OCJENE - Dinamo: Moha i Miha iz noćne more, obrana tragikomična, napad užasan! Jedna od najgorih Dinamovih partija!

Ha, teško ga je za išta okriviti, iako treba ponekad nešto i obraniti i kad se ne očekuje. Ne može se živjeti samo od očekivanih obrana i albija, od onoga što mora skinuti. Istina, nije mu lako kad ga obrana u svakoj utakmici nekoliko puta spektakularno stavi na velika iskušenja, ali baš zato treba i njegov doprinos. Recimo, kod drugog gola mogao je bolje reagirati, nekako zaustaviti taj udarac, zadržati momčad na životu. Nije krivac, ali ovakvom Dinamu treba vratar spasitelj. On to zasad nije!

Nevjerojatno je kako Moha nikad ne nauči lekcije i kako mu se uvijek događaju isti kiksevi. Već u trećoj minuti prošao mu je Kreyziu, srećom, završilo je žutim kartonom za simuliranje. Međutim, ni to nije bila dovoljna opomena, na isti način Kreyziu mu je prošao još dva puta, jednom i zabio. Na isti način kao Sahiti u Splitu, na isti način kao što kraj Moharramija prolaze mnogi drugi igrači. Očita je bila namjera domaćih igrača da što više igraju preko njega, već je postao 'simbol' za najslabiju Dinamovu kariku.

Sad više nema isprike u teškoj ozljedi i malom broju utakmica, Šutalo je, očito, igrač koji u svakoj utakmici napravi barem jedan veliki kiks. Iako smo mu našli alibi kod prvog gola, jer ti njegovi izlasci iz zadnje linije često su znali donijeti loptu i prekinuti suparničke napade, zatvorio je igrača koji je bio bliži lopti, ali nije svoj posao odradio Moharrami. Međutim, kako se utakmica bližila kraju bivao je sve nesigurniji i na tlu i u zraku, nekoliko pogrešaka 'okrunio' je velikim kiksom i izgubljenom čistom loptom prije drugog pogotka Ballkanija. Katastrofalna reakcija!

Najmanje loš u zadnjoj Dinamovoj liniji, imao je nekoliko dobrih reakcija, u završnici susreta pokušao i glavom, kad ne mogu napadači doći u priliku, morao je doći on. Naravno, nije ni on mogao pokriti sve propuste svojih suigrača, našao se dva-tri puta na brisanom prostoru njihovom krivicom, ali u usporedbi s njima bio je najpostojaniji, često je i gradio Dinamove napade, morao je i to činiti u sveobuhvatnoj bezidejnosti Dinamove igre.

Igrao do 79.minute. Jako loša partija od prve minute. Nesiguran, kao u strahu, svako dodavanje bilo mu je lutrija, a vrlo se teško nosio s presingom domaćina, griješio, poklanjao lopte, dvaput nevjerojatno ispao i otvorio im put prema Nevistiću. A onda i krivo stajao kod pogotka Ballkanija, upravo zahvaljujući njemu nije bilo zaleđa, zaspao je i zakasnio izaći. Ofenzivni pokušaji, dva-tri ubačaja, bili su darovi za obranu Kosovara, lagan zadatak. Petar Bočkaj za njega se doima kao Marcelo i najboljim danima! Teško promašaj Dinamove struke.

Igrao do 65.minute. Kod njega se barem vidjela neka želja, iako su i njegovi pokušaju kreacije ostali vrlo tanki. Išao je u prvom dijelu jednom prema gostujućim vratima, djelovala je ta akcija obećavajuće, ali opet se lopta vratila na Dinamovu polovicu i napad krenuo ispočetka. Nedostaje Bulatu okomitost, takva mu dodavanja nisu precizna, a ovaj put niti prekidi i udarci iz daljine nisu bili na pohvalnoj razini. Više se istaknuo u obrambenim zadacima, nekoliko je puta uzeo loptu i prekinuo domaće napade.

Bio je kapetan i samo po tome može pamtiti ovu utakmicu. Kao da svih 90 minuta igra u istoj brzini, odradi on dosta toga, mijenja stranu, presijeca suparničke napade, ali, kad se sve zbroji, malo Dinamo prema naprijed ima od takve igre. Premalo konkretnih, okomitih proigravanja, premalo lopti, koje izbacuju suparnika iz ravnoteže i kompozicije, nema rješenja kad je pred njim kompaktan obrambeni zid. Iskušao je i udarac, međutim, nije ni to bio previše opasan pokušaj.

Izašao na poluvremenu. Jakirović nije bio oduševljen kako su na desnom krilu u Splitu odigrali Emreli i Kaneko pa je odlučio od prve minute pokloniti povjerenje Menalu. No, niti on nije donio ono što je trebalo Dinamu, proboj po boku, ulaz u šesnaesterac, Menalo zna doći i pred gol, zabiti, radio je to u prošlosti. Ali, utopio se i on u sivilo i pad forme većine momčadi, nijednom nije napravio višak, pripremio neku opasnost. A dojam je da bilo prostor, da se bržim protokom lopte u prvom dijelu moglo jače ugroziti domaćine.

Igrao je nazliječen, a i već je netko vrijeme izvan prave forme. I u toj kombinaciji nije se ni moglo očekivati više. Tražio je loptu, pokušavao, zaigrao i na lijevom krilu, međutim, svi su njegovi pokušaji ostali kratki. Nestala je ona moć s loptom u nogama, kad je prolazio kroz braniče i kraj njih, kad je prvi korakom znao napraviti prednost i otvoriti si prostor. Baš mu ništa ne prolazi, već nekoliko utakmica, rijetke su lopte koje dijeli suigračima i dovodi ih u prilike.

Igrao do 65.minute. Skromna partija, ali se od velikog broja očajnih suigrača ipak izdvojio jednim prolaskom u drugom dijelu i oštrom loptom na peterac, koja je skoro završila autogolom. Često s loptom, ali nedovoljno konkretan, izgleda da se bolje osjeća u sredini, nego na krilu, jer, stalno ulazi prema sredini, češće nego što probija suparničke bekove. No, kad ne izbori poziciju za udarac, kad mu ne prođe dribling, tada obično izostaje učinkoviti završetak akcije.

Nevidljiv. I bezopasan. Kasnio na svaku loptu, kad se i ukazalo malo prostora, kad je dobio loptu u noge, vrlo brzo ju je izgubio ili mu de odbijala od nogu. Još jednu priliku, koju je dobio u Dinamu nije iskoristio, učinak mu je mizeran. Baš je Konferencijska liga trebala biti šansa za njega, pogotovo kad nema Petkovića i Drmića, međutim, Kulenović ničime nije pokazao da je Dinamo napravio dobar potez kad ga je vratio s posudbe u Lokomotivi.

Ušao u 46.minuti. Nešto je donio, nešto pokušavao, držao zadnju liniju domaćina na oprezu, nekoliko puta dao upotrebljivu loptu. No, kad se sve zbroji, nije donio ono što je trebao, pogodak, pritisak na vratara, neki potez, koji bi okrenuo Dinamovu silaznu putanju. Jednostavno, daleko od gola, još više od pogotka.

Išao u 65.minuti. Teško je za ikoga reći da je zadovoljio nakon ovakvog poraza, da je zaslužio prolaznu ocjenu. Ali, Sučić je barem radio ono zbog čega je ušao. Unio živost i čvrstinu na sredini terena, a s obzirom da su suigrači bili potpuno nekreativni, odlučio se nekoliko puta i na lucidna proigravanja. Nije imao previše uspjeha, ali nije podbacio. Što mu je slaba utjeha i teško da će se pamtiti.

Ušao u 65.minuti. Pokušao je povezati Dinamove redove, imao dva-tri pokušaja, uzeo loptu suparniku i htio nešto izgraditi. Ali, kao i svi ostali, bio je u tome neuspješan, osim male doze enegije, zapravo, nije donio previše.

Ušao u 79.minuti. Zaigrao na lijevom boku i nije to izgledalo loše, pogotovo ne u usporedbi s Mihajličenkom. Ali, ipak, igrao premalo za ocjenu.

Dva ružna poraza zaredom, to nikad u Dinamu ne može proći bez kritika i analize i trenerova rada, ipak je on potpisao jednu od najgorih partija Dinama u Europi u zadnjih o-ho-ho godina. Momčad u Splitu i Prištini nije stvorila nijednu pravu priliku, a nakon početnog uzleta i optimizma, kad je izgledalo da će Jakirović podići formu mnogim igračima i vratiti ih u život, sad je sve manje onih koji zaslužuju minutažu. Nije to sve, naravno, njegova krivnja, došao je lošu situaciju, ostao bez nekoliko važnih igrača, primoran je 'kemijati' i davati šansu igračima, koji je nikad ne bi dobili. A ne može on spriječiti sve gluposti koje njegovi igrači rade na terenu i gafove, koje pripremi Dinamova obrana. Upao je u 'nebrano grožđe' i nije lako iz njega izaći. Međutim, nije nam jasno zašto se odlučio za Mihajličenka, kojega je i sam već, praktički, otpisao, zašto kraj takve obrane Perkovića i Sosu toliko daleko od ozbiljnije minutaže.