Nogometaši misle da ih se izrabljuje, pa prijete štrajkom. Ma nemojte!?

Ruku pod ruku s industrijalizacijom, u Engleskoj se pojavio i otpor prema nesmiljenim moćnicima koji su, istovremeno, sebi punili džepove i 'usput' brutalno izrabljivali radnu snagu. Stoga su se 1830-ih radnici počeli okupljati u sindikalne organizacije. A već se onomad proćelavim, bogatim vlasnicima industrijskih firmi kostriješila kosa na vratu na sam spomen sindikata.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Pa su se ti isti vlastelini, u začecima sindikalnih pokreta, služili brutalnim metodama gušenja bilo kakvih radničkih okupljanja. Vođe pokreta, kao i njihove obitelji, su zastrašivane, ucjenjivane, ozljeđivane, a u nekim brutalnijim slučajevima i ubijane. Kasnije se, a taj modus operandi vrijedi i danas, doskočilo rješavanju 'problema' puno perfidnijim metodama, čitaj potkupljivanjem sindikalnih predvodnika.

Jasno, kako se opresija pojačavala, tako se pojačavao i otpor radnika. Stoga je kao jedan od najefektnijih radničkih poteza nastao – štrajk.

Od tada se sindikalistički pokret razvio, pa danas praktički nema ozbiljnije grane djelatnosti koja nema svog sindikalca. Tako je i u sportu.

U NBA ligi je 'unija igrača' vrlo ugledna i često su njeni predstavnici na sastancima i pregovorima s vrhuškom lige oko kalendara, igračkih ugovora i prava... Nekada su više, nekada manje uspješni, ali glas igrača se čuje.

VIDEO Liverpool na vrhu ljestvice, preokret Aston Ville

VIDEO Plavi preslušali Čekićare

Savršeni Gvardiol opet raspametio sve oko sebe: „Pronašli smo Maldinijevog izgubljenog brata!“

Nogometni pandan toga je premierligaški The Professional Footballers' Association koji okuplja aktivne i bivše nogometaše i nogometašice, ali nema toliku snagu kao onaj NBA-ovski.

No, ovih dana bi taj sindikat mogao dobiti na važnosti. Naime, nekoliko viđenijih nogometaša i trenera je izrazilo nezadovoljstvo oko natrpanog kalendara natjecanja. Najgrlatiji je pritom bio veznjak Manchester Cityja, Rodri, koji je prvi potegnuo mogućnost štrajka igrača.

„Igramo previše utakmice, igrači se ozljeđuju, a niti naša izvedba ne može biti vrhunska kada smo iscijeđeni. Iz mog iskustva mogu reći da je 60, 70 utakmica u sezoni previše. Negdje između 40 i 50 utakmica je volumen u kojemu igrač može igrati na najvišem nivou. Preko toga sposobnost opada i nemoguće je održati potreban fizički nivo. Ove sezone ćemo možda ići i do 80 utakmica. Ovisi koliko daleko stignemo u nekim natjecanjima , to je previše“, istaknuo je Rodri, inače jedan od favorita za osvajanje Zlatne lopte. Veznjaka španjolske reprezentacije smeta i to što „nitko ne brine za zdravlje igrača“.

„Moramo se sami brinuti o sebi, jer mi smo glavni protagonisti ovog sporta ili posla ili kako god ga želite nazvati. Nije sve u novcu ili marketingu, važna je i kvaliteta izvedbe. Kada nisam umoran, mogu bolje igrati, a ako ljudi žele bolji nogomet, onda nam treba više odmora“, dodao je Rodri, a kojeg su podržali i Kevin De Bruyne, Thibaut Courtois, Dani Carvajal, Bernardo Silva, Jules Koundé...

Njegove riječi, gledano iz perspektive nogometaša imaju smisla, jer tko si ne bi želio produžiti karijeru za još pokoju sezonu i zgrnuti još poneki milijunčić, no ovima gore nabrojanima na kraju svakog mjeseca kapne oko milijun eura na račun. Brojkom, 1.000.000 eura. Pa se postavlja pitanje zbog čega bi se igračima izašlo u susret? Hoće li im se zbog 20 ili 30 utakmica manje tijekom sezone proporcionalno i smanjiti ugovori? Neće.

Uistinu je teško podržati Rodrijeva razmišljanja, jer nogometaši zarađuju ozbiljne novce za ono što rade. Ali su odlučili podići svoj glas jer, pazite sad, misle da ih se izrabljuje pa prijete štrajkom!? Zamislite samo što bi im na to rekli oni radnici s početka priče koji su se gušili u rudnicima, koji su radili u prašnjavim i hladnim tvornicama za kikiriki?

Nogometaši prebacuju odgovornost na vlasnike klubova, Fifu i Uefu, a stvar je dosta jednostavna: ako ti se ne sviđa, promijeni posao. Zamijeni tu svoju basnoslovnu plaću za uredskih osam do četiri i 'smrtničku plaću', pa onda pričaj o „nenormalnim zahtjevima“.

Ali to je i preslika današnjeg društva...

Inače, od 17.30 sati igraju dva najveća favorita za osvajanje engleske Premier lige – City će na Etihadu ugostiti Arsenal. Dvije momčadi kombinirano vrijede 2,5 milijardi eura, a prosječna plaća igrača je 'tek nešto veća' od hrvatske. Početak je sezone, noge su svježe, stoga bi, ako povučemo paralelu s Rodrijevim riječima, izvedba ovog poslijepodneva u Manchesteru trebala biti spektakularna. Pa hajde da onda uživamo u tom nogometu, prije nego ga zamrzne sveopći štrajk izrabljivanih nogometaša...