Niko Domjanić - svira gitaru, studira i trese suparničke mreže

Varaždinski napadač Niko Domjanić (20) živi je dokaz kako jabuka ne pada daleko od stabla. Otac Željko bio je napadač koji je karijeru gradio kroz Čakovec, Međimurje i Zagreb za koji je nastupao u UEFA kupu, a majka Sanela bivša je stolnotenisačica i reprezentativka Hrvatske.

“I deda Vladislav je bio nogometaš, a i brat Roko trenira i igra”, reći će nam Niko Domjanić kojeg smo uhvatili na satovima - gitare.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

“To mi je zanimacija za slobodno vrijeme. Malo prebirem po žicama da se opustim i malo maknem od nogometa. Dobro mi dođe”, priča Niko koji preferira domaće hitova. Od Crvene Jabuke do Prljavog kazališta. A preferira i ugrožavanje suparničkih vratara. Točno minuta mu je trebala u svom debiju za Varaždin da zabije Ivušiću.

“To mi je prvi i najdraži gol koji ću uvijek pamtiti. Sve se poklopilo u toj utakmici, nije moglo biti bolje”.

Jasno da ga trener Kovačević dozira u prvoj seniorskoj sezoni. Još nije odradio punu minutažu, ali na golgeterski konto sletjeli su golovi protiv Belupa te onaj posljednji Labroviću koji je odškrinuo vrata Varaždinu za plasman u Europu.

“Ne osjećam pritisak. Dobro igramo kroz cijelu sezonu i ova pozicija u kojoj se Varaždin nalazi samo je plod svega što smo radili. Od sjajne atmosfere, vrhunskih igrača, publike koja nas prati. Jednostavno se sve poklopilo”.

Posljednje dvije utakmice Varaždin igra protiv Gorice i doma dočekuje Lokomotivu.

“Bitna je prva iduća. Svjesni smo kako Gorica igra za ostanak u ligi i da će biti sve osim lagane utakmice, ali igramo i mi za povijest našeg kluba. Koncentracija mora biti visoka a cilj je jasan. Neka se Gorica spašava protiv Dinama”.

Niko je Čakovca. Ondje je napravio prve nogometne korake. Iako je poziv Varaždina bio permanentan, u kući Domjanićevih odluka je bila da se pričeka do završetka osnovne škole.

“Potom sam krenuo u srednju u Varaždinu i onda se otvorila opcija da nastavim tamo. Izgleda da se sve poklopilo”.

Iako ima mlade godine, Domjanić je izuzetno zrelog razmišljanja. Nakon srednje škole krenuo je očevim stopama koji je uz profesionalni nogomet završio fakultet i postao profesor tjelesnog odgoja te je Niko upisao Kineziološki fakultet.

“Svjestan sam da je profesionalni sport surov i da se puno stvari treba poklopiti da se uspije a diploma u ruci je ipak nešto vrijedno. Upisao sam KIF, ali to je trenutno na čekanju. U svakom slučaju ga imam namjeru završiti jednoga dana. Zbog sebe”.

Kod Domjanićevih je sport doručak, ručak i večera.

“Često pričam s tatom koji ima puno savjeta. Analiziramo moje utakmice, sugerira mi kako da se ponašam pred golom suparnika. Uvijek kaže da tu nema previše dodavanja, da primim i pucam”.

Mladi Domjanić jak je u igri glavom…

“Stalno mi govori da napadam prvu stativu”, smije se Niko.

Osim gitare, Niko voli provoditi vrijeme sa suigračima. Ponajviše s Vugrinecom i Belcarom.

“Možda zato što smo generacijski bliski, ali cijela svlačionica ima dobru atmosferu. Uostalom, to pokazuju rezultati”.

Od uzora uzima pomalo od najboljih. Reći će da mu ja Haaland najatraktivniji ali i da mu se jako sviđa Ibrahimović. Želja je izboriti dres reprezentacije, vjerojatno se i okušati u nekoj od jačih liga.

“Pomalo. Gdje ću sada pričati o takvim stvarima kada skupljam minutažu. Želja je napredovati iz treninga u trening, utakmice u utakmicu. Skupljati iskustvo, minutažu i golove pa ćemo vidjeti gdje će me to odvesti. Naoružan sam strpljenjem i dobrom voljom”, poručio je Niko Domjanić za kraj.