Slavko Midzor/PIXSELL
Slavko Midzor/PIXSELL

Nogomet koji (napokon) nije umro u ljepoti

Vrijeme Čitanja: 2min | sub. 22.02.25. | 08:01

Lokosi su, nakon dugo vremena, odradili utakmicu gdje je manji naglasak bio na estetici i vizualnom aspektu momčadi na terenu. Svejedno, došli su do velika tri boda

Lokomotiva Silvija Čabraje, ne samo ove sezone, već i u prethodnima, često je bila sinonim za sportsku krilaticu umiranja u ljepoti. Nogomet koji je bio oku ugodan, ali je često znao nes(p)retno ostati bez bodova. Protiv Varaždina, njegovi su igrači pokazali da i bez atraktivnosti, mogu pronaći put do bodova.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Prije svega, nezahvalno je ići u neke pretjerane dubinske analize sinoćnje utakmice, s obzirom na to da su gosti već u devetoj minuti ostali s igračem manje. U takvim se postavkama, što je i logično, Šafarićeva momčad spustila u niski blok, ne dozvoljavajući konkretnije prijetnje Silićevim vratima. Naravno, takva obrana ne dozvoljava razvijanje vlastite igre, koju su Lokosi toliko puta tijekom ove sezone pokazali. Unatoč tomu, pogotkom Smakaja u 56. minuti, koji se pokazao na kraju i jedinim, osvojili su sva tri boda, iako igra nije bila spektakularna.

U Kranjčevićevoj su u posljednje vrijeme padali i Dinamo i Hajduk. Na tu je listu sada dospio i Varaždin. Pozicija na ljestvici, kao i prezentirano, daje im za pravo svrstati se među najbolje momčadi hrvatskog ligaškog nogometa. Da, nije to ista skupina igrača kao protekle jeseni. Otišli su Belcar, Šego i Nekić, a muku muče i s ozljedama, ali je to momčad koja je Rijeci nanijela prvi ovosezonski poraz.

Plavi i Bijeli pali su majstorskim utakmicama Roberta Mudražije. Ali, nije Mudri bio sam u svemu tome. Njega je momčad pogurala u prvi plan i on je zasjao kao produkt momčadi koja je odigrala iznimno lijepe utakmice. Protiv Varaždina, to ipak nije slučaj.

Lokomotiva se puno lakše snalazi protiv momčadi koje igraju otvoreni nogomet. Puno puta, njima je postavka, kao ona Varaždinova, predstavljala problem. Na primjer, utakmica s Istrom 1961 početkom prosinca u sklopu 15. kola HNL-a, dok je još za kormilom Istrijana bio Mister Tramezzani, gdje su Lokosi dominirali svakom relevantnom statističkom kategorijom, pa ipak su sva tri boda otišla prema Puli (1-2).

Ovoga su puta konačno uspjeli prijeći preko kamena spoticanja i pobijedili takvu taktiku, na koju je Šafarić bio primoran. Kao što je i sam trener rekao, ovo je bila jedna pobjeda ''na mišiće''. Nisu do sada bili upoznati s tim terminom igrači s Kajzerice, no pokazali su da borbenošću mogu zamijeniti indisponiranost i doći do velike pobjede.

Momčad Silvija Čabraje nema rezultatski imperativ i lova na europska natjecanja. Prisjetimo li se da su prije svega sedam kola bili posljednjeplasirani na ljestvici, ova prilika, dolazak na svega dva boda od četvrtog mjesta, svakako je neočekivana. Nastave li u ovom ritmu i pokažu li da mogu pobjeđivati i onda kad nisu najbolji, Europa može postati, ne samo san, već i realnost.



Tagovi

NK LokomotivaSilvijo ČabrajaNK VaraždinVaraždin

Ostale Vijesti