Nekima novac, drugima strast i čast: Kako je Totti opalio šamarčinu vlasniku, treneru i modernom nogometu...

Bilo je ljeto 2011. kada je američki kapital ušao u Romu. Biznismen iz Bostona talijanskih korijena, Thomas DiBenedetto, postao je prvi strani vlasnik nekog kluba u Italiji. I to baš kluba kojeg je gotovo puna dva desetljeća prije njegova dolaska vodila domaća, rimska obitelj Sensi.

Franco Sensi bio je na čelu Rome od 1993. pa sve do svoje smrti 2008. godine. Obožavanog predsjednika naslijedila je kćerka Rosella Sensi, no pokazalo se da je uskočila u očeve prevelike cipele. Zbog niza njenih krivih poteza sentimentalnost je ubrzo prestala igrati neku bitnu ulogu i pod pritiskom navijača morala je napustiti klub.

Danas, iako to neće priznati, mnogi žale jer su se okomili na Sensijevu. Nisu Amerikanci dočekani s potpunim oduševljenjem, ali njihova pompozna obećanja ipak su budila euforiju u jednom od euforiji najsklonijih nogometnih gradova svijeta.

DiBendetta je poslije samo jedne godine naslijedio partner James Pallotta, najavivši još veće stvari. Konkretno, stvaranje europski moćne Rome, kojoj će domaći naslovi biti „pod normalno“, a koja će postati i konkurentna najboljim europskim klubovima u najjačem kontinentalnom natjecanju, Ligi prvaka.

Pet godina poslije Roma se nije pomaknula s mjesta, premda je u tom razdoblju promijenila nekoliko momčadi i čak šest trenera. U Ligu prvaka se vratila, ali došla je najdalje do osmine finala, dok je za vrijeme vladavine familije Sensi dva puta uzastopce igrala četvrtfinale. U domaćem prvenstvu završavala je kao sedma i šesta, da bi posljednje dvije godine bila druga i samo prividna konkurencija Juventusu, koji bi pitanje naslova obično riješio već u veljači ili najkasnije početkom ožujka. Roma u pet godina nije uspjela osvojiti čak niti Kup, u kojem je tradicionalno bila najuspješnija talijanska momčad.

Međutim, sve to je najmanje što muči rimske navijače. Krenulo je protjerivanjem onih najbučnijih s Curve Sud. Njihova tribina odlukom gradskog pročelnika podijeljena je ogradom, što je izazvalo proteste. Nadali su se Romini ultrasi da im makar klub neće okrenuti leđa i da će se zauzeti za njih, no predsjednik Pallotta unatoč jeftinim i patetičnim sranjima poput onog „kunem se svojim mrtvim ocem da ću riješiti stvar“ ipak nije riješio – ništa.

Romine tribine zjape prazne, a udaljavanje najžešćih navijača i brojnih drugih simpatizera od kluba spomenuti Pallotta i njegovi poltroni odlučili su iskoristiti i za najprljaviji mogući udarac. Nakon protjerivanja najvjernijih s tribina započeli su i misiju protjerivanja najvjernijeg s terena. Jasno, pričamo o Francescu Tottiju.

Čovjek koji Romin dres nosi cijelu karijeru, već 24 godine, i koji se zbog Rome odrekao još više novaca, još veće slave i nemjerljivo bogatije trofejne sobe, postao je trn u oku američkih biznismena talijanskih korijena, koji s Italijom, još manje Rimom, a pogotovo nogometom i njegovim značajem na Apeninima i u Vječnom gradu nemaju nikakve veze. Koji su njihovi motivi, je li se Totti pobunio u ono što se pretvara njegova Roma ili Amerikanci jednostavno nimalo ne mare za tradiciju i emocije, nije poznato. Ali zato je proteklih mjeseci jasno vidljiva kampanja prisilnog slanja Tottija u penziju ili na neke druge nogometne terene, a sve pod izlikom da je „star“ i „nemoćan“.

No, Totti se ne da. Jučer poslijepodne jedan od brojnih rimskih portala koji prate Romu, objavio je zanimljive statističke podatke. Novinari ForzaRoma.info odlučili su se pozabaviti Tottijevim brojkama od dolaska Amerikanaca na vlast u Romi.

Poznato je da je Totti u tom periodu, od sezone do 2011/12 do ove još nezavršene sezone 2015/16, zabio 38 golova i upisao 37 asistencija u Serie A. Ali manje je poznato, a još je vrjednija činjenica da je u tom periodu Romi direktno donio čak 76 prvenstvenih bodova.

Po sezonama to izgleda ovako:

2011/12 – 12 bodova sa 6 golova i 3 asistencije
2012/13 – 28 bodova sa 8 golova i 9 asistencija
2013/14 – 15 bodova sa 6 golova i 2 asistencije
2014/15 – 15 bodova sa 4 gola i 5 asistencija
2015/16 – 6 bodova sa 2 golove i 2 asistencije

Ovim podatkom pale su u vodu sve priče američkih vlasnika i njihova čovjeka od posebnog zadatka, Luciana Spallettija. Novi-stari trener Rome dobio je, sve se glasnije i s pravom sumnja, ulogu „ezgekutora“ koji će se, ne birajući sredstva, riješiti Tottija.

No, Totti se opet ne da. Nakon što je u protekla dva kola ulazio s klupe i spašavao Romu poraza od Bologne (asistencijom četiri minute po ulasku) i Atalante (golom sedam minuta po ulasku), sinoć je otišao i korak dalje. Zagrijavao ga je Spalletti od 35. minute, čim je od Torina primio gol za 0:1, da bi ga uveo tek u 86. minuti pri rezultati 1:2 za goste.

Gorčina se mogla vidjeti u Tottijevim očima, no kao i toliko puta dosad izvukao je svoju momčad iz ponora. Možda Totti doista nekima jest Roma, ali Totti se nikad nije postavljao iznad Rome. Pa tako ni sinoć. Pet sekundi po ulasku zabio je za 2:2, a onda dvije minute poslije realizirao zasigurno i jedan od dražih penala u karijeri.

Romi je tako, od dolaska Amerikanca, donio i 79. bod u nepunih pet sezona. Proslavio ga je burno, kako dugo nije, jer ipak ima godina, a i previše golova da bi na njih skakao poput neiživljenog klinca – sa sinoćnja dva došao je do brojke od 247 u Serie A i ukupno 303 za Romu u svim natjecanjima.

Možda i najbolji opis onoga što se dogodilo sinoć na Olimpicu dao je kolega Aleksandar Gligorić s portala Mozzarsport:

„Kod njega ništa nije slučajno. Ni to što je prvi put u takvoj karijeri dao dva gola ulazeći s klupe. Dva gola protiv nekog tamo Torina u borbi za neko treće mjesto. Golovi koji neće donijeti nikakav trofej. Ali to su bitni golovi u borbi za njegovu Romu. Zato je ostao u Romi. Zato je izabrao da joj služi, a ne da se bori za trofeje u Realu, Barceloni, Manchesteru, Juventusu… Onima koji sve gledaju kroz rezultat ili broj pehara, ti golovi nisu bitni. Jer ne mogu razumjeti. Totti razumije, njemu je bitno i zato je ostao tu cijeli život.“

Amerikanci na čelu Rome puno toga gledaju kroz rezultat, ali ponajprije kroz novac. Sa sinoćnja dva gola Totti im je spasio barem 80 milijuna eura koliko bi Romi mogla donijeti Liga prvaka. Baš kao što je spasio guzicu i Spallettiju, treneru s kojim se nekoć obožavao, kod kojeg je igrao najbolji nogomet karijere i kojeg je vodio na pizzu, kao starog prijatelja, da ga odgovori od ostavke za vrijeme njegova prvog mandata u Romi.

Nakon Atalante, gdje mu je Totti također spasio dupe, Spalletti ga je diskreditirao raznim nebulozama po medijima. Em da „nagovara Pjanića i Nainggolana da kartaju do dva sata iza ponoći“, em da „Džeko igra loše i promašuje sve živo i neživo zbog njega“ i pritiska kojeg valjda BiH napadaču stvaraju paralele s Tottijem, em da golom u Bergamu nije izvukao Romu, jer je „trebao zabiti dva komada u 15 minuta“…

Sinoć je Spalletti dobio dva gola u tri minute. Dobio je i Tottijev zagrljaj poslije utakmice. Nepotpun i samim time lažan, ali s pravom. Da se zadovolje fotoreporteri i kamermani, baš kao i dan nakon gostovanja kod Atalante, kada je priča o sukobu, pa čak i tučnjavi, stišana "pjongjangovskom" metodom - idličnim scenama Tottijevog i Spallettijevog razgovora i cerenja od uha do uha pred klupskim TV kamerama…

Jer Tottiju je ipak najbitnija Roma. I očito je samo njemu bitna. Kapetan i živuća legenda kluba poslije 24 godine trpi nezaslužene i odvratne napade, ali šuti. Dajući medijima lažne izjave o odlascima na večeru sa Spallettijem, no pričajući iskreno na terenu. Najiskrenije.

Puno toga govori ponašanje suigrača koji su zamalo pregazili Spallettija ne bi li svom kapetanu sinoć poletjeli u zagrljaj. A još više govore brojke, koje poslije „doppiette“ protiv Torina kažu da je Francesco Totti najučinkovitiji igrač Rome u sezoni. I da je od dolaska Amerikanca sada zabio okruglih 40 golova, od svoje 35. do 39. godine života.

Njihovih devet napadačkih pojačanja tijekom nepunih pet godina - redom Krkić, Borriello, Borini, Destro, Ljajić, Iturbe, Doumbia, Ibarbo i Džeko – plaćeni su ukupno 130 milijuna eura, a u tom periodu zajedno nisu uspjeli zabiti niti dvostruko više golova. Totti 40, a svi oni 68.

Pametnom dosta.

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!

GOLGETERSKI UČINAK IGRAČA ROME U SEZONI 2015/16:

Mohamed Salah 30 utakmica - 12 golova (pogodak svaku 201 minutu)
Miralem Pjanić 29 utakmica - 9 golova (264 minute)
Edin Džeko 29 utakmica - 8 golova (241 minutu)
Alessandro Florenzi 30 utakmica - 7 golova (356 minuta)
Stephan El Shaarawy 11 utakmica - 6 golova (132 minute)
Francesco Totti 9 utakmica - 4 gola (72 minute)

(Foto: Action Images)