Nevjerojatno: Koga Olympiakos potjera, napravi sjajnu trenersku karijeru!

Olympiakos je dominantna figura u grčkom nogometu u posljednjih više od dvadeset godina. Od 1996. godina svega je dvaput prekinut njihov niz, i to kada je Panathinaikos bio prvak 2004. i 2010. godine.

Međutim, ono po čemu je Olympiakos poseban predstavlja činjenica da im ni dominacija često nije zalog da će trener ostati na duži period. U redu, s obzirom na dominaciju koja izlazi iz sportskih domena, čovjek će reći da bi i baka s placa bila prvak s Olympiakosom. Ali jedna je nuspojava – dobar dio onih koji su dobili „cipelu“ pod ne do kraja razjašnjenim okolnostima kasnije su ostvarili zapažene karijere u novim sredinama.

Uzmimo primjer Ernesta Valverdea, koji je dvaput bio trener grčkog kluba. U prvom je mandatu osvojio dvostruku krunu 2009. godine, ali mu klub nije obnovio ugovor „zbog financijskih razloga“, što je izazvalo veliki gnjev navijača. Nakon kraće epizode na čelu Villarreala, Valverde se ipak vratio u Olympiakos, gdje je ponovno postao prvak dvije godine u nizu, ali je napustio klub „iz privatnih razloga“.

Valverde je napravio veliki posao u Španjolskoj po odlasku iz Grčke. S Valencijom je prvo stigao do petog mjesta u La Ligi 2013. godine, dok je u Bilbau s Athleticom uspio doći do 4. mjesta u La Ligi, što je značilo i plasman u skupine Lige prvaka. Sjajan pomak za klub koji je dvije sezone prije toga završio na 10. i na 12. mjestu. U skupini s Portom, Šahtjorom, Athleticom i BATE Borisovom prolaz mu je izmaknuo za dva boda, da bi u Europa ligi kasnije ispao od Torina. S Bilbaom je došao i do finala španjolskog Kupa kralja, u kojem je izgubio od Barcelone 3:1, ali je osvojio španjolski Superkup 2015. godine, demoliravši Barcelonu s ukupnih 5:1 u dva susreta. Danas je, nakon što je Sampaoli obznanio kako će ipak produžiti vjernost Sevilli, prvi kandidat za nasljednika Luisa Enriquea na klupi Barcelone.

Imamo tu i slučaj Leonarda Jardima, čovjeka koji je sinoć odveo fantastičnu momčad Monaca do četvrtfinala Lige prvaka, uz sjajan posao koji radi i u Ligue 1. Monaco bi lako mogao probiti kvotu od 100 golova ove sezone, a ima i tri boda prednosti na čelu u odnosu na Paris Saint-Germain. Portugalac je bio pak u Olympiakosu zamijenio upravo Valverdea u ljeto 2012. godine, da bi u siječnju 2013. godine dobio otkaz pod kontroverznim okolnostima, u trenutku kada je Olympiakos bio na čelu ljestvice sa punih deset bodova prednosti.

Nakon toga otišao je prvo u Sporting iz Lisabona, gdje je momčad uvelike oslonjenu na mlade igrače iz vlastite nogometne škole odveo do drugog mjesta portugalske lige, iza prvaka Benfice. To je ujedno bio i prvi put u pet godina da je Sporting stigao do Lige prvaka, sve zahvaljujući Jardimu, koji je u zalog ostavio sjajnu ekipu za Marca Silvu, njegovog nasljednika u Sportingu.

Upravo je Silva naše sljedeće uspješno ime koje je vrijedno isticanja. Mladi, 39-godišnji trener stigao je u Olympiakos u srpnju 2015. godine, nasljedivši sunarodnjaka Vitora Pereiru. Nakon što je odmah osvojio grčki Superkup, Silva je odveo klub do rekordnog niza pobjeda od 11 pobjeda u prvih 11 kola, što je najbolji start u povijesti kluba, a taj niz se produžio na čak 17 pobjeda u nizu, rekord europskih liga u 21. stoljeću. Naravno, osvojio je naslov prvaka šest utakmica prije kraja, a u Ligi prvaka je u onoj skupini sa Dinamom svladao Arsenal i gotovo prošao skupinu, sa devet bodova koliko je imao i drugoplasirani Arsenal.

Silva je te sezone dao otkaz pod ne do kraja razjašnjenim „privatnim“ okolnostima, a sada je trener engleskog Hulla, kojeg je u jako kratkom periodu preporodio od beznadne momčadi na putu za Championship do momčadi sa mnogo problema, ali sa glavom i repom i atraktivnim stilom igre. Po dolasku u klub, zadnji na tablici, nanizao je pet pobjeda u 12 utakmica, čak i sa mnogo ozlijeđenih, prodanih igrača, kao i onih koji su otišli na Afrički kup nacija. Njegov pristup hvale i igrači, poput braniča Harryja Maguirea koji je zastupao svlačionicu kada je izjavio kako „nisu očekivali tako brzu promjenu, ali da je svojim smislom za organizaciju uspio uvjeriti demoraliziranu i osutu ekipu“ da mogu izboriti opstanak u elitnom razredu engleskog nogometa.

To su samo treneri unazad četiri i pol sezone koji su (pre)rano i pod izrazito čudnim okolnostima dobili otkaz u grčkom prvaku, da bi kasnije to naboli na nos sjajnim poslovima koje rade u svojim novim klubovima.

Tko zna što čeka Paula Benta, sadašnjeg trenera…

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!