Od legende Football Managera i 14-godišnjeg milijunaša do srpske provincije (VIDEO)

To najbolje znaju ljubitelji Football Managera, a ne sumnjamo da vas ima. Freddy Adu, sjećate li se imena? U nekim prijašnjim verzijama, najpopularnije simulacije nogometnog menadžerstva (uh, kako loše zvuči ova riječi), tamo prije osam-devet godina, nije bilo ljubitelja ove igre koji tog momka nije imao u svojoj momčadi. Niste trebali voditi Real ili Barcu, mogli ste biti na čelu Dinama ili Hajduka, dovoljno je bilo 'napumpati' plaću i bonuse, privoljeti Freddyja da obuče dres vašeg kluba, a onda sjesti i gledati kako 'mali rastura'...  Onaj kome se nije razvio u 'zvijer', vjerojatno je zalutao u svijet FM-a

Pravi fenomen je inače taj Football Manager. Neki će reći samo igra, ali ne drži to vodu ako znamo da su brojni bivši suradnici te iste 'igre' kasnije dogurali do skautskih funkcija u Benfici i Portu. Da, u pravom životu i pravom nogometu. A ako je netko sinonim za vrhunski skauting, onda su to portugalski velikani, u kojima se sav proces i klupska filozofija temelje na 'jeftino kupi, skupo prodaj'. Nedavno su pak i premierligaški klubovi službeno počeli koristiti FM za pronalaženje i skautiranje igrača. Šuškalo se da to rade i puno ranije...

Pa ipak, iako ljudi iz Sports Interactivea diljem svijeta više od desetljeća sjajno 'njuše' svjetske talente, Freddy Adu ispao je tek novi Maxim Tsigalko. Taj Bjelorus, tamo u izdanju popularne igre 2001/02, po sezoni je komotno mogao zabiti 60 golova. Koliko i u deset godina 'stvarne' karijere. I dok je Tsigalko bio i ostao tek junak kompjutorske simulacije, Adu je trebao iskočiti i u 'real lifeu'. Ma što iskočiti, postati novi Pele, jer upravo takav nadimak pridjenuli su mu još kao tinejdžeru.

Sav taj 'hype' oko Freddyja Adua gotovo sigurno ne bi nikada nastao da mu majka nije osvojila lutriju za zelenu kartu i odlazak u SAD. Adu je naime rođen u Gani, u lučkom gradu Temi, gdje je živio sve do 8. godine, a dotad navodno igrao nogomet i s trostruko starijim momcima. A onda se, tamo 1997., obitelji pružila prilika za ostvarenjem američkog sna. Preselili su u Rockville, grad s oko 60 tisuća stanovnika, u saveznoj državi Maryland.

Brzo po dolasku Adua je otkrio lokalni trener 'soccera' i opet je oduševljavao igrajući u društvu starijih. Kad mu je bilo 10 godina, dominirao je na turniru uzrasta U-14, postavši sa svojom momčad osvajač, prvi strijelac i MVP natjecanja na kojem su između ostalih igrali i Lazio, te Juventus. Kažu da je zagrizao Inter, nudeći već tada ugovor sa šesteroznamenkastom cifrom, no majka je odbila.

Freddyju je išlo i u školi, a s 12 prelazi u IMG Akademiju, svojevrsni privatni trening institut za mlade, ali i profesionalne sportaše, koji nudi programe za niz sportova. Uskoro je napredovao u njihov nogometni ili preciznije 'soccer' program naziva Project-40, tada pod sponzorstvom Nikea, a danas poznat kao Generation Adidas. Program je to iz kojeg su iskočili Howard, Beasley, Bocanegra, Dempsey, Altidore, kasnije i Bradley... Iskočio je i Adu.

Kada je imao 14, Adu je uživao u vjerojatno najboljoj godini života. Najprije je i službeno postao američki državljanin, potom bio prvi izbor MLS drafta, a kao točka na 'i' stigao je milijunski ugovor s Nikeom. Freddy postaje profesionalac u D.C. Unitedu, najmlađi ikada u povijesti ne samo 'soccera', nego američkog sporta, a ujedno i najbolje plaćeni nogometaš u MLS-u. Oh da, američki san postao je java, barem se u to vrijeme tako činilo...

Mladi fenomen nastupio je na 30 utakmica u svojoj 'rookie' sezoni i još 25 u sljedećoj. Zabio je pritom 11 golova, upisao 17 asistencija, završivši dva puta u MLS All-Star momčadi. Bio je to prilično dobar učinak, no bilo je i kritika. Da je premlad, da bi trebao još mentalno i fizički napredovati s momcima svojih godina, da među velikim dečkima nije u stanju pružati kvalitetne igre u kontinuitetu...

U prosincu 2006. dogodio se možda i ključni moment Aduove karijere. D.C. United se odlučio na trade s Real Salt Lakeom, a bit će to jedini Real u kojem će Adu zaigrati. Iz današnje perspektive, doima se da su njegovi problemi započeli napuštanjem američke prijestolnice.  Da stvar bude gora, klub iz Washingtona pustio je Adua, te vratara Rimanda (3. izbor na SP u Brazilu, iza Howarda i Guzana) u zamjenu za golmana Jaya Nollyja, koji će kasnije za D.C. United nastupiti na jednoj jedinoj službenoj utakmici.

Adu je za Real Salt Lake odigrao tek 11 utakmica i zabio 1 gol, no odličan nastup 2007. na Svjetskom prvenstvu U-20 donio mu je transfer u Benficu. Portugalci su ga platili dva milijuna dolara, prezentiravši ga europskoj javnosti u kvalifikacijskom susretu Lige prvaka protiv Kopenhagena.

Europa je čekala i čekala 'boom' wonderkida, ali iz Lisabona nikakve senzacionalne vijesti nisu stizale. Opravdavalo se Adua da još nije potpuno fit, da će mu trebati vremena za prilagodbu, da treneri ne koriste njegove usluge na pravi način... Nastavilo se s tim izgovorima i na brojnim posudbama. Krenuo je od Monaca, pa preko Belenensesa i Arisa završio u turskom drugoligašu Rizesporu. Priličan pad. Francuska, Portugal, Grčka, a na koncu Turska nisu svjedočile eksploziji tog 'peleovskog' potencijala. Baš nigdje se nije istaknuo, nitko ga nije poželio kupiti, pa Benfici nije preostalo ništa drugo nego 2011. raskinuti ugovor.

Bila je to godina, pokazuje se, u kojoj je Adu posljednji puta nastupio za SAD. Pokušao je izvući karijeru povratkom u Ameriku, u potrazi za još kojim komadićem tamošnje čarolije i sna. Ali sve je isparilo. Freddyja nisu preporodile niti dvije sezone u Philadelphiji Union, a ni prošlogodišnja avantura u brazilskoj Bahiji.

U veljači ove godine pokušao je u Blackpoolu, međutim tadašnji privremeni šef tog engleskog drugoligaša Barry Ferguson izgovorio je bolnu istinu: "Ništa neće biti s Aduom, zadovoljan sam onim što imamo."

Početkom ovog ljeta nije mu uspjela niti proba u nizozemskom AZ Alkmaaru, da bi 24. srpnja završio u Jagodini, s kojom je potpisao ugovor na godinu i pol dana. No Beethoven i Chopin nisu mu svirali na predstavljanju... Znate tu priču, kada je Dragan Marković zvan Palma - alfa i omega grada Jagodine, udaljenog oko 150 kilometara od Beograda - provalio kako mu "u životu nisu svirali i pjevali samo Beethoven i Chopin, jer je bio mali"?

Pa ako je uspio 'oživiti' njih, možda taj Palma i FK Jagodina ožive i Freddyja Adua... Nećemo se lagati, čisto sumnjamo.

'INKRIMINIRAJUĆA' TEORIJA: ADU NIJE USPIO JER JE PUNO STARIJI NEGO ŠTO TVRDI?

Freddy Adu danas više nije zanimljiv gotovo nikome. Ipak, prijašnjih godina mnogi su se bavili pitanjem zašto nije ništa postigao. Jer nije problem što nije postao 'novi Pele', nego što djelić svog talenta nije uspio iskazati niti u klubovima trećeg, četvrtog, pa i petog europskog razreda. Danas je, eto, s 25 godina član Jagodine, koja raste u srpskim okvirima, ali je primjerice još 2007., kada je Adu igrao u Benfici, bila tek srpski trećeligaš... I dok jedni tvrde da je Adu "pukao pod pritiskom prevelikih očekivanja", drugi će reći da se tajna krije u godinama. Preciznije, da je Adu puno stariji nego što tvrdi. Freddy je rođen u Gani, a sam je jednom prilikom priznao da su ga kao dječaka od 9-10 godina neprestano pitali o njegovoj dobi. "Tada mi je to smetalo, ali više me nije briga", rekao je Adu. Sve u svemu, zagovornici 'inkriminirajuće' teorije nude razne argumente. Freddy je još u Gani igrao s trostruko starijima od sebe, slično je bilo i u SAD-u, gdje je preskakao i razrede "jer je bio zreliji i mudriji od vršnjaka"... Na koncu, s 13 godina imao je 173cm, a toliko je visok i danas kada mu je 25. Da, mora se priznati da tu fali logike.

IGRAČKI KARTON - 10 GODINA, 10 KLUBOVA

Godina rođenja: 1989.

Mjesto rođenja: Tema (Gana)

Klubovi: D.C. United (2004.-2006.), Real Salt Lake (2007.), Benfica (2007.-2011.), Monaco (2008.-2009.), Belenenses (2009.), Aris (2010.), Rizespor (2011.), Philadelphia Union (2011.-2013.), Bahia (2013.), Jagodina (2014.-?)

Reprezentacija: SAD (17 nastupa, 2 gola)

Postignuća: osvajač MLS-a s D.C. Unitedom (2004.), član MLS All-Star momčadi (2004. i 2006.), najbolji igrač MLS-a po izboru navijača (2006.)

(Foto: Action Images)