Nema laganja, Hajduk je prosječan u HNL-u, za iskorak su potrebna barem tri pojačanja

Stvarnost momčadi uvelike je diktirana kadrovskim deficitima koji su ostavili dubok trag na fizionomiju igre. Vezna linija i obrana u određenim fazama drastično gube na kreaciji, protoku lopte i defenzivnoj stabilnosti. Općeniti manjak širine i iskustva u svlačionici postao je opipljiv. Ostavši bez Krovinovića, Rebića, Almene, Durdova, Guillamona i Šarlije momčad se pokušala oporaviti sa sličnim profilima koji su se pronašli na tržištu. Vidljivo je da je Grafova vizija išla u smjeru mlađih i okomitijih igrača s ciljem podizanja motorike momčadi. Na svom predstavljanju sportski je direktor otvoreno kritizirao manjak intenziteta i trke kod momčadi, a njegovi transferi bili su prvi korak prema promjeni te slike. Međutim za sada se tek dva krilna igrača pokazuju kao potencijalna pojačanja. Šotiček i Šutalo. A gdje su ostali?

Hoorenbeeck zalutao na Poljud

Treću od četiri posljednje utakmice belgijski stoper Alec Van Hoorenbeeck jedan od najlošijih pojedinaca momčadi. Od onog pogrešnog dodavanja protiv Pafosa za četvrti pogodak u Limassolu, preko 'asistencije' za drugi pogodak u Varaždinu do izjednačujućeg pogotka Istre za konačnih 2-2 kada ga je Jaganjac prošao kao da ga nema na terenu. Nanizao je Belgijac toliko pogrešaka kojima je pridodao i čitave serije krivo upućenih dodavanja. Jednostavno, sa 28 godina ne treba dobivati više šansi. Nema razloga čekati i trpjeti njegove pogreške, već smo toliko puta istu stvar istaknuli. Ima mlađih na klupi, lakše je u procesu opravdati pogreške Gabrića sa 19 ili godinu dana starijeg Skelina nego gledati iskusnog igrača koji stvara toliko pomutnje u vlastitoj obrani. Da se razumijemo, nije ni Marešić briljantan, i kod njega ima pogrešaka, ali Belgijac ga je zasjenio svojim greškama.

Acapandie se također nije potvrdio kao pojačanje u proteklih mjesec dana bez obzira što je imao kvalitetnih ofenzivnih rješenja protiv Žiline i Pafosa na Poljudu. Del Moral ne zaslužuje ni analizu kada se već nije uspio ni spremiti ni nametnuti od dolaska u Hajduk ovog ljeta. Brutti je igrač od kojeg se i nije puno očekivalo s obzirom na dolazak iz kosovske lige, dok je Dalisson pokazao zašto nije mogao igrati španjolsku Segundu. Igrač koji zna nogomet, ali igra jednosmjerno, mekano. Nedovoljno da bi bio 'match winner' u HNL dvobojima, a kamo li u kontinuitetu utakmica. I tako dođemo do Šotičeka i Šutala koji obećavaju da bi mogli iz statusa prinova uskočiti u kategoriju pojačanja.

Hajduku treba najmanje jedan stoper, treba se riješiti Van Hoorenbeecka što je prije moguće. U sredini je nužna kvalitetna 'šestica', kako reče i sam Garcia, igrač koji će biti defenzivno jak i dobar na lopti, koji će diktirati igru. U napadu još jedno krilo, jer koliko god Šutalo obećavao, sa 19 godina nije igrač na kojeg će se moći osloniti u kontinuitetu. Najmanje tri igrača koji će biti nositelji u prvoj postavi trebaju Hajduku, ali kako do njih doći u situaciji kada su već potrošeni određeni financijski krediti, a nema prodaje (Pukštas, Sigur) koja bi pružila širinu na računu. Vrtimo se u krug, a roster je evidentno sužen i kao takav trenera prisiljava na taktičke rotacije koje rijetko donose dugoročnu stabilnost. To se najjasnije vidjelo u padovima koncentracije protiv Istre, gdje momčad ponovno nije uspjela zadržati disciplinu i defenzivnu kompaktnost u ključnim trenucima utakmice olako prepuštajući inicijativu protivniku. Na kraju je propustila i pobjedu.

Realnost sredine ljestvice?

Je li ova ekipa u ovom trenutku zaista prosječna momčad HNL-a znat ćemo kada Hajduk odigra dvoboje s Osijekom i Lokomotivom krajem ovog mjeseca. Uspije u sljedeća tri dvoboja, uključujući i Goricu, upisati pobjede, pokazat će da pripada vrhu među tri ekipe lige. Prošle sezone Bijeli su na startu upisali četiri pobjede uz rano ispadanje iz Europe. Ove sezone još su 'živi' u Europi, ali prikazano u HNL-u navodi nas na tezu o prosječnosti unutar HNL-a. Nedostatak širine u kadru, očita obrambena ranjivost i prevelika ovisnost o trenutnoj inspiraciji pojedinaca ne ulijevaju povjerenje potrebno za dominantnu ulogu u prvenstvu.

Dok se ne stabilizira tranzicija u sredini terena i ne pronađu sustavna rješenja za zatvaranje utakmica, momčad će teško napraviti iskorak iz trenutačne stagnacije. Ali, za takav iskorak trebaju novi, kvalitetni igrači u kadru. Zaključno s prvom polovicom kolovoza, utakmica s Istrom samo je ogolila činjenicu da za povratak u borbu za sam vrh nije dovoljna samo želja, već ozbiljna taktička i kadrovska nadogradnja koja na terenu još uvijek izostaje. Graf nije čudotvorac i ne treba se stalno hraniti iluzijama kako će Hajduk na tržištu pronaći jefitine, a kvalitetne igrače nitko drugi nije primjetio. Žilina i Pafos na Poljudu dva su dvoboja koja su prebacila razmišljanja iz sfere stvarnog u neki imaginarni svijet. Ali, već su Varaždin i Istra vratili Bijele u stvarni svijet. Nažalost, bit će toga još.

Za kraj i rečenica o navijačkom poviku "uprava odlazi". Nije čudno što su se sa sjevera oglasili na takav način, čudno je da su to tek sada napravili, jer 'materijala' su imali i napretek. Zato Hajduk i jest tu gdje se nalazi.