
Obrana pada u svim jačim utakmicama, Hajduk u četiri dvoboja primio 11 pogodaka i uzeo samo bod
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 23.11.25. | 15:00
Hajduk je u 10 utakmica primio dva pogotka, a sve ostalo je dobio u tri derbija i susret s Varaždinom iz kojih je izvukao samo jedan remi
Nešto se ozbiljno dogodilo, negdje je došlo do pucanja sustava. Hajduk je u 13 utakmica primio osam pogodaka, a onda je uslijedila golijada u mreži Ivušića na Rujevici. Pet pogodaka u jednoj naspram osam u 13 dvoboja. Negdje je došlo do 'kratkog spoja'. Je li problem u zadnjoj liniji, veznom redu, vrataru ili momčadskoj kvaliteti? Je li možda situacija u odnosu kapetana i trenera utjecala na ekipu? U takav rasplet najmanje smo skloni vjerovati, premda se nikad i ništa ne smije isključiti. Ali, ipak ćemo se zadržati na igri, jer Hajduk je i prije, sa Livajom i bez Livaje, uspješno prolazio kroz prvenstvene dvoboje ove sezone. Sve do jedne 'mine' na koju su naletjeli u Rijeci.
Ništa nije slučajno, rečenica je koje se često držimo u analizi. Bilo da je riječ o uspjehu ili neuspjehu, uvijek postoji neki razlog koji se provlači kao poveznica. Hajduk je u četiri prvenstvena dvoboja ove sezone primio čak 11 od ukupno 13 pogodaka. Krenulo je s Rijekom na Poljudu (2-2), nastavilo se u Varaždinu (0-2), potom s Dinamom na Poljudu (0-2) da bi došli i do sramotne blamaže na Rujevici (0-5). U preostalih 10 prvenstvenih dvoboja primili su Bijeli tek dva pogotka. Jedan od Istre 1961 u Splitu i drugi od Gorice na gostovanju. Pouka je jasna, obrana izgleda kao neprobojna utvrda u dvobojima gdje s druge strane nema pojedinačne klase ni ekipe koja će odigrati brzu tranziciju.
Garcia u trenerskoj karijeri do Hajduka nije navikao braniti tranziciju, već upravo igrati na takav način kroz kontranapade. Zato se u Hajduku događa da u susretima protiv jačih protivnika ne uspjeva u temeljnoj namjeri da vezni red posjedom drži utakmicu pod kontrolom i ne dopušta protivniku da uopće dođe u sudar sa zadnjom linijom. Zato je u tih 10 dvoboja gdje su 'inkasirana' samo dva pogotka Hajduk izgledao moćno sa besprijekornom zadnjom linijom. Međutim, činjenica je da u tim susretima obrana ispred Ivušića, a ni sam vratar, nisu imali nikakvih većih intervencija. Osam je praznih mreža upisao Ivušić, a već smo to konstatirali, nijedna od tih utakmica nije imala njegov osobni potpis. Jasno je i zašto, protivnici su zaustavljeni daleko od Hajdukovih vrata, pa je Ivušiću ostalo samo odraditi temeljne zadaće. Uz to, Hajduku se drugi put ove sezone dogodio slični scenarij uvoda u utakmicu. U Varaždinu i Rijeci utakmice je izgubio nakon rano primljenih pogodaka i poslije se više nije uspjevao vratiti u dvoboj, što je dakako i pitanje karaktera momčadi.
Do blamaže na Rujevici imao je Hajduk uvjerljivo najbolju obranu HNL-a. Sve je izgledalo sjajno i bajno, ali u trenutku kada smo došli do istog dijela rasporeda kao u prvom krugu, nastali su problemi. Nakon utakmice lako je imati naknadnu pamet pa se upitati zašto Garcia nije ostavio Pajazitija na klupi, a Sigura upotrijebio kao čuvara za Fruka. Možda je iskusniji Karačić mogao istrčati u Jadranskom derbiju umjesto 19-ogodišnjeg Hodaka.
Možemo sada nizati pitanja, ali dvije stvari su potpuno jasne. Vezni red nije protiv Rijeke uspio zadržati protivnika daleko od Ivušićevih vrata, a Rijeka je visokim presingom onemogućila konkretniji izlazak Hajduka. Propao je Garcijin plan za 'build up', a pritom je Rijeka imala i sjajnu realizaciju. Pet udaraca u okvir, pet pogodaka, statistika je koja puno govori i o vrataru Ivušiću. Nijedan pogodak ne ide direktno 'na dušu' čuvaru mreže Bijelih, ali vratar njegovog iskustva i rejtinga morao bio nešto i obraniti. Barem neki udarac sa 20 metara, jer ovako proizlazi da je svaki udarac koji protivnik uputi u okvir gotovo siguran pogodak. Prito mladi Silić i dalje stoji u pričuvi, a iskustvo sakuplja kroz utakmice hrvatske reprezentacije U21.



.jpg.webp)













.jpg.webp)

