I. SučićNema veze, dečki — i ovo je bilo briljantno. This time next year...
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 20.03.26. | 08:00
Nemaju si Riječani što spočitati. Dali su maksimum, pokazali da ne pripadaju samo ovoj fazi natjecanja, nego i ovakvim pozornicama. A za mnoge je to važnije od bilo čega što su mogli odnijeti iz Strasbourga.
Jedan dobro ohlađeni Negroni, gorko-slatko izbalansiran kako treba, bio je idealno piće za sve navijače Rijeke na kraju ovog prilično uzbudljivog četvrtka. Momčad koju vodi Victor Sanchez odigrala je sjajnu utakmicu u Strasbourgu, ali nakon intenzivnih, oštrih i atraktivnih 90 minuta na Stade de la Meinau – dalje ide domaćin. Momčad koja vrijedi 'samo' 250 milijuna eura više od aktualnog prvaka Hrvatske.
Rijeka nije uspjela sve iznenaditi i 1-1 nije joj bilo dovoljno da bi se anuliralo 1-2 iz prvog susreta na Rujevici. Strasbourg će sada na Mainz, a Rijeka – kući. Uzdignute glave.
„Možda nisam objektivan, ali lošija momčad prošla je dalje“, rekao je Toni Fruk, Rijekin Maestro i strijelac jedinog pogotka gostiju na utakmici (21.). Imao je Toni još jednu veliku priliku par minuta kasnije, ali mreža Pendersovog gola zatresla se tek s vanjske strane. A ona 67. minuta i novo sjajno dodavanje Gojaka? Tu je Rijeci sreća definitivno okrenula leđa.
U nastavku je domaćin uspio zabiti pogodak koji je Rijeku presjekao. Iako si ga je Rijeka zapravo sama zabila. Nanasi je opet bio nerješiva enigma, nakon asistencije na Rujevici sada je i u uzvratu napravio razliku, serviravši Barcu, Valetinu, čisti pogodak. U moru talentiranih mladaca u Strasbourgu, trojka Nanasi, Barco i Panichelli ipak malo odskače. I neće biti iznenađenje ako kroz koju godinu postanu igrači od 70, 80 ili još više milijuna eura.
A Riječani su s njima – igrali. I dobar dio ovog dvomeča – bili bolji.
.jpg.webp)
.jpg.webp)
Na Kvarneru svakako imaju razloga za ponos. Za početak, predsjednik Damir Mišković, jer Rijeka odavno više nije europski anonimus, dok Victor Sanchez može biti sretan jer su se njegov treneski rukopis i ideja jasno vidjeli. Igrači i navijači? Oni imaju pravo najviše guštati. Igrači jer su dobili potvrdu da pripadaju ovoj razini te da im ovakve arene više nisu nedostižne, a navijači jer znaju da će ih ova momčad još voditi na slična putovanja. Proljetni dan u Francuskoj, za doručak croissant i kava, za večeru sjajna Rijeka pa onda pivo ili Negroni… Pa zar može bolje od toga?
Toni Fruk još je jednom pokazao da je magičan igrač, mladić s plišanim kopačkama. Njegovi dueli s Encisom bili su posebna priča – dok se o Paraguajcu već sada priča kao o budućem igraču Chelseaja, Barcelone, Reala i tko zna kojeg sve ne kluba, pored jednog dečka iz Lile izgledao je, barem ovog četvrtka, sasvim obično. Na trenutke malo prestrašeno, nešto češće prilično nervozno. Odostalih igrača mora se izdvojiti Gojak koji je odradio lavovski posao, Ndockyt još uvijek ne bi stao 'giljati' da ga ozljeda nije zaustavila. Zlomislić je mirnoćom dizao cijelu momčad, dok je Radeljić bio čvrst i pametan u duelima s 'malim Higuainom'.
Rijeka je igrala nogomet. Strasbourg se mučio. Ali, na kraju će se opet isto pitane postaviti: „Tko te pita?“
Jer, to je tako, to je nogomet. Strasbourg, možda čak i nezasluženo, ide dalje, dok se Rijeka okreće HNL-u i Kupu. Uostalom, odlazak do kraja Konferencijske lige ionako nikada nije bio realno na stolu. Možda kod onih najoptimističnijih, ali njih će vrijeme naučiti kako stvari funkcioniraju na Kvarneru.
Prvo dođe dobar osjećaj. Onda prizemljenje. Pa godine čekanja i mučenja. Pa malo nesreće. Onda dugo ništa. I onda – odnekud – iskra. Iskra koja lako postane vatra.
Rijeka.
I to Rijeka koja će jednom stvarno otići do kraja.
Kada? Zapravo, to sada nije ni bitno. Najvažnije je da je Rijeka odigrala briljantnu europsku sezonu. I to što je ona završila, ne znači da će se tako brzo zaboraviti.
Korak naprijed? I to već dogodine? Pa, naravno, zar može drugačije?
Uostalom, nije netko zaboravio kako stvari funkcioniraju na Kvarneru: This time next year...
