Ni Perišić, ni Icardi, ni GabiGol: Ponos "Gasperinijevih beba" prava je budućnost europskog Intera

Sinoćnjim porazom od Rome Inter je možda propustio i posljednju šansu da ulovi mjesta koje vode u Ligu prvaka.

Trećeplasirani Napoli sada bježi šest bodova, a iako je još dosta do kraja, teško je očekivati da će Roma i Napoli prosuti toliko bodova koliko bi Inter nadoknadio i ulovio neku od te prve tri pozicije. Sa sigurnošću će se sve znati tamo krajem travnja, kada Inter u međusobnom susretu dočekuje Napoli, ali dok su sinoć pokazali kako je ona kriza pod de Boerom davno zaboravljena i kako je Pioli vrlo dobro stabilizirao brod, istovremeno su prikazali igru koja – istini za volju – nije adekvatna za najvišu razinu europskog nogometa. Interu, koliko kod su njegovi navijači naglo bili euforični, treba još posla.

Ipak, jednu stvar je Inter sinoć potvrdio u pozitivnom smislu  - Roberto Gagliardini je definitivno pogodak. Dijete popularne Atalantine akademije igra svoju sezonu za pamćenje; nakon što se i definitivno probio u prvu momčad talentiranih „Gasperinijevih beba“, Gagliardini je dobio i poziv za reprezentaciju, gdje već glorificiraju komplementarnost njega i Verattija kao budućnost Azzurra.

Iako je za Atalantu debitirao još u kup-utakmici u prosincu 2013., Gagliardiniju je preporučeno da kali svoje – tada još uvelike neizbrušeno – nogometno znanje po drugoligaškim klubovima Ceseni, Speziji i Vareseu, gdje se i nije baš naigrao. Međutim, vratio se u Atalantu i svoj punopravni debi u Serie A doživio je 15. svibnja prošle godine na gostovanju kod Genoe. Gasperinijev dolazak na klupu nije samo označio novu eru hit-momčadi, već je talijanski trener izvukao maksimum iz njega, kao i iz cijele hit-ekipe Serie A ove sezone.

Settore Giovanile Atalante poznata je nogometna akademija u Italiji, oslonjena uvelike na trenere koji znaju njene postulate tako što su i sami njen proizvod, ali koji pritom drže do filozofije koja ih je i dovela na mapu najpopularnijih europskih nogometnih akademija. „Mi se kao i Ajax ne fokusiramo toliko na rezultat“, kaže Miro Favini, dugogodišnji direktor akademije, „već nam je primarno da pokažemo tim klincima kako treba igrati nogomet“. Stav koji je pomalo i začuđujuć u današnjem kontekstu, ali koji očito dugoročno itekako daje rezultate.

Gagliardinijeve prednosti nije lako zamijetiti na prvu, možda je zato i trebalo neko vrijeme da se profilira na većoj sceni. Nije tip koji će u eri „gif“ i Youtube clip generacija biti distribuiran internetskim kanalima. U profesionalnoj karijeri postigao je svega tri pogotka; sva tri tijekom posudbi u Serie B. No, to mu nije u opisu posla – ono gdje dvadesetdvogodišnjak briljira suptilna je umjetnost nogometa. Kako jedan citat kaže: „Ono što nas na vidljivoj ljepoti ushićuje, uvijek je samo ono nevidljivo“.

Gagliardini je zapravo pravi igrač sistema, koji je pod Gasperinijevim rigidnim 3-4-3/3-4-1-2 sustavom svoje mjesto pronašao u ulozi mezzale, "širokog" veznjaka u liniji s trojicom. Dok je doduše pod Gasperinijem bio uglavnom više „osmica“ u paru s također talentiranim Franckom Kessiejem, u Interu se prilagodio Piolijevom 4-2-3-1 sa zadacima „četvorke“. Svojom dinamičnošću, izdržljivošću, fizikalijama i disciplinom san je svakog trenera, ponajprije u striktnom taktičkom okruženju talijanskog nogometa. Dolaskom u Inter mnogi su se brinuli kako će se snaći pod većim pritiskom, a on je odgovorio još fokusiranijom igrom, s naglaskom na defanzivu i reguliranje tempa igre. Primjerice, dok je u Atalanti držao prosjek od 1.5 uspješnog starta i jednako toliko presječenih lopti po susretu, kod Piolija je to poraslo na vrlo zamjetnih 3.7 startova i 2.7 presječenih lopti po utakmici.

Jedna zajednička odlika Gasperinijeve i Piolijeve igre je ideja proaktivnog nogometa, gdje je – što se vidjelo i na utakmici protiv Napolija – u Bergamu izrazito cijenjena sposobnost pravovremenog pokretanja kolektivnog, ali i individualnog, „čovjek-na-čovjeka“ presinga. To je polje u kojem se Gagliardini, sa svojim iznimnim osjećajem za prostor i odličnim ulascima u duel, snalazi kao riba u vodi. Dok je uspješni stipendist te filozofije igre u Atalanti, njegovo novo radno mjesto u Interu vapilo je za igračem takvog pedigrea, koji može donijeti prijeko potreban balans u često kaotičnom i disfunkcionalnom veznom redu Nerazzurra. Njihovom veznom redu ne nedostaje kreativaca, već striktno radnika s naglaskom na defanzivni aspekt. Iako izrazito korektan distributer lopti (prema podacima Whoscoreda stoji na 83.5% uspješnih dodavanja), on ne može preuzeti ulogu kreativca i/ili registe. Niti za takvo što posjeduje potrebnu brzinu, niti se osjeća pretjerano ugodno dok se tranzicija oslanja na njega previše. Njegove kvalitete su jasne, stoga nije ni čudo da mu nije dugo trebalo da iz fokusa istisne Kondogbiju, koji se u Interu snašao tek polovično.

Može mu se eventualno sinoć zamjeriti propust u markiranju Nainggolana; istini za volju, to je bila odluka trenera, a i teško da bi itko mogao bolje reagirati kod ona dva fantastična pogotka Belgijca. Jedan detalj nije promaknuo ni novinarima nakon utakmice; Gagliardini je upitan misli li da ga je Nainggolan faulirao u akciji iz koje je sjajno poentirao i drugi put za 2:0. Roberto se nevoljko osvrnuo na to, stavljajući radije fokus na igru sebe i svoje ekipe:

„Ne mislim da su takve situacije one koje određuju susret i koštaju te poraza“, izjavio je.

U tome se može tražiti i esencija njegovog poimanja igre. Takav profil igrača vrijedan je jer će se po tim „suptilnim zvijerima“ uvijek prepoznati bilo momčadi, psihološko, moralno, karakterno. Gagliardinijeva priča mnoge već sad podsjeća na onu Angela Domenghinija, prvog maturanta Atalantine akademije koji je dospio na naslovnice talijanskih medija. Doduše, Domenghini je bio nešto ofanzivniji tip igrača, pogotovo kada je u mitskom finalu Coppa Italije na San Siru 1963. zabio hat-trick Torinu za donošenje najvećeg uspjeha u povijesti kluba. Domenghini je tada prešao u Inter, u čijem je dresu zaradio i poziv za selekciju talijanske reprezentacije koja je u finalu SP 1970. poražena od Brazila.

Ponavlja li se na Gagliardiniju povijest uspjeha ponosa Bergama? Zasad itekako.

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!