokaz da se napornim radom i pravim stavom može preživjeti i temeljitu Bobanovu metlu – pa makar to značilo da od „najboljeg desna krila u Hrvatskoj“, postaneš rezervni bek.

Naravno, njegov status se može brzo promijeniti. Možda RPG ipak pristane na produženje i odluči se na borbu za poziciju, ali u Špikićevom slučaju je presudilo ono što se ne može iščitati u statističkim kolonama – pristup. Nije svakom igraču jednostavno prihvatiti premještaj s ofenzivne na defenzinvu poziciju, ali bilo je onih koji su prošli sličnu 'patnju' i višestruko profitirali. Mihael Mikić je krenuo kao krilo, a pamtimo ga kao bočnog igrača, slično kao i Ivana Tomečaka, pa i Darija Srnu i Danijela Pranjića. Špikić je krenuo njihovim stopama.

Dario je praktički cijelu nogometnu karijeru proveo u Maksimiru, prošao je sve mlađe kategorije u školi Dinama. Godinu i pol dana je proveo u Hajduku, od 2018. do 2020., da bi u Gorici iznio argumente za povratak u Dinamo. Na Maksimirsku 128 vraćen je po otkupnoj cijeni od 1,2 milijuna eura. Dres Modrih je preko glave navlačio u 146 utakmica u svim natjecanjima, potpisao je 20 pogodaka i dodao 12 asistencija.

Sigurno da Špikić neće biti glavna Kovačevićeva poluga u novoj sezoni, pa, možda na kraju i mahne na pozdrav. Ali njegov primjer valja istaknuti. Njegov vodič za preživljavanje u Dinamu sastoji se od poštenog odnosa prema klubu i dresu. U 27. godini života prihvatio je neprivlačnu poziciju bez fige u džepu. A upravo je to - ovih dana - najvrjednija valuta u Maksimiru…