Neki drugi svijet

Pored Yamala i Kanea, kandidat je i Kylian Mbappé. Njega na tronu zagovara Thierry Henry, a iako je kvaliteta francuskog napadača neupitna i definitivno je riječ o jednom od najboljih nogometaša svijeta, dojam je kako je ove sezone ipak ostao korak iza Kanea i Yamala.

Pogotovo Yamala.

I tu sada dolazimo do utakmice u Parizu. Novog nogometnog praznika. Ona anti-Barca družina oduševljeno je dočekala posljednji sučev zvižduk kako bi na društvenim mrežama mogla objasniti da je Lucas Hernández 'ubio' Yamala, da Španjolac sigurno ne bi zabio da Zaïre-Emery nije ušao u igru, da je cijela momčad PSG-a radila na tome da se Yamala ne vidi i da je krilni napadač Barcelone i dalje – dijete.

Kamera je Yamala pratila tijekom zagrijavanja, za vrijeme himne Lige prvaka, dok je čekao početak drugog poluvremena, a najviše, s nekim posebnim guštom, učinilo nam se, nakon pogotka Douéa. Koji je, usput rečeno, došao nakon Yamalove izgubljene lopte. Brzonogi Francuz nije ni stigao započeti slavlje, a kao da je iz kontrolne sobe već stigla naredba – pali kameru tri, zumiraj Yamala.

„Lamine je sjajan igrač. Pratio sam ga jer igra za klub koji volim i kojem uvijek želim sve najbolje. Sa samo 19 godina već je jedan od svjetskih nogometnih lidera. Pred njim je cijela karijera i prilika ostvariti nešto povijesno. Mi ćemo pokušati da se to ne dogodi ovaj put“, rekao je Lionel Messi tijekom ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva. A kako se zna da Argentinac nije pretjerano vokalan tip te da, za razliku od Zlatana, ne voli javno govoriti ni o vlastitim ni o tuđim kvalitetama i manama, njegova je pohvala još glasnije odjeknula. I ako netko Yamala može razumjeti, onda je to Messi. Baš kao što neke stvari koje je na terenu radio Messi danas može ponoviti samo Yamal.

Uostalom, ona 79. minuta... Cubarsíjeva duga lopta, loša reakcija Zaïre-Emeryja pa Yamalovo primanje na prsa. I nastavak akcije, u punom sprintu, kao da je riječ o kakvoj videoigrici. Jednostavno nestvarno. Ne samo da je slomio svojeg čuvara, sjurio se s desne strane u šesnaesterac i stigao praktički do peterca, nego je tijekom cijelog tog sprinta uspio i – skenirati teren. Vidio je Gordona na pet metara, nije mu ispod radara prošao ni Fermín López u nešto lošijoj poziciji, a primijetio je i Safonova zalijepljenog uz bližu vratnicu. Iako je ruski vratar ranije tijekom utakmice upisao nekoliko čudesnih obrana, za Španjolčev špic nije imao rješenja.

Na sekundu smo zastali. Jer pogodak nas je na nešto podsjetio. Špicom, kroz uši vratarima, zabijao je Ronaldo. Onakvo primanje prsima, pa napad na protivnika u punom trku, gledali smo kod Ronaldinha.

A Yamal u svojoj kolekciji velemajstorija ima i jedno i drugo.

I zato je on 'taj'. Zato priče o tome tko je najbolji zapravo i nemaju previše smisla.

Može se razumjeti Wesleyja Sneijdera, koji sve do danas nije prežalio Zlatnu loptu iz 2010. godine, ali gorka je istina da svi njegovi trofeji, kao ni najbolja sezona u karijeri, nisu bili 'isti sport' kao ono što je tada, ali i svih narednih godina, pokazivao Messi. Isto kao što Yamal, čak i kada pogriješi, čak i kada Barcelona izgubi, ne igra istu igru kao svi ostali.

Kane i Mbappé... Oni su nogometaši. Vrhunski nogometaši, dakako. Ali koliko god dobri bili, takvih je igrača bilo i bit će. Yamal? Takav se rađa jednom u generaciji. A ako nastavi rasti, ako ga ozljede zaobiđu i ako do kraja ispuni potencijal koji već sada djeluje gotovo nestvarno, možda se više neće ni roditi.

Ljudi, dečku je 19 godina...