OCJENE - Dinamo: Bili su zečevi, postali su lavovi. Domagoj se zove Moris!

Vjerujemo da su na njega ostavile traga sve ove priče oko Livakovića, golmanskog pitanja, dodatnu nesigurnost unijela i ona partija iz Thuna. U ovakvim utakmicama Dinamu treba vratar, koji će obraniti i ono što se čini nemoguće, a pogotovo mora kvalitetno reagirati u situacijama kod dva Thunova gola. Kod prvoga je, istina, griješila čitava obrana, ali trebao je bolje istrčati, procijeniti put lopte prema drugoj vratnici. A onaj drugi, to ne moramo ni komentirati, primiti glavom iz mrtvog kuta. Srećom, Dinamo se izukao iz ponora, došao do zvijezda pa će se i te njegove greške negdje izgubiti. Ali, golmansko pitanje ostaje!

Kakve nogomet priče može ispričati! Kidao je često živce svojim potezima, izgubljenim duelima, defenzivnim potezima i nerezonskim odlukama, a onda je postao junak. Kakva golčina, ne samo lijepa, viralna, već važna, jedna od onih koje će se pamtiti godinama. Poput onog Vidinog pogotka Ludogorecu, recimo. Domagoj se zove Moris! S 20-ak metara, bomba neobranjiva. Ne samo to, ako je već u obrani i škripio, prema naprijed je napravio puno. Uostalom, baš je on asistirao Belji za Dinamov povratak u utakmicu, 'prodao' je Švicarcima tri lažnjaka, nakon onog prvog opasno je pucao prema vratima, bio je to rijedak Dinamov pokušaj u prvom dijelu!

Igrao do 91. minute. Jedna od najboljih utakmica u Dinamovom dresu. E, to je sad već razina na kojoj se može pričati zašto pobuđuje interes inozemnih klubova. Naravno, bilo bi dobro da je više takvih prezentacija, ali govorimo o ovoj utakmici, bio je besprijekoran. Nije griješio, borio se u zraku s robusnim Thunovim napadačima, u početku teže, kasnije je često te duele i dobivao, dobro se postavljao, a prema kraju utakmice, onih prvih 90 minuta, krenuo je i prema naprijed, odigrao nekoliko kvalitetnih lopta za napadače, tu je do izražaja došla i njegova tehnika. Po dojmu i učinku nije zaslužio zamjenu, ali bio je to taktički potez, Kovačević je, pretpostavljamo, procijenio da će u borbi 11 na 10 Galešić ofenzivno donijeti više, možda i nekim udarcem probiti švicarski blok.

Nije onako uvjerljiv i dominantan kao prošle sezone, ali pripisat ćemo to napornom ljetu, ozljedi koja ga je mučila, tjelesnoj građa, koja možda iziskuje duži period za ulazak u formu. Ali, kako se dizao Dinamo, tako je i on postao bolji, pokazao autoritet, sve manje griješio, vratio je sigurnost, pogotovo u skoku gdje su zahtjevi bili najveći. Vjerujemo da on nije upitan i da će u sljedećim utakmicama biti sve bolji.

Igrao do 46. minute. Slabo, jako slabo, ispod razine njegovih dosadašnjih partija. Nemoćan, bez rješenja, mogao je i on bolje reagirati kod prvoga pogotka, bio je zadnja karika u lancu koja je puknula u toj akciji. Nekoliko nepotrebnih grešaka, pa red nervoze i žuti karton, za kraj svoje predstave udarac desnom nogom, koji je otišao daleko od vrata. Imao je u toj situaciji boljih rješenja, taj je udarac djelovao više kao potez očajnika.

Igrao do 58. minute. Puno puta smo naglašavali tu njegovu igru na bljeskovu, u nizu jedna ili dvije dobre utakmice pa onda nekoliko (mjeseci) loših. Ali sad čak nema ni tih bljeskova, u dvije utakmice tek dva poteza vrijedna pažnje, zapravo, jedno veliko ništa. Nije krilo, to smo znali, nadali su se i u klubu da bi možda mogao postati kvalitetan, veznjak s idejom. Trebao je zamijeniti Luku Stojkovića, a samo je dokazao da nije njegova klasa. Potrošio je nove kredite, pitanje je hoće li ih više imati! Desetka na dresu ima sve manje smisla...

Igrao do 120. minute. Krenuo je užasno, izgubljena lopta prije prvog pogotka Thuna, jefitno prodana, nešto što igrač njegova iskustva i kvalitete ne bi smio činiti. Onako, ni iz čega, nepotrebno, neoprezno. Djelovao je na tom početku usporeno, daleko od forme kakva bi ga trebala lansirati na popis Slavena Bilića. Međutim, Mišić je pokazao karakter. Ta ga je pogreška prodrmala, krenuo je u iskupljenje, nije ga išlo, ali tražio je potez, tražio je okomicu za napadače, pokušao podići i sebe i momčad. I uspio je u nastavku, zadržao je loptu 100 puta, proigravao na krilo, u šesnaesterac, dvaput i sam pucao, oduzeo brojne lopte. I na kraju, bez dvojbe, zaslužio mnogo višu ocjenu od tog prvotnog dojma.

Promjenjiva partija, u prvom poluvremenu kao da se skrivao, ne namjerno, nije dolazio do lopte, nije imao prava rješenja. U nastavku ipak bolje izdanje, pojavio se više puta i u završnici, u svom stilu iz drugog plana, ovog puta nije poentirao. Ali je bio opasniji, konkretniji, nije bio niti daleko od još jednog europskog pogotka. Nesumnjivo, imao je dobrih minuta, ali i trenutaka kad je nedostajao na terenu.

Igrao do 58. minute. I on munjevitom brzinom gubi argumente za poziciju startera. Problem je što Dinamo trenutno na toj poziciji nema previše rješenja, iako se Fran Topić u ove dvije utakmice pokazao boljim izborom. Višestruko boljim! Mora Mario Kovačević to osjetiti i ranije, Lisica nije prošao pripreme, prije toga bio je i bolestan i teško se vraćao. Očito, nije na 100 posto, prema naprijed nije donio nikakvu opasnost za Thunovu obranu, svi su pokušaji naišli na zid, a i ta njegova čuvena brzina ne dolazi do izražaja, ne može se pohvaliti niti obrambenim doprinosom. Nije slučajno Dinamo postao opasniji, konkretniji njegovim izlaskom.

U prvom poluvremenu odsječen, bez prave lopte, vraćao se po nju i na centar, primao udarce brnaića i veznjaka. Imao je dvije (polu)prilike, pogotovo onu glavom, u kojima je mogao bolje reagirati, možda i poentirati, kao da je malo težeg koraka bio u odnosu na gostujuće čuvare. Možda nije izgledalo da će to biti njegova večer, ali kad je trebalo napravio je ono zbog čega jest na terenu. Zabio je gol, malo spretno i sretno, ali takvi se potezi od strijelaca i očekuju. Vratio je Dinamo u utakmicu, vjerujemo i otvorio novu golgetersku seriju. Štata što nije ušao onaj lob na kraju, dobar i logičan pokušaj, ali nije bi previše bitno.

Igrao do 58. minute. Vratio se Orša, zaslužio pljesak Maksimira na predstavljanju, ali vidi se na početku sezonu da to nije onaj 'stari' Orša. Ne prolazi jedan na jedan, ne izvlači se na one svoje udarce, nedostaje brzine. Sjećamo se iz prvog mandata da je teže, sporije ulazio u formu, vjerujemo da će povećati razinu igre i učinak, da će Oršić isporučiti više od ovoga što je ponudio u utakmicama protiv Thuna. Dužnik, sigurno, ali ne treba ga razapinjati i stavljati mu pritisak da baš on mora sve sam prelomiti.

Igrao od 46. minute umjesto Gode. Donio je živost, više brzine i energije prema naprijed, još da je malo više preciznosti u tim ubačajima... Kako je vrijeme odmicalo tako je dobivao na hrabrosti, odlučnosti, išao u prodore, donosio loptu pred suparnički šesnaesterac, okušao je i udarac. Inače slovi kao igrač kojemu je obrana slabija strana, ali sad se to nije vidjelo, njemu Thunove kontre, koje su prema kraju dvoboja jenjale, nisu radile velike probleme. Treba mu kontinuitet, to je očito.

Igrao od 58. minute umjesto Vidovića. Kakav ulazak s klupe, sjajan! Želja, motiv, energija i dva poteza, koja su okrenula utakmicu. Pa i sezonu. Prvo je izborio isključenje, onda i zabio za 2-2, Švicarcima je bio iznenađenje, enigma, izmigoljio im je svaki put, teško su ga zaustavljali. Veliki dobitnik ovog ljeta, bio je u Maksimiru otpisan, već na pripremama pokazao je da bi mogao biti neočekivani džoker, sad je to i potvrdio. S njim Dinamo ima tu živost, on je, što se popularno kaže, divlji igrač, nepredvidljiv. Velika utakmica, koju će pamtiti. Ne samo on!

Igrao od 58. minute umjesto Lisice. I on se prometnuo u junaka, ne samo ove utakmica već čitavog dvoboja s Thunom. U Švicarskoj je ušao s klupe i iznjedrio asistenciju za Zajca, sad je napravio još više. Pravu pomutnju izazvao je na desnoj strani, ubacio iz kornera za pogodak Kačavende, stalno prijetio, pogodio je i vratnicu. Dečko koji je izuzetno napredovao, koji je uvijek bio u drugom, trećem planu, sad je postao legitimni kandidat i za udarnih 11, barem dok je postojeći kadar u svlačionici. Jak adut, nema što!

Igrao od 58. minute umjesto Oršića. Učinak je izostao, ali kao i uvijek donio je dodatnu živost, opasnost, 'gnjavio' je suparničku obranu, stalno nadirao licem prema šesnaestercu, a uz malo više sreće neki od njegovih pokušaja ili ubačaja mogli su završiti pogotkom. Još traži pucačku formu, ali zadaću je ispunio, Dinamo je s njim bio opasniji, okomitiji. Nije prezao od duela, niti od naguravanja u trenucima kad su takvi istupi dobrodošli.

Igrao od 91. minute umjesto Domingueza. Ima tu nesreću da nikako nije u prvih 11, kvalitetom tu pripada, barem ponekad. Ali, kad god dobije šansu ne zakaže, odradi sve što treba. Siguran, pravovremen, miran. Može doprinijeti i napadu, pogotovo protiv bloka, 'bunkera', zna se da ima kvalitetne ubačaje i opasne udarce. Ali, na kraju nije bilo potrebe za takvim potezima, odradio ono što je trebao odraditi.

Igrao od 120. minute umjesto Mišića. Debitirao u sudačkoj nadoknadi, premalo za ocjenu.

Zašto Dinamo mora odigrati jedno loše poluvrijeme, da bi drugo bilo sasvim drugačije? To je pitanje na koje mora tražiti odgovor, utakmica je bila slična onoj u Thunu, a on je nakon prvih 45 minuta izgledao kao čovjek koji gubi konce utakmice i koji će teško pronaći rješenje. Kao da je opet pao u švicarsku zamku i klizio u ponor. Međutim, uspio je pronaći put do pobjede, zamijenio je najslabije karike Vidovića, Godu, Oršića i Lisicu, uveo Topića, Kačavendu, Hoxhu i Pereza Vinlöfa, pomogao je i taj crveni karton, naravno, ali Dinamo je potpuno promijenio lice. Zečevi su postali lavovi, na kraju slomili Švicarce i ostvarili prvi, osnovni cilj ove sezone. Možda je to jedna od onih utakmica koje mijenjaju i njegovu trenersku karijeru!