Njemački treneri dominiraju nogometom: Trojica u polufinalu LP, a najbolji već neko vrijeme na ribolovu
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 18.08.20. | 09:22
Uspjeh svakog od ovih stručnjaka nije rezultat blitzkriega, već sustavnog rada, obrazovanja i usavršavanja. Ali također velikog uvažavanja onog što zovemo ''softskills''.
Završnica Lige prvaka 2020. po mnogočemu je specifična.
Posebni uvjeti u kojima je organizirana iznjedrila je i iznenađujući sadržaj ladice na kojoj piše ''polufinalisti''. Za popularni ''klempavi'' trofej borit će se po dvije njemačke i dvije francuske momčadi.
NOGOMETNI TIP - Leipzig - PSG
NOGOMETNI TIP - Lyon - Bayern
Po nekima su u pitanju dvije najslabije lige među ligama petice (iako nismo sigurni po čemu je Serie A ispred Bundeslige), no to je narav turnirskog tipa natjecanja sličnog Svjetskom prvenstvu. Uostalom, ova čudna sezona potpuno je izmiješala karte i momčadi ostavila u različitim stanjima forme, mentalne svježine i motivacije.
No jedna stvar pomalo iskače, a to je očit uspjeh njemačkih trenera. Bayern München, Paris Saint-Germain i RB Leipzig u pohod na europski tron iz polufinala povest će Hans-Dieter Flick, Thomas Tuchel i Julian Nagelsmann. Prvi je ovo slučaj u Ligi prvaka da su u polufinalu Lige prvaka nazočna tri trenera iz jedne zemlje.
Sva trojica imali su slične sudbine kao igrači – njihove karijere preuranjeno su okončale ozljede. Flick je imao vjerojatno najzapaženiju. Pet je godina bio igračem Bayerna, 1987. igrao je finale tadašnjeg Kupa prvaka, a s 29 je godina bio primoran završiti s profesionalnim nogometom.
Ono što je zanimljivo jest da se putevi ostale dvojice trenera, međusobnih protivnika u polufinalu, povijesno isprepliću. U sezoni 2007./2008. kad je Tuchel trenirao drugu momčad Augsburga, trebao je nekog da skautira protivnike. Za tu je svrhu angažirao – Juliana Nagelsmanna.
„To je bio moj ulazak u svijet nogometnih trenera. Puno sam naučio od njega.“
Tuchel je, s druge strane, Nagelsmanna opisao kao ''vrlo žednog znanja'', što je mladcu pak dobro došlo prilikom pohađanja Fussball Lehrer programa usavršavanja od strane Deutscher Fussball Bunda (Njemačkog nogometnog saveza), kojeg je završio kao drugi u klasi, odmah iza Domenica Tedesca (sadašnjeg trenera Spartaka iz Moskve).
Alumniji te akademije su također Tuchel i Flick, ali i – Jürgen Klopp. Po mnogima opravdano smatran za najboljeg trenera svijeta u ovom trenutku netko je čija je Tuchel bio sjena: Kad je Klopp 2008. otišao s mjesta trenera Mainza, Tuchel je nakon godinu dana zasjeo upravo na nj. U Borussiji Dortmund 2015. je trenutno zasjeo na upražnjenu poziciju po Kloppovu otisnuću prema gradu Beatlesa.
Upravo spomenuto obrazovanje DFB-a omogućuje ovakvo ''tesanje''. U pitanju je jedno od najrigoroznijih, sa ekstenzivnim pisanim i praktičnim ispitima, simulacijama trening-sesija i preko 800 sati prakse. Usporedbe radi, za dobivanje UEFA-ine Pro licence nužno je 240.
Flick i Nagelsmann dijele još jednu poveznicu, a u pitanju je klub kojim su se otisnuli u vode profesionalnog treniranja. Pogađate, u pitanju je Hoffenheim. Stariji Nagelsmannov kolega, mora se priznati, u dobroj je mjeri ''raskrčio put'' upravo njemu. Za malo koga je klub sa jugozapada Njemačke bio ozbiljan u razdoblju između 2000. i 2005. kad ga je vodio Flick.
Danas 33-godišnji Nagelsmann je u tad već etabliranom bundesligašu ''ispekao zanat'' i priskrbio si angažman u Leipzigu, iako je teren za nj u Hoffenheimu zapravo najviše pripremio još jedan raniji ''preletač'' prema Leipzigu, kritički hvaljeni stručnjak Ralf Rangnick.
S druge strane, nakon kratkog sprinta u Red Bullu iz Salzburga, Flick je čak osam godina proveo u stožeru njemačke reprezentacije kojoj se pridružio odmah nakon SP na domaćem terenu, osvojivši na toj poziciji i svjetski naslov 2014.
2019. se vraća u Bayern, najprije kao pomoćnik a onda i kao glavni trener nakon mučnog stolovanja Nike Kovača. Flickovo preuzimanje kluba, na žalost po ljubitelje bivšeg hrvatskog izbornika, predstavlja klasičnu instancu priče o ružnom pačetu jer su Bavarci od tad jednostavno nezaustavljivi.
„Ono što je Hansijeva velika prednost jest njegov odnos prema igračima. Ima osjećaj za čovjeka, svjestan je da smo mi nogometaši ljudi i zaposlenici i on je postigao da se baš svaki među nama osjeća bitnim. A to je nužno u klubu poput Bayerna.“, rekao je Jerome Boateng.
Nagelsmann je nešto slično naglasio kad je pričao o onome što čini razliku u trenerskom poslu.
„Čvrstog sam uvjerenja da je kod dobrog trenera najbitnija empatija i osjećaj za igrača kao osobu. To je važnije od bilo kojeg taktičkog aspekta.“, rekao je mladi stručnjak.
Spomenuto je i pokazao u slučaju Danija Olma. Bivši Dinamov Španjolac po dolasku u Leipzig nije dobivao previše minuta. Kad je pristupio Nagelsmannu s opaskom da ga to muči i kako misli da svojim zalaganjem i nogometnim znanjem zaslužuje igrati, treneru se ta razina asertivnosti toliko svidjela da je upravo radi toga Olma uvrstio u udarni sastav. Kako mu je Katalonac uzvratio na terenu je poznato.
Ljudskost je pokazao i Tuchel, napose 2017. prilikom neslavne epizode s napadom na autobus Borussije Dortmund. Iako ga je ta epizoda koštala odnosa s klupskom vrhuškom i u konačnici posla, igrači su o njemu pričali u hvalospjevima referirajući se na način kako se ponio prema njima u vremenu oko ove nemile epizode.
U Parizu je malo situacija drukčija. Puno je teže držati zauzdanima taštine megazvijezda, a taktički se Tuchel našao u situaciji u kojoj rezultat često ovisi o inspiraciji upravo tih igrača. Prije svih Neymara i Mbappéa. U polufinalu susrest će se s tipičnim izdankom moderne njemačke škole koju je Nagelsmann implementirao prije svega visokim presingom.
Tko god izađe kao slavljenik, u finalu ima velike šanse suprotstaviti se Hansiju Flicku, tvorcu najnovije iteracije supermoćnog Bayerna koji gnječi protivnike.
„Sretan sam zbog obojice.“, poručio je. Ipak, jasno je da će na dobre želje biti stavljene u moratorij s finalnom utakmicom.
To ovisi jedino o tome hoće li Flick s Bayernom preskočiti neugodni i nepredvidivi Lyon.
(foto: Wolfgang Ratay; POOL/Reuters)
