Od Airbikea do brodske palube: Neobičan put Tonija Fruka

“Kad je dobio karton protiv Varaždina, zvao sam ga i rekao mu da bi možda bilo mudro iskoristiti te dvije utakmice koje neće igrati da malo pojača rad s kondicijskim trenerom. Samo mi se nasmijao i rekao da je već ujutro već odradio takav trening”, započeo nam je Ivan Rukavina, agent Tonija Fruka priču o zvijezdi Rijeke i novom reprezentativcu. O malom čarobnjaku iz slavonskih ravnica koji kroči put Rijeke prema naslovu prvaka.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Rukavina, njegov agent i kroničar ove nogometne bajke, priča nam o Fruku kao da opisuje neku rijetku biljku koja je nikla usred betonske džungle. Jer, Frukova priča je kao neki čudni nogometni recept. Uzmite malo slavonske ravnice, dodajte prstohvat talijanske renesanse iz Firenze, ubacite malo belgijske čokolade iz Mouscrona i sve to zalijte kvarnerskom burom. Ono što dobijete je igrač koji na terenu izgleda kao da je izašao iz nekog drugog svijeta…

I poseban karakter. “Glavu” koja dojmi... I koja uoči nedjeljnog 24. rođendana živi svoje snove. Toni Fruk je glavni igrač Rijeke. Uz Livaju, Petkovića, Rakitića i Baturinu - zvijezda HNL-a koji vuče Rijeku na dva kolosijeka. I novi član Dalićeva ansambla.

“Nije mi to iznenađenje. Mogu sada hiniti i praviti se, ali doista nije. Toni je već neko vrijeme na širem popisu, mislim da je dominacija protiv Dinama i Hajduke bila presudna za poziv. Saznao sam za poziv prije objave, zvao sam ga ali me Đalović preduhitrio”, smije se Rukavina kojeg šira javnost poznaje kao idejnog autora TV showa “Utakmica života”. No, to je tek dio cijelog niza ešalona stvari kojima se naš sugovornik bavi. Iako, reći će nam, Toni je u fokusu već nekoliko godina. Upravo zato smo sjeli s njim da nam ispriča priču o tom malom iz Lile, sela pored Našica, koji će 17. zakoračiti u splitski Lav i zadužiti opremu kod svog Pileta, legendarnog ekonoma Vatrenih i Rijeke.

Fruka i Rukavinu veže pripadnost istom podneblju. Slavoniji. No, suradnja je krenula dok je igrač Rijeke bio u akademiji Fiorentine. U Firenzu je stigao iz belgijskog Mouscrona. Nogometno je prohodao u NK NAŠKU-u u Našicama a od 12. godine stasao u osječkom Hypo limaču.

“Nije Toni moj projekt. On je svoj. I svojih roditelja koji su se odricali da mu stvore priliku koju je on iskoristio isključivo svojom sposobnošću, talentom, velikim radom i odricanjem. Nije lako bilo pet godina voziti ga iz Lile do Osijeka na svaki trening, pa si organizirati život i preseliti se u Belgiju, gdje je Tonijeva majka Tanja bila uz njega. No, kada dovoljno vjeruješ i vrijedno radiš na sebi - onda ti život vrati”.

Spojili su se dok je Toni Fruk bio u Fiorentini. Nastupao je u Primaveri i budućnost je bila prilično nejasna.

“Sjeli smo za stol da se upoznamo i shvatimo način na koji obojica razmišljamo. To mi je bilo bitno jer sam htio osjetiti „kako diše“. I odmah me dobio načinom razmišljanja, samopouzdanjem. Imao je savršeno centriranu glavu, kako ja volim reći”, sjetit će se Rukavina pa odmah ponuditi čitav niz dokaza svojoj tezi. Priča nam i evocira uspomene na nekoliko detalja koji će nam približiti sliku o Fruku i njegovoj “glavi”.

“Sjedimo u društvu kondicijskog trenera koji nam priča kako je “Airbike” odlična stvar. Drugi dan Toni mi šalje sliku iz svog minijaturnog stana na zagrebačkim Ravnicama. Kupio je taj Airbike, smjestio ga između kauča i televizora, taman u to malo slobodnog prostora i poslao poruku da se počastio”, smije se naš sugovornik koji pokazuje i fotografije improvizirane teretane obiteljske kuće koju je Fruk pretvorio u improviziranu teretanu. Na zidu motivacijske poruke a fitness se radio tijekom odmora, prethodno otrčavši rutu od nekih šest kilometara na poljskom putu i šumi.

“Kad zbrojiš tu garažu, taj Airbike između kauča i tv-a, trčanje kroz šumu u sedam sati ujutro na Novu godinu - dobiješ odgovor koliko je Toni jak u glavi i zašto mu se sve ovo događa”.

Vraćamo se u godine korone, razdoblje kada je svijet stao, ali Frukova karijera krenula u neočekivanom smjeru. Ivan Rukavina smatrao je da nema smisla čekati da ga netko primijeti i ponudi priliku među seniorima – vrijeme je bilo za konkretne poteze. Predložio mu je posudbu u Dubravu, lokalno okruženje koje bi moglo biti idealno za novi početak.

“Iako smo se tada već dobro upoznali, bio sam svjestan da bi me mogao čudno gledati kada mu dođem s tim prijedlogom. Malo je onih koji bi ostavili Fiorentinu i otišli u Dubravu. Rekao sam mu smatram da mu je pametno vratiti se u domaće okruženje, te da mora što prije u seniorksi nogomet. Nakon što je poslušao sve moje argumente, odmah je prihvatio” prisjeća se Rukavina.

U Dubravi je Fruk igrao na lijevom krilu i ubrzo pokazao svoj potencijal – zabio je nekoliko golova, uključujući hat-trick protiv Dinama.

“Sjećam se toga. Sjeli smo nakon utakmice, oko nas šušur. Pogledam ga u oči i kažem: ‘Toni, molim te, samo nemoj sada pomisliti da si neki igrač. Uvjeren sam da možeš i u sebi imaš daleko više, očekujem od tebe puno više, a znam da i ti od sebe očekuješ daleko više! Kada to napraviš u Ligi prvaka – onda izađi gdje god poželiš i reci – e sad sam igrač! Do tada, samo šuti i radi!’ Više je to bilo kroz šalu, svojstveno našem maksimalno otvorenom i iskrenom odnosu, ali shvatio je poruku. Ustao se i otišao odraditi trening.”

Dinamo ga je primijetio nakon tih nastupa, a bilo je govora o mogućem prelasku u B momčad. Fruk i njegov agent bili su skloni toj ideji, no priča iz nekog razloga nije zaživjela. Umjesto toga, Fruk je odabrao Goricu kao sljedeći korak u karijeri.

“Odabrali smo Goricu – razvojni klub s kvalitetnim trenerskim kadrom i prvoligaškim izazovima. Nismo pogriješili. Iako je i tamo Fruk lutao s pozicije na poziciju, dobio je ono što je htio: potvrdu da može igrati na prvoligaškoj razini” objašnjava Rukavina.

Još u dresu Dubrave, Fruk je dobio i jednog velikog fana. Sergej Jakirović nije krio da se zaljubio u malog iz Našica.

“Jakir ga je vidio na utakmici Dubrave i Sesveta, Tonijevoj debitantskoj seniorskoj utakmici koja se igrala na stadionu u Kustošiji. Odmah mu se svidio i od tada ga intenzivno prati. Prilikom odlaska iz Gorice i izbora novog kluba, Jakir je bio trener Rijeke i zajedno sa sportskim direktorom Darkom Raić-Sudarom, jako je zagrizao i svaki drugi dan bio na telefonu s Rukavinom, u namjeri da Fruk postane njegov igrač i središnja figura ekipe koju je tada slagao".

Ubrzo je postao igrač Rijeke.

“Htio ga je trener što je najvažnije. Međutim, osjetili smo da ga tamo svi žele. Od Raić-Sudara pa do predsjednika Miškovića. Došao je u zdravu i ambicioznu sredinu, sve ostalo bilo je na njemu”.

Jakirović je spasio Rijeku i otišao u Maksimir. I Toni je drugi puta zaživio u planovima Dinama.

“Ne znam koliko je to bilo blizu. Prije dolaska u Rijeku pričao s Bišćanom koji mu je bio sklon, ali kao dio nekog šireg rostera. Još od prošlog ljeta, tema Tonijevog transfera u Dinamo opet se aktualizirala, znam da su iz Dinama razgovarali s Rijekom, no mi nismo pritiskali i forsirali taj transfer. E sada, je l' su klubovi bili blizu dogovora ili nisu, koliko je Dinamo nudio ako je nešto uopće nudio i koliko je Rijeka tražila - ne znam i ne ulazim. U tom trenutku imamo ugovor s Rijekom koja je zapravo gospodar njegove sudbine. Toni je sretan tamo, uživa u klubu, u gradu, voli život pored mora. U jednoj od pauza je položio i ispit za voditelja brodice, više puta smo zajedno uživali na moru. Toni je ostao u Rijeci i na kraju se to pokazalo kao dobar potez jer rezultati i njegove igre, pa i taj poziv u reprezentaciju govore sami za sebe”.

Treće sreće za Dinamo neće biti. Fruk je ušao u kategoriju teškaša i neki logičan slijed je odlazak preko granice.

“Nećemo se lagati, ali to je prirodan put. U Rijeci su mu ove zime pojačali ugovor i pokazali mu koliko ga cijene. Osim toga, imao je Mišković ponudu za njega iz kategorije onih kojima je teško reći ne. Iz lige petica i tu negdje, blizu iznosu za koji je Kramarić svojevremeno otišao u Leicester”, otkriva Rukavina.

Pomalo je iznenađujuće što Damir Mišković, poznat po svojoj trgovačkoj vještini, nije iskoristio ovu priliku za prodaju. Međutim, treba priznati da je predsjednik i vlasnik Rijeke ove sezone prešao igricu. Uspio je prodati igrače za impresivnih 20 milijuna eura, a istovremeno je Rijeka vodeća u utrci za naslov i Kup. I sve to unatoč nezadovoljstvu javnosti i navijača.

“Rijeka ima svoju sportsku politiku i odlučili su kako nije vrijeme za Tonijev odlazak” objašnjava Rukavina i nastavlja:

“Pokazuje se da su bili u pravu jer im Toni može donijeti trofeje. Postao je reprezentativac, a ponuda koja će doći u budućnosti vjerojatno će biti još veća. Možda čak i sruši rekord.”

Upitali smo Rukavinu koliko je ova filmska priča i vrtoglavi uspjeh utjecao na njegovog štićenika. “Koliko se zapravo Toni Fruk promijenio u svemu tome?” bilo je naše pitanje.

“Niti milimetra. Još uvijek je onaj skroman mladić koji će mi se javiti u pola šest ujutro, taman prije mise zornice na koju odlazi. Onaj igrač koji je dešnjak, ali je sve svoje značajne golove postigao lijevom nogom. Za kojeg mnogi kažu da ne može trčati, a podaci jasno pokazuju da na svakoj utakmici pretrči kilometražu na razini Lige prvaka. U relativno mladim godinama prošao je kroz mnogo toga i zna put kojim ide, baš kao što svi mi oko njega znamo gdje ga taj put može odvesti.”