Nepoznati Dalić: Prije svake utakmice stavljao je puno gela u kosu

„Dala je znao zabijati gol glavom, iako nije nešto pretjerano visok, i zbog toga smo ga zvali Tony Cascarino, po engleskom igraču poznatom po golovima glavom. Kad bi Dala zabio gol, svi smo vikali “Tony Cascarino, Tony Cascarino” i cijepali se od smijeha. Ja ga i danas znam tako zvati“, kaže Samir Toplak, bivši suigrač Zlatka Dalića, čovjeka koji je vratio nadu da će se Hrvatska plasirati na Svjetsko nogometno prvenstvo.

Nakon velike pobjede u Ukrajini, Dalić je odlučio nakratko se povući iz javnosti i ne davati izjave.

„Nemojte se ljutiti, ali rekao sam nakon utakmice sve što sam imao i odlučio da jedno vrijeme nikome neću davati izjave. Meni to ne treba“, ljubazno je odbio razgovor Dalić koji se odlučio nakratko odmoriti.

Čeka odluku HNS-a o tome hoće li i dalje voditi reprezentaciju ili će karijeru, nakon sedmomjesečnog odmora, nastaviti negdje drugdje. A ponuda, tvrde njegovi prijatelji, ima. I to masnih.

„Za mene nakon Ukrajine tu više nema nikakvih upitnika. Dalić treba ostati izbornik. U toj jednoj utakmici s Ukrajinom je pokazao da ima žicu. Ne pušta da utakmica prolazi pokraj njega, već on vodi utakmicu. Vidim da se za izbornika vrte razna imena, no Dalić je jedini slobodan, a treba cijeniti i to što je jedini podmetnuo leđa, pa zaslužuje da mu se pruži prilika. Ovih sedam mjeseci, koliko nije radio, imao je puno ponuda, a puno ih je i odbio. Čekao je top ponudu. Nije više bio spreman ići u neki manji klub u Saudijskoj Arabiji ili Emiratima, čekao je nešto slično Al-Ainu. Trebao mu je vjerojatno odmor, zaželio se obitelji i Varaždina, a ovo s reprezentacijom prilika je koja se ne odbija“, smatra Toplak, koji je Dalića upoznao 1992., kad je u prijelaznom roku Dalić iz BiH kao pojačanje stigao u varaždinski Varteks.

„Dala je došao kao zadnji vezni, no igrao je libera pa ga i dan-danas zafrkavam da mu je lako bilo igrati libera dok ispred ima brzog stopera“, dodaje Toplak.

Te 1992. Varteks je zadesila velika tragedija. U istom prijelaznom roku kao i Dalić iz BiH su kao pojačanja stigli i Vejsil Varupa iz Sarajeva i Esad Zilkić iz zeničkog Čelika.

„Gostovali smo u Đurđevcu gdje smo igrali pripremnu utakmicu. Njih dvojica zamolila su trenera Branka Ivankovića da ostanu malo duže jer u Đurđevcu imaju prijatelje iz BiH. Po povratku kući dogodila im se prometna nesreća, Zilkić je poginuo, a Varupa je bio teško ozlijeđen i nikad nije više zaigrao pravi nogomet“, prisjeća se Toplak, koji se idućih godina najviše družio s Dalićem, Davorom Vugrincom i Miljenkom Mumlekom.

„Hm, da – Bili smo stvarno dobra klapa, atmosfera je u Varteksu bila jako dobra, vladala je euforija kad je Varteks bio u prvoj ligi. Zajedno smo feštali, a družili smo se i obiteljski. Dala je, sjećam se, bio veliki fajter. Sve što je napravio, kao što i sam kaže, napravio je vlastitim radom. Zato ga je i zavoljela publika u Varaždinu, a na kraju krajeva ostao je i živjeti u Varaždinu. Da, i još jedan detalj koji moram otkriti. Prije svake utakmice Dala je stavljao veliku količinu gela na kosu. Bez toga nije mogao na teren. Bio je magnet za navijačice. Znao je reći da tako rade Talijani“, smije se Toplak koji je Daliću bio i prvi pomoćni trener.

„Kad sam završio igračku karijeru 2003., on je bio sportski direktor Varteksa. Meni i još nekim bivšim igračima odmah je ponudio da počnemo raditi kao treneri u omladinskoj školi, a nakon dvije godine povukao me k sebi za pomoćnog trenera. Dala je radnik, ima vrhunski osjećaj za igru. To sam primijetio kad sam s njim radio, a u ovih nekoliko godina koje je proveo vani sigurno je još i više napredovao. O njemu mogu samo sve najbolje kao čovjeku i treneru“, zaključuje Toplak.

Što o Daliću kaže njegov deset godina stariji brat Miran, koji je broj obožavao kao dječak, tko mu je bio uzor, kako je puklo prijateljstvo sa Draženom Besekom, pročitajte u nastavku teksta OVDJE.

(Foto: Pixsell)